45 paklenih noći nad Beogradom

45 paklenih noći nad Beogradom

0 1159
Tomislav Petrnek autor Izložbe - autor Rajko Karišić

U Maloj galeriji Doma Vojske Srbije, juče 3.marta 2017. godine, otvorena je samostalna izložba fotografija barda fotografije na ovim prostorima, gospodina TOMISLAVA PETERNEKA, pod nazivom „45 paklenih noći nad Beogradom“. Na izložbi su predstavljene fotografije snimljene tokom NATO bombardovanja Beograda 1999. godine. Goste je, u ime organizatora pozdravila potpukovnik Biljana Pašić dok se prisutnima svojom besedom o autoru i njegovim radovima obratio Dušan Milovanović, istoričar umetnosti iz Beograda. Na kraju se prisutnima obratio i sam autor, Tomislav Peternek, vidno uzbuđen, koji je, na kraju svoga obraćanja, istakao da on, kao autor, donira kompletnu izložbenu postavku Ministarstvu odbrane Republike Srbije jer, kako je istakao, ovi eksponati mogu samo njima i da pripadaju…
Poštovani, ovom mojom malom foto pričom pokušaću da Vam dočaram atmosferu u Maloj galeriji tokom čina otvaranja ove značajne izložbe koju ćete moći da posetite do 27. marta ove godine. U prilogu ovoga teksta je i kompletan tekst gospodina Dušana Milovanovića pročitan na samom otvaranju izložbe.

Istoričar umetnosti Dušan Milovanović govori na otvaranju
Istoričar umetnosti Dušan Milovanović govori na otvaranju

Na otvaranju je prisutnima Dušan Milovanović, osvrćući se na događaje iz 1999.godine, opisao značaj izložbenih fotografija i i njegov tekst prenosimo u celini:

„Poštovani,

Misao Patrijarha Srpskog Germana “Oprostiti, ne i zaboraviti“izrečena je u duhu hrišćanskog dobrotoljublja i čini se, da se u sledu događaja nekako izlizala i izgubila biblijsku potenciju, ili u najmanju ruku dovela u sumnju mnoštvo na srpskim prostorima,napaćeno tokom minulog veka.
Kada se jednom o nešto saplete, to je slučaj; dva puta na istoj prepreci, već je glupost; svako sledećesudaranje može da izvede jedino – idiot.
Zaboraviti se ipak, zaista, zaista vam kažem – nikako ne sme!
A treba li oprostiti?
Jer, pamti li se da su “saveznici“ u Velikom ratu Srbima često bili “gori od Nemaca“;
Tokom Drugog svetskog rata, pamte li se sva nepočinstva od strane Sila Osovine, ali i Saveznika pa i “istokrvne braće drugih ispovesti“; i na kraju – može li ko da zaboravi Agresiju NATO Alijanse 1999. godine, s posledicama čiji teret će vući sve generacije, u nedogled u budućnosti?

Plakat izložbe "45 paklenih noći nad Beogradom"
Plakat izložbe „45 paklenih noći nad Beogradom“

Psihološka dvosmislica “Oprostiti, nikako i zaboraviti“ nikako nas ne može odvestii do njenog rešenja. Jer u pominjanim vremenima viteštvo, Ženevska i druge konvencije o humanosti, svi sporazumi, preporuke i dokumenta Lige Naroda i Ujedinjenih Nacija za Srbe su jednostavno prenebregnuti, i ovaj narod je doveden u poziciju da treba da se potčini ili mu sledi brisanje sa mape sveta. Kako, uostalom, drugačije razumeti najveću Alijansu ikad sačinjenu u istoriji ratovanja, koja kreće na SRJ, sve da satre ( 24. mart-10. jun), udruženim snagama 19 zemalja (SAD, Velika Britanija, Belgija, Holandija, Danska, Island, Češka, Francuska, Nemačka, Mađarska, Italija, Španija, Grčka, Turska, Kanada, Norveška, Poljska, Portugal, Luksemburg)? Među njima su i bivši “saveznici“. A pamti se da niko nije odbio. Istine radi, u redovima Alijanse ta akcija se zvala Operacija Savezničkih sila (en. Operation Allied Force), dok su je Oružane snage SAD zvale Operation Noble Anvil, odnosno Operacija Plemeniti Nakovanj.
Tokom agresije izvršeno je 2.300 vazdušnih udara na 995 objekata, a 1.150 borbenih aviona istreslo je blizu 420.000 projektila ukupne mase 22.000 tona. NATO je lansirao 1.300 krstarećih raketa, bacio 37.000 „kasetnih bombi“, upotrebio zabranjenu municiju sa osiromašenim uranijumom i druga nedozvoljena sredstva. Prema proceni Vlade Srbije u bomardovanju je poginulo najmanje 3. 200 ljudi, od kojih 89 dece; po nekim izvorima – podleglo je skoro 4.000, a ranjeno i povređeno više od 12.500 osoba. Nedavno objavljeni zvanični podaci Ministrastva Odbrane Srbije govore o 1.008 ubijenih vojnika i policajaca. Uništena infrastruktura zemlje, preko 100 milijardi dolara materijalne štete, otkinuto Kosovo od Srbije, pripremljen teren za otcepljenja i stvaranje novih, nakaznih “država“ samo su neki od rezultata ovog “poduhvata“. Pribrojmo još i nemerljivi uticaj radijacije nastao posle upotrebe zabranjene municije s osiromašenim uranijumom, koji žanje nezapamćenu žetvu po Srbiji i Srpskim zemljama.

Može li se oprostiti?
Na kraju, 2007. u Vašingtonu je otvoren Muzej holokausta, a na vernisaž nije pozvan ni jedan predstavnik naroda Srbskog i nijedan dokument o stradanju Srba nije izložen. Ovakvo patološko i hronično stanje mržnje, ili neodnosa ako vam je lakše, produžava se dakle i shodno sledu prethodnih događaja. I kraj mu se ne nazire.
Sme li im se oprostiti?
Jer, beskrajno okretanje “i drugog obraza“ prvi su prekinuli mudri Jevreji. Da li je vreme da i Srbi zauvek odustanu od te mazohističke prakse? Naravno, uznemiriće se liberali i svi gadljivi na sopstveno poreklo. Velikodušnoim prepuštamo prvenstvo u isticanju, njihovih obraza.
Pamtimo misao velikog nemačkog filosofa Artura Šopenhauera: “Oprostiti i zaboraviti znači stečena dragocena iskustva baciti kroz prozor“. I još: oproštaj, bez sankcija istovremeno abolira zlikovca i daje šansu sledećoj generaciji da ponovi nedela. Sme li se ovaj narod i dalje činiti neveštim, “pacifistom“, “hrišćaninom“, ili jednostavno – blesavim?

Jedan od onih koji svakako pamte, a oprašta li – samo on zna, jeste veliki srpski umetnički fotograf, gospodin i ljudina Tomislav Peternek. Plod njegove borbe protiv NATO agresije čini impresivno svedočanstvo o nepočinstvima i njihovim gadostima, ovoga puta spakovan u format 45 paklenih dana. Svedok sa kamerama, naučen od početka da samo svedočanstvo sa lica mesta – jeste ispravno svedočanstvo – učinio je poduhvat, i iz dana u dan beležio zverstva nevidljivih neprijatelja. Koliko li se puta tih dana prolomilo psovki – molitvi – “a što ne izađete na crtu, smradovi?“; i koliko doskočica za oborenih 70-tak njihovih letilica – “Izvinite, nismo znali da su nevidljive“; koliko li se samo akumulisalo besa dok su sejali smrt i rasap po svemu šta im je bilo po volji, i na dlanu… Dotle je Tomislav, po krovovima, na nasipima, sa zemlje… osmatrao i snimao same trenutke eksplozija i urušavanja, da bi zatim sasvim “obradio“ njihove posledice. Spremnost – spretnost, analitičnost, radinost mu nikada nisu nedostajali. Ovo pred nama, međutim nekima budi sumnju da je sve to delo samo jednog čoveka. Kako je postigao, kako je znao gde će se dogoditi, kako tamo stizao, kakvom brzinom je morao da snima, da dorađuje, smišlja šta dalje (?)… da bi u sasvim rđavim uslovima uspevao i da šalje obilje svedočanstava širom sveta.

Tomislav Peternek se obraća posetiocima-Autor fotografije: Rajko Karišić
Autor fotografije: Rajko Karišić
Izuzetna poseta na otvaranju - Autor fotografije Rajko Karišić
Izuzetna poseta na otvaranju – Autor fotografije Rajko Karišić

Nazvaćemo to Peternek expres. Neki mu i nisu verovali, pa je morao dodatno da osnaži i dokazuje verodostojnost snimaka; drugima nije bilo jasno otkud toliko, takvih, tačnih informacije o metama i događajima. Nisu mogli da zamisle da Peternek radi na mnogo kanala, a da pri tom ima i savršenu anticipaciju. Opasnost je njegovo zanimanje, dokazao je to tokom života bezbroj puta. A ovoga se (samo) ozračio pored radiaktivnih antena na beogradskim zgradurinama. Ali, žilave je on sorte, ni radijacijom mu se ne može doakati!
Iz ogromnog korpusa fotografija Ciklusa bombardovanja Srbije, Peternek je odbrao 24 događaja, predstavio ih u gro planu, a ispod svakog, u frizu postavljene su fotografije o posledicama zločinačkog akta. Ovakav iskaz može da se čita i kao mračna saga zbitija. Ispod oskrnavljenog neba Otadžbine.
Sve što je Peternek dosada snimio i sačuvao, od najstarijih fotografija iz 50-tih godina prošlog veka do današnjih dana predstavlja nacionalno blago koje se mora čuvati, štititi, predstavljati… da bi služilo osnaženju pamćenja i svega što za tim sledi. Odavno je njegova kolekcija prevazišla mogućnosti ličnog fonda. Nacionalne institucije bi trebalo da se zainteresuju i otpočnu staranje o fotografskom fondu Tomislava Peterneka.
Ciklus o bombardovanju svakako pripada i istoriji Srpske Vojske, i u svakom smislu zaslužuje da ona u budućnosti o njemu vodi računa. Jer ove fotografije zauvek čuvaju istinu i o herojstvu vojnika, rezervista i naroda, oklevetanih za zločine; da bi oni što kleveću – izašli iz svojih ljuštura i rupa i zločine nad njima činile.
I još jednom, ovo je delo u prilog nezaborava, uz koga se opraštenje nikako ne rimuje.
U pameti se, narode, i jadni i slavni!“

Uvodni tekst i autor fotografija:

Rajko Karišić

SIMILAR ARTICLES

Foto : Srđan Aleksić

0 197

0 2309