Oboren rekord FKV-a

Lokacija: Balta Berilovac

Planina: Stara planina, Vrh: Midžor 2168m

Datum: 14. oktobar 2011. situacija slična prošlogodišnjoj samo ovoga puta na brojanju 7 fotografa i jedna odvažna planinarka. Sve je spremno za put od 400km od Novog Sada do Balta Berilovca. Par sati vožnje i stižemo na seosko domaćinstvo Ćirić (Vila Babib zub) gdje smo dočekani sa domaćim slatkim u znak dobrodošlice i toplom domaćom hranom.  Lijepo smo se smjestili i u iščekivanju sledećeg dana nakon druženja neki su i pošteno zahrkali.

Datum: 15. oktobar 2011. – 07:00 kako i dolikuje jednom seoskom domaćinstvu sve po redu obilan doručak, pa tek onda na planinu. Nakon doručka nas troje u prvoj turi, se upućujemo prema Babinom zubu odakle planiramo da krenemo u osvajanje nove planine.

Kratka priprema i nas troje krenusmo prema planini. Iz podnožja se nazirao vrh i naš cilj negdje u oblacima.

Nismo ni krenuli a već prvi susret sa Staroplaninskim čobaninom koji nam dade nekoliko savjeta o planini i promjenjivom vremenu koje se mijenja iz časa u čas. Početak penjanja je zaista bio naporan, veliki usponi zamalo da neki od nas i odustadoše od tog pentranja po planinčini. Ali ipak snaga za osvajanjem se probudila i zajedničkim tempom smo uspjeli da savladamo taj najteži početak i ostavimo ga za nama.

Penjući se planinom zaista smo uživali u prelijepim pejzažima i predivnom vremenu. Mada sa povećanjem nadmorske visine polako je i zahladnjivalo.

Nakon tri sata šetnje polako stižemo pred sam vrh do kojeg ima još „samo“ 200m barem je tako naznačeno na tabli, ali vjerujem da je to samo da nam se moral ne bi srozao, ima sigurno 600m čisto da  znaju oni koji se budu našli na istom mjestu. Hladnoća je već veoma osjetna uz to i vjetar dodaje još hladnoce al mi i dalje ne odustajemo.

I nakon svog tog pješačenja ipak najači stiže prvi do najviše tačke Midžora od 2168m.

Pogled fascinantan sa jedne strane predivan pogled na strmu Bugarsku stranu sa veoma strmim liticama, na drugu stranu pogled na cijeli put koji smo prešli.

Nakon svega nekoliko minuta,  imam osjećaj da je u djelilću sekunde cijela planina prekrivena oblacima i maglom. Ovog puta sreća nas je i te kako poslužila i uspjeli smo da iskoristimo tih nekoliko minuta da napravimo po koju fotografiju. I nakon toga brzo krenuli sa spuštanjem ne bi li nas uhvatilo kakvo nevrijeme. Ipak ispade da nas nije onaj čobanin za džaba upozorio, nauk iz svega toga je da u nepoznatim krajevima treba poslušati i lokalne stanovnike.

Na pola puta nazad već srećemo i nove ture izletnika i planinara koji se kreću istim putem kao i mi svega neki sat ranije. Samo nisu te sreće kao i mi da uživaju u prelijepom danu jer je cijela planina prekrivena sivim oblacima.

Polako i već iscrpljeni od silnog pješačenja pristižemo pod sam Babin zub, i ako se neko pita šta je sa ostalih petoro članova ekipe koji su krenuli sa nama na izlet tog dana, oni su našli jednostavniji način. Popeli se na Babin zub koji je odmah iznad hotela i nakon lagane šetnje i fotografisanja vratili se i uživali uz tople napitke.

I na kraju bih  poručio svima koji su ljubitelji prirode i vole da uživaju u njoj da obavezno posjete ovaj kraj i sami se uvjere u ljepote Stare planine i njene okoline.

Datum: 15 Oktobar – nakon prethodnog dana ovaj dan nije za neki pomen. Spakovali se i vratili kućama :).

Tekst: Miško Kordić

Fotografije: Miško Kordić