Tags Posts tagged with "Borivoj Mirosavljević"

Borivoj Mirosavljević

1 1790
Fotografija "Izgradnja-3" autor Mihajlo Ljikar

U Društvu novinara Vojvodine je održana promocija knjige o Mihajlu Ljikaru (rođ. 1935)“VIRTUALNI MOSTOVI MIHAJLA LJIKARA“ i u isto vreme, 7. decembra 2017. godine, je otvorena izložba fotografija sa radovima iz nastalih najviše pedesetih i šesdesetih godina kada se Mihajlo Ljikar uspešno zanimao za fotografiju. Njegovi fotografske počeci su bili u Foto-klubu „Elektromašinac“ iz Beograda, dok je bio student elektrotehničkog fakulteta, a jednu godinu i predsednik tog kluba, a kasnije u Foto-kino klubu „Branko Bajić“ iz Novog Sada gde takođe vršio neko vreme istu funkciju. Još 1968. godine je dobio titulu Foto-amatera I klase (umetnički savet: Pavlović Miloš, Marinković Voja, Mojsilović Vidoje).

Naslovna strana monografije
Naslovna strana monografije
Mihajlo Ljikar i dr Valentina Čizmar
Mihajlo Ljikar i dr Valentina Čizmar

Ispred Društva novinara Vojvodine predsednik Mladen Bulut je istakao da bi osnivač ovog udruženja Jovan Jovanović Zmaj bio zadovoljan da je imao čast da poznaje Mihajla Ljikara, jer se on stalno trudio da okupi sve one ljude koji se bave stvaralaštvom. Celog dosadašnjeg života je fotografiju imao u srcu i doprinosio njenoj promociji. Svestran po interesovanju on je uspešan atletičar, sportski lovac, i kao društveni radnik je ostvario značajne rezultate, a najznačajnija je funkcija vođenja projekta pri izgradnja hale za stonotenisko prvenstvo Evrope (SPENS).

Prisutna publika i autori tekstova o Mihajlu Ljikaru
Prisutna publika i autori tekstova o Mihajlu Ljikaru

O Ljikarovom profesionalnom radu su govorili dr Valentina Čizmar i Ivan Telečki. Profesionalni život je ostvarivao u PTT-u gde je kao istaknuti inžinjer, a kasnije i kao doktor nauka, veoma doprineo razvoju telefonije i telekomunikacija u Vojvodini i uvođenju prvih automatskih telefonskih centrala u Srbiji. Značajn je i njegov naučni rad na na tom polju, i njegova pedagoška aktivnost na FTN-u u Novom Sadu gde predavao „Komutacione sisteme“. Na kraju se vidno uzbuđen Mihajlo Ljikar zahvalio velikom broju prisutnih koji su ukazali poštovanje njegovom radu, među kojima su bili i mnogi od šezdeset autora koji su pisali o njemu u ovoj monografiji.

Fotografija "Izgradnja-3" autor Mihajlo Ljikar
Fotografija „Izgradnja-3“ autor Mihajlo Ljikar

O fotografskom radu prijatelja Miše, kao ga i danas zovu njemu najbliži, je govorio priređivač monografije i izložbe fotografija Borivoj Mirosavljević MF FSJ koji je istakao:
Fotografija je bila i uvek će biti, bez obzira na njene stalne transformacije, shodno tehničko-tehnološkim inovacijama, najpouzdaniji most komunikacije među ljudima. To je mnogo pre današnjih pametnih glava, shvatio golobradi Mihajlo Ljikar, učenik nekadašnje muške gimnazije, potom elektrotehničkog fakulteta u Beogradu, doktor nauka i profesor Univerziteta u Novom Sadu. Dok je krčio svoj put tragom svojih idola Tesle i Pupina, iz fotografske mračne komore je iznedrio bezbroj svetlopisa koji sada blistaju na simboličkoj retrospektivnoj izložbi i ukoričeni u reprezentativnoj knjizi koja život znači. To je 26. knjiga u ediciji „Zlatno oko“ utemeljenoj daleke 1972. godine knjigom o Novom Sadu i Foto-kino klubu „Branko Bajić“, u to vreme najboljem u nekadašnjoj Jugoslaviji i na čijem čelu se, kao predsednik kluba, nalazio Mihajlo Ljikar.

Fotografija "Izgradnja-2" autor Mihajlo Ljikar
Fotografija „Izgradnja-2“ autor Mihajlo Ljikar

Bilo je to vreme zaživeo i potonji čuveni Međunarodni salon fotografije „Zlatno oko“ koji je sve do 1993. godine (kada su ga progutale „nesrećne“ transformacije) bio stecište najboljih majstora fotografskog stvaralaštva čitavog sveta.

Fotografija "Akcija-2" autor Mihajlo Ljikar
Fotografija „Akcija-2“ autor Mihajlo Ljikar

Knjiga „Virtuelni mostovi Mihajla Ljikara“ ugledala je svetlost dana zahvaljujući velikom entuzijazmu istinskih ljubitelja fotografije i uz lično žrtvovanje samog autora projekta i izložbe. Ovom knjigom nije krunisano samo uspešno stvaralaštvo jednog od velikana koji su ispisali svetle stranice posleratnog društvenog i privrednog razvoja, nego je sačuvan i kontinuitet brenda fotografije koja je Novom Sadu i našoj zemlji otvorila vrata Evrope i sveta daleko pre generacije koja se diči titulom evropskog grada kulture. Fotografija bi trebala da je na počasnom mestu a nema je ni na margini, projekta sa kojima treba da opravdamo laskavu titulu. Zar ovo nije prilika da Novi Sad revitaleizuje Foto i kino klub i izložbu „Zlatno oko“, konačno dobije dugoočekivani Muzej fotografije i izbriše Srbiju sa spiska zemalja koji nemaju Muzej fotografije.

Fotografija "Izgradnja-1" autor Mihajlo Ljika
Fotografija „Izgradnja-1“ autor Mihajlo Ljika
Fotografija "Mladost-2" autor Mihajlo LJikar
Fotografija „Mladost-2“ autor Mihajlo LJikar

Najzad projekat „Virtualni mostovi Mihajla Ljikara“ već svojim nazivom nagoveštava komunikacijsku misiju koju knjigom i izložbom fotografija nastavlja već uspešno dokazanu misiju u našoj kulturi. Mesto u nagoveštenom Muzeju mu je sigurno obezbeđeno, ali ga treba iskoristiti kao stabilnu podršku projektu „Novi Sad evropski grad kulture 2021. godine“

Autoportret - Mihajlo Ljikar
Autoportret – Mihajlo Ljikar

Prikaz priredio: Milovan Ulićević

0 1446

Interesantan tekst povodom otvaranja izložbe fotografija „ŠAPAT KOLJA“ Rajka R. Karišića 19. januara 2016. godine u likovnom salonu UPIDIV-a pročitao je Borivoj Mirosavljević MF FSS i ovde ga prenosimo u celini.

OČI U MRAKU

Danas i mala deca znaju šta su prave vrednosti u kulturi a oni koji odlučuju o njenoj sudbini pred tim vrednostima zatvaraju oči.
Sedmogodišnja Sara Tvrdišić, učenica prvog razreda Osnovne škole „Sveti Sava“ u Beogradu, odjednom je dva puta iznenadila našu kulturnu javnost. Prvi put kada je otvorila sjajnu samostalnu izložbu fotografija na temu „Vojvodina“ i drugi put, kad je, prilikom otvaranja te nesvakidašnje izložbe, javno izrekla do sada najkraću definiciju: „Fotografija je slika!“ Ona je to i objasnila: „Kao što slikar stvara svoje delo pomoću olovke ili četkicom i bojama, tako i fotograf, pomoću svog alata, fotoaparata, uz pomoć svetlosti, pravfi isto – sliku!“
Mnogi slikari, profesori, istoričari umetnosti prihvatili su Sarinu tvrdnju kao najkraću, do sada zabeleženu, definiciju fotografije, a oduševljeni ambasador Japana je darovitoj devojčici poklonio skupoceni fotoaparat najnovije japanske proizvodnje. Dakle, i mala deca nam dele lekciju o tome šta je fotografija, koji je njen uticaj u svakodnevnom životu, koliki je njen značaj u kulturi zemlje, a Srbija je u ovom trenutku jedina zemlja u Evropi koja nema Muzej fotografije! Nema ga jer su oči onih koji o tome odlučuju očigledno još u srednjevekovnom mraku iz kojeg fotografi nastoje da nas izvuku na svetlost dana.

Otvaranje izložbe "Šapat kolja" u galeriji UPIDV -a
Otvaranje izložbe „Šapat kolja“ u galeriji UPIDV -a

Jedan od tih pokušaja je i samostalna tematska izložba fotografija Rajka R. Karišića koji nam svojim radoznalim, i nadasve kreativnim objektivom, prosto gura pod nos seoske vrljike, preteći nam zlom koji su nam ti kočevi doneli kroz istoriju: Turci su nas na njih nabijali kad smo tražili slobodu i izražavali neposlušnost, vrljikama smo se i sami tukli s najbližim komšijama zbog uzurpiranih međa, ograđivanje od najbližih nikada nam nije donelo ništa dobro. Karišićeve svetlopisne poruke su nedvosmislene, čime je ispunio osnovni razlog predstavljanja kulturnoj javnosti, ali on na svojoj izložbi nepotrebno koketira sa fotografijom.

Jeste, fotografija je ženskog roda: ume da bude lepa, dopadljiva, ali i varljiva, zanosna, očaravajuća, zagonetna, pametna, diskretna, našminkana, intimna, surova, sve češće gola i provokativna! To je, u svom višegodišnjem tragalačko majstorskom fotografskom opusu, Rajko R. Karišić nedvosmisleno i sam potvrdio. Iza njega su nezaboravne izložbe, fotomonografije od Vrbasa i Sirogojna do Hilandara, bedekeri naših istorijskih sakralnih objekata širom Srbije. To njegovo značajno delo je ovenčano i prestižnim društvenim priznanjima pa se postavlja pitanje: zašto autor na svojoj lepoj izložbi pokušava da,eksperimentišući, uvede i u neki nadrealni virtuelni svet? Rekli bismo, na prvi pogled, – pomodarstvo! Kao da je iskusni autor hteo da kaže, mlađim autorima, koji nisu stasali ni vodu da mu nose u fotografskim veštinama, a poneti „savremenim pravcima“ u likovnim, pa i u drugim umetnostima, plutaju na površini mrtvog mora, prepušteni stihiji da ih nosi u virtuelni svet beznađa: „To što radite umem i ja!“ Zaintrigirao nas je da se bolje zagledamo u vrljike i da na tim komadima drveta uočavamo i prepoznajemo neke čudne likove koje je iznedrila sama priroda. Tako nas uvodi u neki novi, zaista virtuelni svet, i svesno ili nesvesno, odvraća od svoje prvobitne namere, kao u narodnoj uzrečici: „Što prosto kad može komplikovano!“

Prepuna galerija na otvaranju izložbe
Prepuna galerija na otvaranju izložbe

U svakom slučaju Karišić nam je bacio rukavicu (bolje nju nego da je potegao vrljiku, koja ima dva kraja) a na gledaocima je da reaguju na ovaj zanimljiv izazov, koji neodoljivo podseća na neodložnu potrebu hitnog otvaranja našeg prvog Muzeja fotografije u kojem bi sakupljali, čuvali i proučavali naše neosporno svetlopisno blago, u koje, bezrezervno, spada i celokupno delo delo Rajka R. Karišića, autora ove izložbe, koju ovom prilikom proglašavam otvorenom.

Tekst: Borivoj Mirosavljević


RAJKO R. KARIŠIĆ BIOGRAFIJA:

Rajko Karišić portret
Rajko Karišić portret

Rođen 05.11.1952. godine u Bačkom Dobrom Polju, opština Vrbas.
Završio gimnaziju „Žarko Zrenjanin“ u Vrbasu.
Diplomirao na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu.
Fotografijom, kao sredstvom izražavanja, počeo da se bavi u Foto kino klubu „Mašinac“ na Mašinskom fakultetu u Novom Sadu od 1973. godine.
Do sada imao preko 50 samostalnih izložbi uz učešće na blizu dve stotine kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu.
Nosilac je visokog zvanja Kandidat majstor fotografije Foto saveza SCG.
Član je UPIDIV-a (Udruženja primenjenih umetnika i dizajnera Vojvodine) od 1998. godine i
ULUV-a (Udruženja likovnih umetnika Vrbasa) od njegovog osnivanja i ULUPUDS (Udruženje likovnih umetnika primenjenih umetnosti Srbije), UNS-a (Udruženja novinara Srbije), Umetničkog bratstva manastira Dobrun, Udruženja likovnih stvaralaca železnica Srbije.
Do sada realizovao preko 80 autorskih fotomonografija uz aktivno učešće u izradi više od deset drugih monografija.
Pored ovih fotomonografija za Srpsku pravoslavnu crkvu je realizovao 21 mini monografiju za crkve i manastire SPC.
Do sada realizovao preko sto pedeset kataloga i plakata za izložbe poznatih slikara.
Aktivno učestvovao u radu oko sedamdeset Likovnih kolonija i saborovanja.
Za svoj sveukupni rad na polju umetničke i primenjene fotografije dobio više desetina nagrada i priznanja: Godišnja nagrada UPIDIV-a – FORMA 18 (2004), više otkupnih nagrada Jesenjeg likovnog salona u Vrbasu, Povelja „Kapetan Miša Anastasijević“ (2005), Vukova nagrada Kulturno prosvetne zajednice Srbije za 2010. godinu, Godišnja nagrada ULUPUDS-a za 2011, Oktobarska nagrada grada Vrbasa za 2012. godinu i Nagradu za životno delo ULUPUDS-a za 2012. godinu, Zlatna Forma 22 UPIDIV-a za 2014. godinu za umetničku fotografiju.

Kontakt adresa autora:
11030 Beograd, ul Breza 7
Telefon: +381 65 501 46 88
E-mail: karisic@gmail.com

1 1364

Fotografski klub Vojvodina je 27. oktobra 2015. pred punim klubom predstavio kapitalno delo o fotografiji u Srbiji – Almanah Foto saveza Srbije. Predstaviti pojedinačnu knjigu jednog autora, nije tako težak zadatak, kao što je predstaviti Almanah u kome su predstavljeni mnogi fotografi po nekom unapred zadatom kriterijumu. Ovde su to nosioci zvanja Majstor fotografije i Kandidat majstor fotografije FSS. Još jedna teškoća u prikazu potiče od dugog vremenskog perioda, u kome su neki autori, informacije i dela dostupni, a neki pak nisu. Međutim, ovakve tribine nose još jedan izazov, koji je neminovan, kad vam se sagovornici u nekim temama dijametralno razlikuju u mišljenju. To nosi draž da tribina nije dosadna, ali i opasnost da se u priči ne razviju neke druge teme od onih zadatih, koje je definisao organizator nazivom tribine.

Ostajanje u okvirima tolerantnog mišljenja je dobra potvrda da je tribina uspela, pa čak i kada su neslaganja velika i vuku korene iz prošlosti. Uspeh potvrđuje i veliki broj mladih zainteresovanih da kupi knjigu, i da je posle svih utisaka sa tribine, na miru i na tenane (kako bi rekli ovde u Vojvodini) pogledaju i izuče umetnost fotografije. Svako će prelistavajući Almanah napraviti svoj presek i utisak o istoriji fotografije u Srbiji. U sticanju konačnog suda će mu, pored istorijskog pregleda amaterske fotografije u Srbiji Gorana Malića, napisanog u Almanahu, pomoći i razmišljanja, primedbe, teškoće u realizaciji i lični sudovi pojedinih govornika na tribini. Na kraju su se svi učesnici tribine potpisivali knjige ispod svojih fotografija, što je znak da će knjiga dugo krasiti, kao jedan poseban primerak, biblioteke mladih fotografa, i da će ih podsećati na ovo druženje sa fotografima-učesnicima na tribini, ali i sa onim fotografima čija su fotografska dela i karaktere oživeli govornici pričajući o njima, ponekad kroz neku anegdotu ili interesantan detalj iz njihovog života.

Tekst: Milovan Ulićević
Fotografije: Ratko Nedović

0 1456

Predstaviti jedno kapitalno fotografsko delo, na koje se čekalo više od četvrt veka, je ujedno lako i teško. Lako jer se ne možete postideti pišući o njemu, a teško jer ne znate koju od sijaset značajnih i važnih uloga ovakvog kapitalnog dela istaći prvo. Tim povodom Fotografski klub Vojvodina u utorak 27. oktobra 2015. godine u 20 časova organizuje tribinu o „ALMANAHU FOTO SAVEZA SRBIJE“ u kojoj ćemo najbolje osvetliti sve strane ovog Almanaha, ali i autora zastupljenih u njemu. Almanah objedinjuje značajne fotografije svih Majstora fotografije i Kandidat majstora fotografije od nastanka Foto saveza Srbije 1951. do 2014. godine. Ovaj Almanah pored fotografija krasi i studiozan prikaz „Istorijski pregled razvoja amaterske fotografije u Srbiji“ autora Gorana Malića MF FSS, istoričara umetnosti i pisca mnogih knjiga o istoriji fotografije.

Gosti naše tribine će biti:
1. Branislav Brkić MF FSS i MFIAP predsednik Foto saveza Srbije
2. Dragoslav Mirković MF FSS i EFIAP/s
3. Borivoj Mirosavljević MF FSS i EFIAP
4. Geza Lenert MF FSS, EFIAP
5. Ana Lazukić KMF FSJ i AFIAP

ALMANAH-FSS-1000

Učesnici tribine su eminentni fotografi Srbije od kojih su pojedini više godina radili na ovom Almanahu, i fotografi sa višedecenijskim fotografskim delovanjem, koji su bili, kolege, saradnici ili su pak lično poznavali ili poznaju veliki broj autora, i njihovog fotografskog rada, zastupljenih u ovom Almanahu FSS. Oni će tokom prezentacije fotografija iz Almanaha govoriti svoja sećanja o pojedinim autorima, osvetliti njihov rad, njihovo fotografsko delovanje, i značaj u srpskoj fotografiji.

Pozivamo sve fotografe koji žele da saznaju o najznačajnijim autorima u srpskoj fotografiji, koji su za proteklih šest i po decenija delovali i stvarali u srpskoj fotografiji, da dođu i uzmu aktivno učešće u tribini. Takođe pozivamo i mlade fotografe koji stasavaju u kreativnoj fotografiji, da dođu i upoznaju tradiciju fotografije kojoj će nesumljivo pripadati u budućnosti.

Almanah Foto saveza Srbije je knjiga koju svaki fotograf u Srbiji, koji drži do svog poznavanja fotografije, ili svaki student fotografije, treba da poseduje u svojoj foto-biblioteci. Kako se knjiga ne može kupiti u knjižarama, ovo će biti i jedinstvena prilika da je, na ovom neponovljivom druženju sa fotografijom i fotografima, kupite po promotivnoj ceni od 2000 din, a specijalno izdanje (izdato samo 100 numerisanih primeraka u kožnom povezu) za 3000din.

Mesto dešavanja tribine je Bulevar oslobođenja 22 (vidi u kontaktima na sajtu http://fkv.rs/kontakt/)

Tekst: Milovan Ulićević
Plakat: Milenko Savović MF FSS

0 1125

Posle niza autorskih predavanja u Fotografskom klubu Vojvodina ove godine, juče je održana i prva ovogodišnja tribina. Tema tribine je bila fotografsko delo dr Radivoja Simonovića (1858-1950). On je bio po profesiji lekar, po vokaciji uvaženi fotograf, etnograf, botaničar, antorpolog i planinar. Na tribini su gostovala tri vrsna poznavaoca njegovog dela.

Naš gost Bogdan Šekarić, kustos etnolog i autor knjige o dr Radivoju Simonoviću nadahnuto je govorio o njemu. Izneo je veliki broj biografskih podataka i detalja o njegovom radu, naučnom pristupu, sistematičnosti, saradnji sa Jovanom Cvijićem, i njihovim zajedničkim zalaganjem da naučnim metodom opravdaju granice novostvorene države Južnih Slovena posle Prvog svetskog rata.

Uvek spreman da podeli neki nepoznati detalj iz fotografske istorije, naš drugi gost Borivoj Mirosavljević MF FSS, je i ovaj put izneo neke zanimljive malo nepoznate detalje o dr Simonoviću. Ukazao je i ovaj put na neophodnost očuvanja fotografske baštine kroz muzej fotografije. Takođe je istakao značaj i fotoamaterizma, pokreta koji se stvarao baš u doba kada je dr Radivoj Simonović kao fotoamater, stvarao svoje najznačajnije fotografije, ostavivši arhivu od, kako se smatra, oko 15000 fotografija i negativ ploča formata 10x15cm, 13x18cm i 18x24cm.

Pravu „poslasticu“ za sve učesnike tribine priredio je akademski slikar i fotograf Branislav Marković-Umbra objašnjavajući tehničke aspekte izuzetno zahtevnog posla obrade foto-zaostavštine dr Radivoja Simonovića. Ovaj veliki projekat je, u jednom dobrom timu, trajao pune četri i po godine. Značajan doprinos projektu dao je fotograf Ilija Ramić, koji zbog obaveza nije bio u mogućnosti da prisustvuje tribini. Ramić je dokumentovao sadašnjost prikazanog na fotografijama dr Simonovića, trudeći se da pronađe lokaciju i autentični rakurs objektiva.

Publika je sa velikom pažnjom, uživanjem, i nesmanjenom koncetracijom više od dva i po sata pratila ovaj vremeplov fotografija koji ih je vratio više od sto godina unazad. Verovatno su svi prebirali po svojim mislima i tražili kopče svog fotografskog razmišljanja u sadašnjosti, sa prošlošću ovekovečenom na fotografijama dr Radivoja Simonovića. Još dugo posle tribine, većina prisutnih je ostala u razgovoru sa učesnicima tribine. Gosti su izrazili svoje zadovoljstvo i pozitivne utiske o tek završenoj tribini, interesovanju i pažnji koju su osetili kod publike. Ovom tribinom Fotogrfaski klub Vojvodina nastoji da promoviše projekat Muzeja Vojvodine u kome će se delo dr Radivoja Simonovića istorijski bolje oslikati i dobiti zasluženi značaj.

Tekst: Milovan Ulićević
Fotografije: Nemanja Jovanović

1 2874
Prvi pisanje o fotografskom ateljeu u Novom Sadu

Izuzetan događaj za fotografsku istoriografiju dogodio se 17. septembra 2015. predstavljanjem monografije „Koreni fotografije Novog Sada“ autora Borivoja Mirosavljevića MF FSJ. Pred prepunom svečanom salom Gradske kuće uz prigodan poetsko-muzički program izvođenjem dela Isidora Bajića i čitanjem poezije Jovana Grčića Milenka. Sa uvažavanjem i značaju knjige govorili su redom: predsednik Društva novinara Vojvodine Mladen Bulut, upravnica Galerije Matice srpske Tijana Palkovljević – Bugarski, muzejski savetnik u Muzeju Vojvodine Suzana Milovanović, direktor Istorijskog arhiva Petar Đurđev i sam autor Borivoj Mirosavljević. Ovo je osma po redu knjiga njegove kapitalne  „Antologije vojvođanske fotografije“, čiji je prvi tom objavljen 2000. godine.

Naslovna strana knjige
Naslovna strana knjige

Kao jedan od izdavača Društvo novinara Vojvodine ovom monografijom ponovo pokreće svoju izdavačku delatnost. „Samo onaj novinar koji napiše vrednu knjigu je zaokružio svoj novinarski rad“ istakao je Mladen Bulut, nadajući se da će Mirosavljevićevo zalaganje za Muzej fotografije jednog dana postati realnost, i da će mu se želja ostvariti.

Predsednik Društva novinara Vojvodine Mladen Bulut
Predsednik Društva novinara Vojvodine Mladen Bulut

Tijana Palkovljević – Bugarski je rekla da je ova knjiga ujedno obeležavanje 160 godina od osnivanja prvog stalnog ateljea u Novom Sadu, istakavši da je Borivoj Mirosavljević čest saradnik i savetnik za fotografsku građu Galerije Matice srpske. Naglasila je značaj portretne fotografije novosadskih ateljea, koja je zastupljena u ovoj knjizi, i pionirsku ulogu u promovisanju fotografije fizičara prof. dr Atanasija Stojkovića, koji je u svojoj knjizi „Fizika“ još 1801 prvi put na srpskom jeziku objasnio nastanak slike pod dejstvom svetlosti.

Uravnica Galerije Matice srpske Tijana Palkovljević - Bugarski
Upravnica Galerije Matice srpske Tijana Palkovljević – Bugarski

Suzana Milovanović je govorila o značaju fotografije kao istorijskog izvora. Fotografija se zbog svog objektivnog prikaza fizičkih objekata može smatrati primarnim istorijskim izvorom modernog doba. Neodvojiva je od događaja za razliku od ostalih likovnih umetnosti i mnogih drugih muzejskih predmeta, ali i ona svakako jeste muzejski predmet. Prtretne fotografije XIX veka su na najbolji mogući način predstavljale osobu, njegov status u društvu, pa se kroz te fotografije može posmatrati razvoj srpskog građanskog društva – istakla je Milovanovićka.

Muzejski savetnik u Muzeju Vojvodine Suzana Milovanović
Muzejski savetnik u Muzeju Vojvodine Suzana Milovanović

Petar Đurđev direktor Istorijskog arhiva, koizdavača ovog izdanja sa Društvom novinara Vojvodine, je pomenuo da je u Istorijskom arhivu osnovan legat Pavla Đisalova, a da je postignut  sporazum o postojanju legata Borivoja Mirosavljevića. Istina je da je Novom Sadu učinjena nemerljiva šteta uništenjem nekolika foto-arhiva, od kojih uništenje arhive „Zlatnog oka“ (međunarodne izložbe fotografija), i arhive Foto kino kluba „Branko Bajić“ predstavlja štetu za istoriju fotografije Novog Sada i Vojvodine, naglasio je Đurđev. Istorijskom arhivu je bila čast da učestvuje u realizaciji na ovako značajnoj monografiji, pa će svakako podržati ideju i višedecenijsko zalaganje Borivoja Mirosavljevića za stvaranje Muzeja fotografije. Očekuje se da će Novi Sad kroz formu javno-privatnog vlasništva dobiti konačno ovakav muzej.

Direktor Istorijskog arhiva Petar Đurđev
Direktor Istorijskog arhiva Petar Đurđev

Na kraju je autor knjige „Koreni fotografije Novog Sada“Borivoj Mirosavljević zahvalio prisutnima i učesnicima koji su govorili o knjizi i posebnu zahvalnost je uputio ogranku SANU u Novom Sadu koja je podržala ideju o Muzeju fotografije i akademiku Vojislavu Mariću čija je bogata porodična fotografska arhiva poslužila  kao bogat izvor materijala za knjigu. Mirosavljević je primetio da je fotografija promovisana u Novom Sadu pre nego je prešla Savu i Dunav.

Autor monografije "Koreni fotografije Novog Sada" Borivoj Mirosavljević
Autor monografije „Koreni fotografije Novog Sada“ Borivoj Mirosavljević

Prvi film (nepoznatog autora) snimljen 1897. na nekadašnjoj železničkoj stanici u Novom Sadu je prvenac na Balkanu, i nastao je skoro desetak godina pre filmova braće Manaki u Bitolju. U godinama od 1973- 1993 Novi Sad je bio centar svetske fotografije sa čuvenom izložbom „Zlatno oko“, a Srbija je jedina zemlja u Evropi koja nema Muzej fotografije – podsetio je Mirosavljević, pa se nada da će nadležni imati za to sluha.

Dug aplauz Borivoju Mirosavljeviću za zahvalnost i brigu o fotografskom nasleđu Novog Sada
Dug aplauz Borivoju Mirosavljeviću za zahvalnost i brigu o fotografskom nasleđu Novog Sada

Završio je Mirosavljević svoje obraćanje prisutnima prvom rečenicom iz monografije „Fotografi su ušli u mrak, da bi nas iz njega izvukli“ što su prisutni pozdravili dugim aplauzom.

Prvi pisanje o fotografskom ateljeu u Novom Sadu
Prvi pisanje o fotografskom ateljeu u Novom Sadu

Tekst i fotografije:

Milovan Ulićević

 

0 2332

U stilu velikih pripovedača, veliki ovoga puta majstor fotografije – Borivoj Mirosavljević , otškrinuo je vrata jedne epohe kroz prelepu priču o fotografiji u prostorijama Fotografskog kluba Vojvodina.

Borivoj diplomirani ekonomista, dugogodišnji novinar, fotoreporter i istaknuti sportski radnik je rođen 1937. u Futogu. Završio je novosadsku gimnaziju Jovan Jovanović Zmaj i potom diplomirao ekonomiju u Subotici.  Od 1956.g. radi kao novinar-reporter u listu’’Dnevnik’’.  Osvajač je mnogih priznanja, od kojih mu je prvi trofej ’’Zlatno oko’’ za fotografiju sa fudbalske utakmice Vojvodina-Crvena Zvezda, koja je i dalje nagrađivana širom zemlje i inostranstva.  Najdraže priznanje mu je srebrna medalja od UNICEF-a 1959.g.  Majstor Fotografije FSJ je posatao 1987.g.

Bora Mirosavljević
Bora Mirosavljević

Na velikom platnu na zidu Fotografskog kluba Vojvodina, u utorak 17.05.2011. smenjivale su se slike, golicajući radoznalost publike za koju je veliki broj detalja i podataka prikazanih kroz ovaj mali vremenski putopis bilo pravo otkrovenje, izazivajući različite emocije.

Krenulo je sve od početaka fotografije na ovim prostorima, čak i malo pre toga…

Prikazao je prvo Bora stranicu jedne knjige, sa naslovom »Fizika», i započeo pripovedanje o velikom srpskom naučniku Atanasiju Stojkoviću , koji je još pre nastanka fotografije objavio na srpskom jeziku naučnu knjigu koja je naišla na negodovanje kod njegovih zemljaka – kao o beskorisnoj temi. Kažu «bolje bi bilo da je napisao knjigu kako zaraditi više novaca, uz što manje rada…».  Atanasije negde u toj knjizi pored ostalog objašnjava i priču o kameri obskura i kako su je umetnici tog doba koristili za izradu crteža, i tu negde početkom 19. veka – tačnije 1801. godine počinje priča o fotgrafiji…

Fotografija: I.Ademovski

Sledi u tom nizu i fotografija jedne dagerotipije – po svemu sudeći najstarijeg očuvanog primerka, srpskog trgovca Živanovića koji je svojevremeno boravio u  Beču. Tom prilikom ovaj karlovački trgovac se obreo u ateljeu Anastasa Jovanovića gde je i nastao taj «zapis svetla».

Lagano, nas pripovedač kroz ove istorijske činjenice dovodi do ateljea čuvenog novosadskog fotografa Polzovića, i Borinog prvog fotografisanja za maturski pano i prvog susreta sa foto-laboratorijom. Polzivić koji je tom prilikom malog maturanta gimnazije «J.J.Zmaj» izbacio iz svog ateljea, zato što zaviruje u njegovu mračnu komoru i krade zanat,  da bi u nekom broju godina posle tog događaja poklanio tom istom dečaku svoj Rolleiflex – koji Bora i danas sa ponosom čuva!

Usledile su razne fotografije – i razne priče koje one u svome ramu nose…

Foto: Ismet Ademovski
Borivoj Mirosavljević "Priča iz predgrađa 2" - fotografisano na platnu FKV

Rušenje starog Šangaja i legendarna fotografija romske dece, pod nazivom «Priča iz predgrađa 2», kako u potpuno čistom osećanju radosti trče niz livadu, …ali radost te dece je bila kratkog daha… Bora se tad poverio publici u Fotografskom klubu Vojvodina i rekao da rušenje njihovih kuća i kopanje kanala DTD ima sačuvano na filmskoj traci, ali da taj surovi događaj publika do sad nije videla. Nije želeo da evocira uspomenu i  potresno svedočenje o razaranju kuća i ljudskih sudbina.

Prikazao je majstor fotografije i jednu nesvakidašnju fotgafiju rađenu stilom piktorijalizma sa kojom je na jednom likovnom konkursu u konkurenciji slikara osvojio prvu nagradu. Pojavljivale su se tu i slike i pripovedanje koje je pratilo istoriju Fudbalskog kluba Vojvodina, pa zatim izgradnju i otvaranje Žeželjevog mosta i interesantnu priču o jurnjavi po lukovima tek otvorenog mosta sa milicajcem koji je pokušavao da uhvati «špijuna» sa fotoaparatom, a bilo je tu i fotografija koje su ovenčane mnogobojnim nagradama sa svetskih fotografskih konkursa.

Fotografija: I.Ademovski

Usledila je priča o Borinom interesovanju za «pokretne slike». Ilustrovao ju je epizodom o kratkom filmu od svega tri minuta – koji je imao za temu život radnika  u ciglanama. Film je bio pripreman za jedan od kongresa KP u drugoj polovini 20. veka. Sasvim slučajno snimajući ovaj kratki dokumentarac autor je u jednom kadru obuhvatio natpis na zidu ciglane na kome je stajlo: «Socijalizam je ovde rekao laku noć». Pred samo prikazivanje zatraženo je da se film cenzuriše i izbaci ovaj kadar – ali autor nije to učinio. Reakcija je bila neočekivana, prikazivanjem tog kratkog filma pred učesnicima kongresa  u prepunoj sali Doma sindikata u Beogradu još pre kraja filma prolomio se gromki aplauz i tako je ovim već pomenutim kadrom, kako Bora reče, inicirana bitna promena na unapređenju teškog života radničke kalse u ondašnjim ciglanama.

Pripovedanje je nastavljeno odgovaranjem na pitanja prisutnih članova Fotografskog kluba Vojvodina i njihovih gostiju, gde je svetlo dana ugledala priča o prijateljstvu Milosavljevića i velikog srpskog slikara Milana Konjevića. I kao i sve dosadašnje priče i ovu je Bora začinio dozom njemu svojstvenog humora –  o tehnici modernog slikanja Konjevića i vrednosti njegovog potpisa… kako kaže Bora – na neka platna je Milan prvo stavljao svoj potpis a tek onda je na njih nanosio boje, jer su kolekcionari vrednost više pridavali njegovom potpisu nego u nekim slučajevima njegovom delu!

Usledio je tužan osvrt na našu današnjicu gde fotografske radnje nestaju, policija počijnje da snima sama svoje mušterije čak i za lične karte i pasoše, a velika produkcija fotografija zahvaljujući digitlnom zapisu  – dovodi fotografe da veliki broj zabeleženih fotografija brišu (zbog problema sa skladištenjem,…)  i tako nestaju dokumenti ovog vremena – ma kakvog kvaliteta oni bili.

Fotografija: I.Ademovski

Borivoj Mirosavljević je, kroz ovu gotovo tročasovnu priču, provlačio i detalje o istoriji vojvođanske fotografije, kao i knjige koje je do sad izdao na tu temu. U jednom momentu je pomenuo i zgradu u Dunavskoj br.9 u Novom Sadu. Ta zgrada i danas postoji u dosta lošem stanju i na njenom zidu još uvek stoji grb Crne Gore. Elem, vlasnik te zgrade bio čuveni novosadski fotograf Singer koji je u to vreme bio zvanični fotograf 6 kraljeva iz Evrope, a pored ostalih i Kralja Nikole – zbog čega je i postavio crnogorski grb na fasadi svoje kuće.

Lokacija te kuće i njen istorijski zančaj gotovo same sebe predlažu za potencijalni muzej fotografije – koji je Borina životna želja. Ispoveda Bora da mu je jedna od težih borbi, bila ona koja je uspešno okončana uvođenjem pojma Fotografija u zakon o kulturi republike Srbije, ali žali za tim da sve evropske zemlje imaju svoje muzeje fotografije kao bitne lokacije kulture i istorije – a da je jedino Srbija ostala kao zemlja bez jedne tako značajne institucije. A materijala za to ima …

I eto zadatka za Fotografski klub Vojvodina i sve aktivne klubove u Srbiji da ostvare ovu ideju jednog velikog majstora fotografije, prateći stihove  J.J.Zmaja: «Gde ja stadoh ti produži,…»