Tags Posts tagged with "druženje"

druženje

0 2553
Fotografija: Lazar Lazić

Veoma je teško doči do brzog rezultata u ovim tehnički zahtevnim oblastima fotografije, pogotovo manje iskusnim polaznicima koji žele pre svega da steknu znanje, a kasnije na osnovu interesovanja i znanja koje su stekli na radionici, kupe sebi bolju fotografsku opremu i omoguće sebi bolji i lakši rad. Zato su u zavisnosti od znanja i raspoloživih objektiva rezulteti tehnički različiti u jednoj ovakvoj galeriji. Vremenom će se doći do tehničke perfekcije i počeće se razmišljati o kompoziciji fotografije i drugim likovnim elementima slike. Tako treba i posmatrati ovu galeriju, kao prvi, ali veliki korak, a možda nekima presudan korak u istraživanju u makrofotografiji ili foto-lovu na egzotične vrste ptica.

MAKROFOATOGRAFIJA:

Fotografija : Jaroslav Kralik
Fotografija : Jaroslav Kralik

Fotografija : Jaroslav Kralik
Fotografija : Jaroslav Kralik
Fotografija: Bojan Božić
Fotografija: Bojan Božić
Fotografija: David Lazić
Fotografija: David Lazić
Fotografija: Marija Holodkov
Fotografija: Marija Holodkov

Fotografija Ratko Nedović
Fotografija Ratko Nedović
Sofija Kadić[/caption]

Fotografija: Nikoleta Vuković
Fotografija: Nikoleta Vuković

Fotografija: Veronika Kovalenko
Fotografija: Veronika Kovalenko


FOTOGRAFIJE PTICA:

Fotografija: Lazar Lazić
Fotografija: Lazar Lazić
Fotografija: Jelena Đomparin
Fotografija: Jelena Đomparin
Fotografija: Jaroslav Kralik
Fotografija: Jaroslav Kralik
Fotografija: Sinisa Petrović
Fotografija: Sinisa Petrović
Fotografija: David Lazić
Fotografija: David Lazić
Fotografija: Igor Gudalović
Fotografija: Igor Gudalović
Fotografija: Sofija Kandić
Fotografija: Sofija Kandić
Fotografija: Marija Holodkov
Fotografija: Marija Holodkov
Fotografija: Jelena Đomparin
Fotografija: Jelena Đomparin

1 3496
Zajednička fotografija Foto kluba Valjevo i Fotografskog kluba Vojvodina

Fotografski klub „Vojvodina“ (FKV) je dva dana drugog i trećeg aprila bio u gostima prijateljskom Foto klubu „Valjevo“ (FKV). Fotografi iz Valjeva su se potrudili da nam boravak bude prijatan i da dođemo do izuzetnih motiva za fotografisanje. Obilazili smo lokalitete akumulacije „Rovni“, etno selo Bebića Luka, manastir Pustinja, gde su nas monahinje po starom običaju dočekale medom, rakijom i kafom, a zatim i planinu Medvednik gde smo u domu odseli i prespavali u Lovačkom domu. Zajednički ručak članova oba kluba je bila dobra prilika da probamo kako se slažu rakije valjevskog kraja, sa užičkim specijalitetim koje pripremila Slađa, i vojvođanskom štrudlom iz kuhinje Snežaninih kulinarskih recepata.

Predah u manastiru "Pustinja" uz dobrodošlicu gostoljubivih monahinja
Predah u manastiru „Pustinja“ uz dobrodošlicu gostoljubivih monahinja

Sve je počelo inicijativom Željke Gavrilović i Jana Valoa (nije bio zbog obaveza) a onda su se pridružili inicijativi Milan, Vesna i Predrag iz Valjeva, Snežana, Slađana, Dušanka, Darko, Steva i Milovan i foto-izlet valjevskim planinama je mogao da počne. Na svakom je koraku nas dočekivalo gostoprimstvo, kako samo narod toga kraja ume. Odlazili smo puna srca, sa molbom domaćina da im kažemo gde fotografije objavljujemo, da bi ih pogledali i oni. Eto, ta moderna vremena, ne šalju se više fotografije ni u krajeve daleko od gradske vreve.

Etno selo Bebića Luka autentično sačuvani lokalitet starih srpskih kuća
Etno selo Bebića Luka autentično sačuvani lokalitet starih srpskih kuća Foto: Milan Marković
Srpska Toskana je ovaj valjevski kraj
Srpska Toskana je ovaj valjevski kraj

Srpska Toskana, na šta nas podseća svojom valovitošću brežuljaka i smenom pašnjaka i šume valjevski kraj, uz umereno sunce koje nas je pratilo, je pravi raj za šetnju i fotografisanje. Društvo iz Foto kluba Valjevo se potrudilo da nam pokaže što više. Posebno smo bili impresionirani manastirom „Pustinja“. Deluje kao jedan otrgnut komad raja, koji je onda smešten kao oaza u jednu zabit, na obali reke Jablanice, daleko od svakog tuđinca koji ne zna da poštuje duhovnost naroda.

Sa domaćinima Lovačkog doma "Medvednik" na rastanku
Sa domaćinima Lovačkog doma „Medvednik“ na rastanku

Domaćinski gulaš i pečena slanina majstora kuvanja Svetozara iz doma, širili su omamljujući miris pa često nismo imali mere u prejedanju. Zato su nam noge otežale drugi dan, nešto od fotoopreme koju smo nosili sa sobom, a ponešto i od obilate hrane. Srećom taj kraj obiluje prirodnim izvorima pa se žeđ lako gasila.
Nikako nam se nije odvajalo od prelepih pejsaža, pa smo do kasnog sumraka hvatali „još samo jedan kadar“ koji se već pri sledećem susretu sa pastirom i ovcama pretvorio u celu seriju. Cvetne livade bile su pravo mesto za opuštanje i odmor. Prosto se nismo mogli načuditi zašto sela izumiru i mladi ljudi odlaze u grad da udišu smog i hrane se hamburgerima.


Druženje je tek početak, i svakako ga treba još više omasoviti, sa još fotografa iz oba kluba i organizovati večernje druženje, gde bi se prikazivale projekcije radova članova oba kluba. Ovo je lep početak jedne dobre saradnje.

Tekst: El commandante :)
Fotografije: FKV članovi
Video: Darko Dozet

0 1626

Kada imate predavača, kome misli o događajima u kojima je učestvovao naviru kao vode Amazona u kišnom periodu, onda ne morate da brinete kako će to publika primiti, ma kako da je specifična i zahtevna. Tako je sinoć u Fotografskom klubu Vojvodina publika uživala u stranicama modne istorije koje osamdesetih godina prošlog veka ispisivao Mario Leone Bralić. Čula su se mnoga dragocena iskustva kako se radi sa modelima i kakav je odnos i pozicija modnog fotografa u velikim modnim projektima koji su ostvarivani u bivšoj Jugoslaviji. A onda prolaz fotografijama po prašumama Amazonije i Afrike i objašnjenje na kakve sve teškoće nailazi fotograf u tim ekstremnim uslovima snimanja. „Najveća opasnost u tim neopreglednim prašumama, u oblastima do kojih se samo stiže avionom, i koje su velike kao pola Evrope, je sam susret sa nepoznatim čovekom“ kaže Mario.

Predavanje Mario Leone Bralića u FKV

Zadivljujući je rizik i avantura u koju je Bralić spreman da se upusti. Možda je trik u njegovom prezimenu, pa se za razliku od svemirsk šetnje (leonovanje) njegova putovanja mogu nazvati „Leonovanje po Zemlji“. Na kraju skoro trosatnog predstavljanja svog fotografskog rada, kao šlag na tortu, bile su fotografije iz foto-monografije „Senke“ nedavno izašle iz štampe. Koncipirana je kao omaž svojim prijateljima sa kojima je radio, sarađivao i družio se, sve ove godine fotografskog rada, a koji sada žive u mnogim krajevima sveta. „Sećanja su još živa, a kontakti se održavaju i dalje“ kaže Mario Leone Bralić.

Posle ovog predavanja postavlja se jedno pitanje. Zašto na predavanju nije bilo više mladih ljudi iz Novog Sada koji se interesuju isključivo za modnu fotografiju, i koji imaju svoja foto-studija u gradu. Malo je ljudi od kojih se može o tome nešto čuti, a da imaju tako značajne reference u modi kao što ima Mario Leone Bralić. Setiće se da je nešto moglo i lakše da se nauči kad budu prešli iz faze samodovoljnosti, u fazu poštovanja prema ranije urađenom. Tada će i njihov rad početi da vredi i preći će iz faze fotografske modne imitacije, u kreiranje originalnog u modnoj fotografiji.

Tekst: Milovan Ulićević
Fotografije: Ratko Nedović

0 1365

Nekako je u biti svakog čoveka da kada neku radost želi da podeli, obavezno u goste pozove i najbliže komšije. Tako je Fotografski klub Vojvodina, na poziv prijateljskog Foto kino i video kluba „Rada Krstić“ iz Sombora, podelio radost fotografskog stvaranja sa klupskim komšijama. i odazvao se na njihov se poziv da se predstavimo klupskom izložbom u Somboru. Izabrane fotografije najaktivnijih članova Fotografskog kluba Vojvodina, nastalih poslednjih nekoliko godina, su izložene u velikom holu Merkator centra, u centru Sombora.

Branko Milešević otvara izložbu FKV u Somboru
Branko Milešević otvara izložbu FKV u Somboru

Izložba je otvorena u subotu 12. marta 2016. godine, i krasiće nekoliko nedelja taj moderni prostor tržnog centra, gde po procenama domaćina više od dve hiljadu ljudi pogledaju izložene radove. Prisutne je pozdravio Branko Milešević predsednik FKVK „Rada Krstić“ istakavši da ovakvi pozivi učvršćuju saradnju između klubova, a ovo je samo prvi korak, koji neće ostati usamljen, već će se takva druženja proširiti. Foto kino i video klub „Rada Krstić“ ima iskustva u organizovanju ovakvih međuklupskih aktivnosti i na međunarodnom planu, pa imaju nameru da i FKV, kao trenutno najaktivniji klub u Srbiji, uključi u to. Zato je nama kao mladom fotografskom klubu vrlo značajno iskustvo starijeg foto-kluba koji postoji i deluje u kontinuitetu od 1950. godine. Zajedničko predstavljanje radova, druženje članova, i organizovanje izleta doprineće da se sazrevanje u kreativnom izražavanju kroz fotografiju ubrza kod svih članova oba kluba.

Zajednička fotografija oba fotografska kluba za uspomenu na druženje
Zajednička fotografija oba fotografska kluba za uspomenu na druženje

Zajedničko druženje bude uvek opuštenije uz jelo i piće, a dobri domaćini su se potrudili da udovolje našim željama, i da nam kišni dan ne pokvari raspoloženje. Riblja čarda na rukavcima Dunava je najbolje mesto za to, jer pored ribe lako i objektivi zaplivaju po pejsažima i refleksima Bačkih vodotokova. Dogovoreno je da se ovakvo druženje ponovi kada proleće bude u najlepšim bojama. Tada ćemo obogatiti sadržaj mini prezentacijama fotografija članova oba kluba, pa će se svaki član njihovog i našeg kluba tako najbolje predstaviti. Sigurno je da će analize fotografija sa obe strane dodatno doprineti proširenju fotografskih vidika.

Tekst: Milovan Ulićević
Fotografije: Slađana Pantelić, Jan Valo i Milovan Ulićević

0 2288

Fotografski klub Vojvodina predstavlja Ištvana Viraga fotografa iz Sombora, najboljeg izlagača Foto saveza Srbije za 2014. godinu. On će nas 16. februara 2016. godine od 20 časova provesti kroz putovanje između minimalističkih formi, lajf fotografije i portreta, u stvaralaštvu koje je za nekoliko godina dostiglo visoke izlagačke domete u fotografskoj umetnosti, od kada Ištvan Virag intezivno izlaže na fotografskim izložbama. Iskustvo sadržano u i nekadašnjem fotografskom radu, prosto je posle velike pauze kulminiralo i ispoljilo se u javnosti. A kao da je čučalo negde u dubini duše, koje velike profesionalne obaveze drugačijeg posla kojim se autor bavio, nisu dozvolile da se ispolje.

Verovatno najbolji prikaz izložbe jednog fotografa iz Srbije koji sam pročitao poslednjih godina, je prikaz mađarskog akademika, redovnog člana Mađarske akademije umetnosti Jožef J. Fekete-a , a odnosi se na stvaralaštvo Ištvana Viraga i njegove fotografije u boji, minimalističkih apstraktnih formi predstavljene na izložbi „Snoviđenja“. Zato ga ovde prenosimo u celini.

 Njive - autor Ištvan Virag

Vizuelno stvaralaštvo Ištvana Viraga kretalo se umetničkom putanjom neuobičajenom za fotografe, ali zato čestom među likovnim stvaraocima. Krenuo je od najzahtevnijeg fotografskog izražajnog sredstva, dijapozitiva, bazičnog snimka koji ne omogućava nikakvu manipulaciju, da bi stigao do „laboratorijskog rada“ koji zadire u sve segmente fotografije. Jedina zajednička nit je da stvaralac u oba slučaja maksimalno vlada vizuelnim prostorom.
Ko je slikao dijapozitive zna da to traži visoku školu fotografije: treba pronaći savršenu kompoziciju, najizražajniji izrez, idealnu dubinsku oštrinu, optimalnu ekspoziciju, odgovarajuće filtere, jer se nakon pritiskanja okidača na foto aparatu više ništa ne može menjati na snimku, nakon razvijanja su svi parametri konačni. Kod slika koje su rađene sa negativa, pa i kod instant polaroidnih snimaka postoji mogućnost različitih naknadnih intervencija kojima se osnovni snimak može doterivati, eventualno popraviti. Dijapozitiv, dakle, zahteva potpunu disciplinu i stručno znanje. Ako bismo tražili likovnu analogiju radi poređenja, završena škola crtanja bi mogla odgovarati tome. Stvaralac poznaje složeni sistem tačaka, linija, ravni, površina, tekstura, valera, akcenata i praznina. Od tih usvojenih elemenata treba zatim da realizuje svoj vizuelni svet.

Na vetrometini - autor Ištvan Virag

Ovaj proces se odigrao i u Viragovom poimanju fotografije, neko vreme je dijapozitiv za njega bilo gotovo, dovršeno delo, konačni produkt fotografije, otelotvorena slikovna realnost. Odjednom se, međutim, njegova stvaralačka koncepcija okrenula za sto osamdeset stepeni. Ono što je do tad važilo za gotovo delo, odjednom je postalo sirovina. Ne poput zatvorenog grafičkog sadržaja nego – govoreći ponovo analogijom likovnog izraza – poput boje istisnute iz tube na paletu, upotrebljivog kolorita, od čega uz pomoć naučenog u školi crtanja iz jednog vizuelnog ostvarenja realizuje drugo vizuelno delo. Laboratorijskim radom, ali ne pored aparata za uvećavanje i među tacnama sa hemikalijama nego pred ekranom kompjutera. Računar je laboratorija fotografije, ali ga IštvanVirag ne koristi za doterivanje, popravljanje, prekomponovanje svojih snimaka nego za realizaciju novih površina, novih struktura, novog kolorita, novih tekstura, rečju, novog vizuelnog ostvarenja. A taj postupak ga iz sveta fotografije prevodi u likovnu umetnost.
Polazeći od toga da IštvanVirag između čulnog iskustva i realizovanog dela ubacuje jednu informacionu jedinicu – fotografiju – drugi deo postupka bez dileme možemo nazvati apstrakcijom, budući da vizuelne sadržaje fotografije radikalno razlaže na njene gradivne elemente, boje, linije, površine. Tako nastala nefigurativna ostvarenja, pak, hrabro možemo uvrstiti u konkretne umetničke pojmovne okvire.

Forest - autor Ištvan Virag

Dve glavne karakteristike foto-slikarstva IštvanaViraga su uverljiva impresivnost i eksperimentisanje. Zajedno ih možda možemo nazvati prenebregavanjem konvencija. Fine teksture, izražajni rasteri, kapilarne strukture, dimenzionalističke kompozicije, kubistički matriksi na njegovim fotografijama nedvosmisleno svedoče da se posmatrač suočava sa jednom vrstom neeuklidovske umetnosti, iz slikarstva transponovanom fotografskom umetničkom mutacijom.
Postavka sadrži imaginaran pejzaž koji se jednoznačno može svrstati u okvire lirske apstrakcije, dok su katedrale svetla ipak bliže fraktalnim kreacijama nastalim putem multiplikacijskog algoritma, upućujući na svojevrsnu transdimenzionalnu poetiku. Vizuelno su okupirajuće deformisane, razbijene površine u čijoj obojenosti se prosto sukobljavaju svet redukovanih boja i jarki kolorit, plesnivo ružičasta boja mesa i crvenilo arterijskekrvi, presno zelenilo hlorofila.

UFO - autor Ištvan Virag

Česti motivi na slikama su lukovi, kao i kosmičke površine jakog asocijativnog naboja, prizivajući na momente iz prvobitnog haosa amorfne forme, koje menjaju svoj oblik pod uticajem jakog gravitacionog polja, tragajući za mogućim trenutkom svog eksplozivnog preobražaja. Na ovim slikama javlja se očaj likova zarobljenih ispod nefigurativnosti.

Naravno, zahvaljujući našim asocijacijama, čini se da iza formi, boja i površina gnusni vanzemaljci, prestravljene ribe, žalobne vrane, plen vrebajuća račja klešta nastoje da rastrgnu površinu slike koja ih je zarobila, mada se na njoj pojavljuju samo boje, uglaste, okrugle ili amorfne forme, zamrznute talasaste površine, na izgled realizovane slikarskim sredstvima, priborom.

Horse 02 - autor Ištvan Virag

Da li je onda, konačno, umetnost IštvanaViraga slikarstvo, ili fotografija? Gledajući sredstvo – ovo poslednje, imajući u vidu krajnji rezultat – ono prvo, i ovo dvojstvo ne pokriva izraz koji koristim: fotoslikarstvo. Pre bismo je mogli nazvati svojevrsnom digitalnom umetničkom mutacijom kojoj osobenost daje slikarski senzibilitet IštvanaViraga.

Druga velika tema koja zaokuplja Ištvana Viraga je život i njegova socijalna nota, koju predstavlja fotografijama starijih ljudi, koji su društvenim okolnostima ostavljeni na brigu sami sebi. Jak socijalni momenat sigurno je da izlazi iz njegovog profesionalnog angažmana kao novinara, gde mu je sigurno nedostajao jedan pastelniji i ekspresivniji prikaz života koji nosi fotografija, od samih reči kojima se taj isti život može iskazati.

Treća tema kojoj autor pristupa sa posebnom osetljivošću i analizom je portret. Njemu bliski ljudi iz okruženja u kome živi i kreće se su mu najčešći modeli. Portret je neposredan, uhvaćen pri prirodnom svetlu, neodvojen od okoline u kojoj se portretisani nalazi. Ta neiscrpna tema u kojoj je broj mogućih varijacija jednak proizvodu karaktera, rakursa, i svetlosnih uslova, privlači Ištvana Viraga u potpuno drugačijem kontekstu od predhodne dve. Zato i ostavljamo onima koji budu došli na predstavljanje Ištvana Viraga u FKV da uoče tu različitost i naizgled suprotnost u autorovom radu, i pitanjima podstaknu elokventnog autora za otkrivanje svoje fotografske duše.

Članovima Fotografskog kluba „Vojvodina“, članovima Mensa Srbije, FKVK „Rada Krstić“ iz Sombora, i FK „CD13“ iz Zrenjanina, kao i onima koji se prijave do utorka 16. februara 2016. na e-mail: office@fkv.rs predavanje je besplatno. Ostali plaćaju kotizaciju od 300 din. Broj prijava je ograničen kapacitetom prostora. Predstavljanje autora je na adresi „Bulevar oslobođenja 22, Novi Sad (vidi kontakt u meniju sajta)

BIOGRAFIJA:
IŠTVAN VIRAG

Ištvan Virag - portret autora

Rođen 18.08.1944. godine u Batini (Hrvatska). Prosvetni radnik, istorijski arhivist, diplomirani novinar. Živi u Somboru. Član je FKVK „RadaKrstić” u Somboru, Foto kluba „Srbija-foto” u Beogradu, Foto saveza Srbije,Foto kluba „Moholy” u Baji (Mađarska) i World Association of Hungarian Photographers (Svetske asocijacije mađarskih fotografa izvan matične zemlje).
Fotografijom se počeo baviti sedamdesetih godina prošlog veka. Već prve snimke objavljuje mu na naslovnim stranicama osiječki ilustrovani nedeljnik „Magyar Képes Újság”(Mađarske ilustrovane novine). Od tih naslovnica upriličena mu je prva samostalna izložba u Somboru, 2005. godine.
Ne dugo nakon uspešnog početka odlaže aparate, da bi se fotografiji vratio posle tridesetogodišnje pauze. Slede samostalne izložbe „Nebo nad ravnicom” – Sombor, 2007. i Telečka, 2011; „Kanalske impresije“ – Baja (Mađarska) 2011. i Sombor 2014; „Snoviđenja“ – Sombor, 2011. i 2012, Budimpešta, Baja i Subotica 2014.
Punim intenzitetom se posvećuje fotografiji od 2013. godine. Od tada je učestvovao na preko 200 međunarodnih i domaćih izložbi, na kojima je osvojio 120 nagrada.
Nosilac je zvanja F1 FSS i EFIAP.

Tekst:
Milovan Ulićević
Fotografije:
Ištvan Virag ©

1 1587
Pobednička fotogarfija "Igre bez granica" - autor: Đorđe Gavrilović

Posle prebrojanih glasova nagradnog takmičenja za mesec novembar 2015. na zadatu temu „ZIDOVI I OGRADE“ dobili smo i pobednika. To je takmičar Đorđe Gavrilović iz Novog Sada za fotografiju „Igre bez granica“ sa osvojenih 62 boda. On je osvojio nagradu foto-torbu LOWEPRO FORMAT 140 koju dodeljuje naš sponzor BM-FOCUS iz Novog Sada

NAGRAĐENA FOTOGRAFIJA ZA MESEC NOVEMBAR:

Pobednička fotogarfija "Igre bez granica" - autor: Đorđe Gavrilović
Pobednička fotogarfija „Igre bez granica“ – autor: Đorđe Gavrilović

Prvih pet fotografija po osvojenim bodovima su:

1. Igre bez granica -autor Đorđe Gavrilović ukupno 62 boda,
2. Evropske ograde – autor Darko Dozet ukupno 57 bodova
3. Let – autor Dragan Lapčević ukupno 53 boda
4. Prozori u svet – autor Tijana Lubura ukupno 40 bodova
5. Sergejev pasad – autor Darko Dozet 38 bodova

ČESTITAMO NAJBOLJIMA !!!

U ime FKV tima koji je brojao i verifikovao glasanje, rezultate objavljujemo 13.12.2015. Sve primedbe na glasanje u roku od 48 sati uputiti na office@fkv.rs

0 1750

Sinoć je fotograf Božidar Vitas KMF FSS, AFIAP gostovao u FKV, i u atmosferi punoj pozitivnih vibracija oduševio prisutne prijatnošću i druželjubivošću. Pored prikazanih fotografija čuli smo interesantne priče o pojedinim ljudima sa fotografija, koje se pripremaju za Vitasovu knjigu, i poeziju koju su pesnici pisali o Boži. Na inicijativu predsednika FKV na kraju je ordržana najkraća izložba fotografija na svetu, koja bi mogla biti za Ginisa, jer je otvaranje, trajanje i zatvaranje trajalo celih 38 sekundi, taman toliko da je fotografi ovekoveče i fotografijama dokažu njeno postojanje. Svi prisutni su bili učesnici ovog umetničkog performansa-izložbe fotografija Božidara Vitasa. Zatim je druženje nastavljeno uz irski viski koji je domaćinima Fotografskom klubu Vojvodina doneo na poklon naš gost.

Fotografije: Tomka Vitas i Ratko Nedović
Tekst: Milovan Ulićević

0 3111
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Posle letnje pauze od malo više od mesec dana, i posle uspešno održane klupske izložbe „Naših pet godina“, ulazimo u šestu godinu rada kluba. Sinoć je održan sastanak kluba, dobili smo i nove članove koji su se  od 1. septembra pridružili Fotografskom klubu Vojvodina i družili smo se do ponoći. Bilo je i puno dobrih fotografija, koje su doneli naši članovi za prezentaciju u klubu.  Neizbežni ćevapi iz „Boki grila“ uneli su miris u fotografske kompozcije :)

Nije više ptičicaaa, već ćeeeeevaaaaaaap ! :D
Nije više ptičicaaa, već ćeeeeevaaaaaaap ! :D

0 1516
FKV u poseti zrenjaninskom Foto klubu CD13

Šestočlana ekipa Fotografskog kluba Vojvodina juče je, na poziv reosnovanog zrenjaninskog Foto kluba CD13, boravila u Zrenjaninu.
Novosadska družina je iskoristila zalazeće banastsko sunce da napravi lepe kadrove, a potom se uputila u Kulturni centar Zrenjanina u kojem su naše kolege podstanari.
Dočekalo na je desetak članova kluba CD13, brzo su počele priče o zajedničkim problemima i zajedničkoj ljubavi, fotografiji.
Kolegama smo predočili naša iskustva u radu i informisali smo se o planovima i aktivnostima reosnovanog CD13, inače, u bivšoj Jugoslaviji jednog od uspešniji foto klubova.
Neformalni sastanak, na kojem su osim međusobnog informisanja dogovoreni i okviri buduće saradnje, potrajao je više od dva sata, a drugo poluvreme nastavljeno je u prijatnoj atmosveri bašte u glavnoj zrenjaninskoj ulici i potrajalo je do ponoći.
Zahvaljujemo se našim domaćinima što su nam ukazali čast i pozvali nas u goste. Bilo je prijatno boraviti u Zrenjaninu i družiti se sa istomišljenicima.

Fotografije: Aleksandar Marjanović
Više fotografija u galeriji, u rubrici Druženja i izleti

0 3791
Olympus modul kamera - poster konceepta
Olympus modul kamera - poster konceepta

Na danas otvorenom najvećem sajmu foto-opreme u Evropi, Fotokini u Kelnu, jedna originalna inovacija je zapala za oko, i u razmišljanjima sluti novi put kuda će ići fotoaparati u budućnosti. Na svom štandu Olympus pokazuje prototip kamera modula „fotoapatara otvorene platforme“, koji je dizajniran u suradnji s MIT Media Lab.  Rečeno je da je uređaj još uvijek u prototip fazi, tako da nema detaljnih specifikacija na raspolaganju, ali pretpostavljamo da modul dolazi sa 4/3 senzorom i da se upravlja kamerom preko Wi-Fi veze sa Android ili iOS mobilnog uređaja.

Modul fotoaparata
Modul fotoaparata

Na prednjoj strani, MFT bajonet objektiva vam omogućava da priključite širok izbor objektiva od Olympusa, Panasonica. Na vrhu ćete naći okidač i kontakt za blic, ali nema ekrana. Koncept se temelji na otvorenoj platformi i Olympus razvija SDK da omogući programerima da izgrade aplikacije za kontrolu modula preko „pametnih“ telefona. Tu je uvijek neka neizvjesnost oko potencijalnih načina upotrebe, pa kompanija ispituje javnost kroz projekat, da bi saznala koje su karakteristike koje bi potencijalni korisnici želeli.

Olympus modul kamera - poster konceepta
Olympus modul kamera – poster konceepta

Dodatne informacije o projektu su na posteru iznad, a možete ići na internet stranicu zajednice „otvorene kamera platforme“ da naučite više o projektu i možete učestvovati u studiji ovog projekta.

2 3611

(Osvrt na projekat jednog takmičara, kroz objektiv oka sa 24 blendina listića)

Ima li fotografije bez teksta koji je prati? To je pitanje koje sam sebi postavio. Već čujem odgovor milijardu i trista miliona Kineza kako daje odgovor na to pitanje svojom poslovicom „jedna slika govori hiljadu reči“. Mogao bih se sa ovim složiti kada je u pitanju kreativna fotografija da govori hiljadu reči, ali i onda to govori samo onom ko pokazuje i razume rečnik fotografske estetike. Inače, potrebno je upotrebiti manje ili više reči ne bi li se otkrila estetika nekom ko je početnik.

A šta je sa fotografijama koje opisuju neki događaj, naprimer Međunerodno takmičenje fotografa „24.kadar“. Tu je već druga priča i tu se moramo poslužiti rečima da damo informacije o tome šta? gde? kada? kako? zašto? i na početku svih KO?

To pitanje- ko je učestvovao? – je moguće jednostavno napisati rečima. I naš uvaženi hroničar fotografskih zbivanja u poslednjih nekoliko godina Dragan Babović, je to mogao uraditi. Ali kao fotograf i čovek željan saznanja, a saznanje se dobija kroz sumnju o postojanju istine, njemu reči nisu bile dovoljne, već je na pitanje – ko? – odgovorio sa hiljadu reči više.

Zato je Dragan Babović iz Beograda, pored odgovora na takmičarske teme, dao sebi u zadatak da odgovori fotografijom na pitanje ko su takmičari i pojedini članovi žirija koji su prisustvovali takmičenju. Odlučio se za portretnu seriju, kao moguću formu odgovora na zadatak postavljen sebi. Portreti takmičara bi oslikavali njihove karaktere i stanja u kojima ih je zatekao u toku takmičenja.

Njegova je zamisao da ih sve postavi pored iste lisnate  pozadine, pa da onda, propuštajući njihov svetlosni lik kroz blendine listiće svog fotoaparata, ostvari dvostruku ulogu. Prvo odvojiće njihove likove od dešavanja na takmičenju i drugo pojačaće pažnju posmatrača na lik i karakter portretisanog. On ih brzim delovanjem, i molbom da upriliči njihov portret, dovodi u stanje gde bivaju zatečeni , ogoljeni od dešavanja, a zaokupljeni temama i dilemama takmičarskim, misleći i na to kako će žiri oceniti njihove fotografije.

Takvom serijom Babović vrlo jasno odgovara, ko su takmičari koji se bave kreativnom fotografijom , čineći ih ujedno važnim i poznatim, kao nekakve glumce ili političare, a ne kao fotografske takmičare, koji se „kriju“ iza svog fotoaparata, u ulozi „lovca“ na motive i nagrade koje dodeljuje organizator. Portreti nisu grupni (par ili više njih) jer bi ih onda doveo u međusobne veze, a to Dragan Babović ne želi jer ih posmatra kao kreativne individualce.

Njegov rad je za pohvalu iz još jednog razloga. On nije profesionalni portretista koji je došao na takmičenje da napravi portrete za neku daleku budućnost kada će oni biti poznati, a neki od njih citirati ovo takmičenje kao referencu u svojoj foto-biografiji. Već je on takmičar kao i svi drugi, kome nije žao da odvoji dobar deo svog ograničenog vremena na 24h za takmičenje, i posveti ga njima, doživljavajući ih kao kolege, drugove, dobre fotografe, a ne kao suparnike u takmičenju.

Dragan Babović je i Fotografskom klubu Vojvodina učinio značajnu stvar, napravivši im arhivu na koju se pre organizovanja takmičenja nije mislilo.

Milovan Ulićević

avgust 2014

PORTRETI KROZ BLENDINE LISTIĆE – SERIJA PORTRETA TAKMIČARA I NEKIH ČLANOVA ŽIRIJA TAKMIČENJA „24.KADAR“

0 2345

I ove godine je po peti put održano od 23 – 25. avgusta u Nišu takmičenje u fotografskom umeću Foto Finiš. Zamišljeno kao takmičenje 24 fotografa na 24 zadate teme, koje fotografišu 24 časa a ocenjuju 24 člana žirija, uspešno je završeno dodelom nagrada u prijatnoj i drugarskoj atmosferi za koju su se potrudili odlični domaćini iz Foto kluba FON iz Niša.  Mada je  ove godine takmičenje bilo pod znakom pitanja, zbog same finansijske situacije, jer nije bilo sponzora, velike želje učesnika i ogroman entuzijazam organizatora su prevagnuli na tasu i takmičenje je održano, najviše zahvaljujući Tošketu i Mikasu, glavnim organizatorima takmičenja.

Učesnici Foto Finiš takmičenja 2013.
Učesnici Foto Finiš takmičenja 2013.

Pobednica ovog takmičenja je savim zasluženo Olivera Radmanović iz Beograda sa dosta većim brojem bodova ispred drugoplasiranog Vuka Adžića iz Temerina člana  Fotografskog kluba Vojvodina i trećeplasiranog Lazara Lekovića iz Beograda člana CFFKS. Prvoplasirana je za nagradu dobila mogućnost da održi samostalnu izložbu u Nišu, što je za autorku koja je pokazala neosporan talenat, veliki uspeh, pogotovo ako znamo da se pre par godina ozbiljnije  zainteresovala za fotografiju.

Lazar Leković III, Olivera Radmanović I, Vuk Adžić II mesto
Lazar Leković III, Olivera Radmanović I, Vuk Adžić II mesto

Takmičenje je bilo zaista na visokom takmičarskom nivou, i na samom proglašenju pobednika kroz 24 teme su se mogli videti zaista izuzetno kvalitetni radovi, koji su po oceni žirija nagrađeni.

Od članova Fotografskog kluba Vojvodina posle takmičarskih kvalifikacija u završnici su učestvovali Ranko Đurović, Vuk Adžić, Ratko Nedović, Valo Jan, a takmičio se i bivši član kluba Miško Kordić (osvojio 5 mesto).

Najuspešniji takmičari iz Fotografskog kluba Vojvodina (FKV)  su bili:

– Vuk Adžić  2. mesto u generalnom plasmanu, osvojivši za nagradu 10 ramova za fotografiju i 10 filmova

– Valo Jan  7. mesto

– Ranko Đurović 8. mesto

– Ratko Nedović 15. mesto

Time je FKV svakako po plasmanu najuspešniji klub na ovom takmičenju.

Posebano treba istaći,  da kada se gledaju pobedničke fotografije po pojedinim zadatim temama, uspeh članova je još veći jer je Vuk Adžić pobedio u pet tema, Ranko Djurović u dve, Jan Valo i Ratko Nedović u po jednoj temi. Dole su prikazane pobedničke fotografije  naših članova po određenim temama u kojoj su pobedile.

Vuk Adžić pobednička na temu: Tragovi vremena
Vuk Adžić pobednička na temu: Tragovi vremena
Vuk Adžić pobednička na temu: Fotograf na delu
Vuk Adžić pobednička na temu: Fotograf na delu

Vuk Adžić pobednička na temu: Čovek u poslu
Vuk Adžić pobednička na temu: Čovek u poslu
Vuk Adžić pobednička na temu: Senka
Vuk Adžić pobednička na temu: Senka
Vuk Adžić pobednička na temu: Ulaz
Vuk Adžić pobednička na temu: Ulaz
Ranko Đurović pobednička na temu: Ljubav
Ranko Đurović pobednička na temu: Ljubav
Ranko Đurović pobednička na temu: Pokret
Ranko Đurović pobednička na temu: Pokret
Jan Valo pobednička na temu: Ritam
Jan Valo pobednička na temu: Ritam
Ratko Nedović pobednička na temu: Žablja perspektiva
Ratko Nedović pobednička na temu: Žablja perspektiva

Kao i uvek tokom ovakvog  “rada“ do izražaja je dolazila spontanost, nova poznanstva, pomoć u nekim nedoumicama, kako među samim takmičarima, tako i od strane organizatora i građana Niša. I najvažnije od svega dobro druženje kroz koje fotografska umetnost u svim učesnicima prolazi kroz katarzu. Dogodine ponovo.

Koautori teksta:

Jan Valo i Milovan Ulićević

1 2519

Fotografski klub Vojvodina predstavlja Anu Lazukić jedanu od najznačajnijih fotoreportera u vojvođanskom novinarstvu. Ona je radila je kao novinar i fotoreporter u redakciji dnevnog lista Magyar Szó, i u nedeljnom omladinskom listu Képes Ifjuság.  Razgovori o fotografiji i  prezentovanje fotografskog rada Ane Lazukić od strane autorke će biti u četvrtak 16. maja 2013. u 20 časova u Galeriji FUJI u Novom Sadu, Narodnog Fronta 55.

Plakat najave razgovora o fotografiji .  Dizajn: Ivan Mašanović
Plakat najave razgovora o fotografiji . Dizajn: Ivan Mašanović

Svoju fotografsku karijeru je započela tokom pedesetih godina u tadašnjem novosadskom Foto klubu „Branko Bajić“. Izlagačku aktivnost započinje 1958. god. pod imenom Ana Hem, a fotoreporterstvom Ana Lazukić počinje da se bavi kao novinar.

Fotoreporterska aktivnost Ane Lazukić trajala je pune tri decenije,  a za to vreme je na stranicama Magyar Szo-a objavila veliki broj fotografija i fotoreportaža na kojima su zabeleženi brojni značajni događaji i ličnosti.

Izlagala je na oko 300 izložbi u sadašnjoj Srbiji i u bivšoj Jugoslaviji, u 50 raznih gradova, a u inostranstvu u 13 država. Dobila je preko 60 nagrada i pohvala, i 27 raznih društvenih priznanja. Imala je 23 samostalne izložbe. Od 2005. god. je jedina žena u Vojvodini sa zvanjem kandidat majstora umetničke fotografije.

Od 1990. godine je u penziji, ali do današnjeg dana se bavi umetničkom fotografijom.

1 1227

Fotografski klub Vojvodina predstavlja knjigu Dragana Babovića „ČUVARI TRENUTKA“ u četvrtak 25. aprila 2013. u 20 časova. Predstavljanje je u Galeriji FUJI u Novom Sadu, Narodnog fronta 55. Knjiga Dragana Babovića, poznatog dr Bach sa  internet sajtova za umetničku fotografiju, predstavlja prvu  kritički napisanu knjigu  o nekoj foto-grupi i radovima autora grupe  nastaoj u Srbiji. Kako je Fotografski klub Vojvodina organizovao izložbu fotografija FOTO GRUPE 32 u Novom Sadu, ovo predstavlja logičan sled podrške radu te grupe, čiji su članovi i neki od članova Fotogafskog kluba Vojvodina.

Plakat najave predstavljanja knjige u FKV - dizajn Ivan Mašanović
Plakat najave predstavljanja knjige u FKV - dizajn Ivan Mašanović

U narastajućoj fotografskoj sceni Srbije, kada je digitalna fotografija uzela maha u umetničkom izrazu mlađih autora, ostala je jedna velika praznina u kritičkom sudu te  fotografije i u praćenju savremenih fotografskih tokova kojima se mlađi autori okreću.  Zato je svaki pokušaj kao ovaj Dragana Babovića dobrodošao. Bez kritičkog suda i teorijskih promišljanja o fotografijama pojedinih autora, grupa i izložbi, fotografska scena postaje konfuza, a autori ponekad dezorjentisani i podložni velikim oscilacijama u kvalitetu.  Zato se nadam da ovo neće ostati usamljen pokušaj jednog entuzijaste posvećenog fotografiji, već će se i drugi, vični pisanju, latiti pera.

Tekst:

Milovan Ulićević

0 2922

Fotografski klub Vojvodina imaće čast da 12. marta 2013. predstavi u klubu istoričarku umetnosti i

fotografa Goranku Matić,  urednicu fotografije na RTS-u.

Goranka Matić u poseti FKV - plakat
Goranka Matić u poseti FKV - plakat

Ona se profesionalno bavi fotografijom od 1980 godine.  Članica je ULUPUDUS-a foto sekcija.

Fotografije objavljuje u : Džuboksu, Startu, Svjetu, Politici,Liberation-u,Delu………. . .

Od  1990.g do 2006.g urednica  fotografije u nedeljniku VREME

Od  2006.g do 2010.g urednica fotografije u dnevnom listu POLITIKA

Tokom  osamdesete radi omote ploča za IDOLE, BAJAGU, BALAŠEVICA. . .

Za Vreme knjige, Stubove kulture godinama radi portrete pisaca

Od 1986. g. izlaže u zemlji i inostranstvu.

Dobitnica je mnogih nagrada u zemlji i inostranstvu i imala je veliki broj samostalnih izložbi.

Pozivamo sve ljubitelje fotogrrafije na zajedničko druženje sa Gorankom Matić i članovima

Fotografskog kluba Vojvodina u galeriji FUJI, Narodnog fronta 55, Novi Sad

0 1775
Zajednička fotografija sa prijateljima iz Grčke za uspomenu
Zajednička fotografija sa prijateljima iz Grčke za uspomenu

U poseti Novom Sadu i Fotografskom klubu Vojvodina od 28. februara do 3. marta 2013. bila je grupa od četrdeset devet fotografa iz grčkog grada Kozani. Oni su studenti privatne fotografske škole koju pohađaju u tom gradu. Grupu je predvodio profesor Vrettakos Alexander, koji je osamdesetih godina studirao DIF u Novom Sadu, koji je zavoleo fotografiju i završio prvi   fotografski kurs u  nekadašnjem foto klubu „Branko Bajić“, kod fotografa i tadašnjeg predavača Pavla Jovanovića. Nažalost u Novom Sadu toga kluba više nema.

Zajednička fotografija sa prijateljima iz Grčke za uspomenu
Zajednička fotografija sa prijateljima iz Grčke za uspomenu

Do ovog susreta je došlo tako što su Grci, videvši na Fejsbuku najavu za drugu klupsku izložbu, poželeli da je pogledaju i tako se upoznaju sa radom jednog ovdašnjeg fotografskog kluba, da čuju razmišljanja o fotogafiji i trendovima u fotografiji Srbije, o načinu organizovanja foto-amatera, i steknu nova prijateljstva među fotografima u Vojvodini.

Poseta drugoj klupskoj izložbi FKV
Poseta drugoj klupskoj izložbi FKV
Razgovori o fotografijama članova FKV
Razgovori o fotografijama članova FKV

Fotografski klub Vojvodina je u petak 1. marta organizovao posetu klupskoj izložbi, i u toku posete je održano predavanje „Fotografski UM pentagraf“ na engleskom jeziku uz simultano prevođenje i na grčki jezik. Iznesena razmišljanja i zaključke u ovom originalnom radu grčki fotografi su sa velikim pažnjom saslušali uključujući se aktivno pitanjima i sugestijama.

Predavanje za grčke fotografe u klubu
Predavanje za grčke fotografe u klubu

Veliko interesovanje, pokazali su za radove članova našeg kluba, i čuli su se mnogi komentari i korisne sugestije. Na molbu predsednika kluba, prof. Vrettakos Alexsnder je analizirao radove skoro svih članova na izložbi, i pri tome su se čulo jedno argumentovano stručno razmišljanje o fotografijama naših članova, gde je povučena paralela između ovih radova i onoga kako se to radi i šta izlaže na izložbama u Grčkoj. Takođe se osvrnuo i na trenutne tendencije u fotografiji koje predaje u okviru predmeta „Savremena fotografija“  na foto-školi. Predložio je da se u budućoj saradnji fotografske škole u Kozani i Fotografskog kluba Vojvodina organizuju višednevne foto-radionice u Novom Sadu  na koje će se vrlo rado odazvati kao gostujući predavač.

Subota je dogovorena za izlet. Relacija Zrenjanin – Carska bara – Perlez – Titel – Vilovo i onda povratak u Novi Sad bila je naš predlog, a na želju gostiju da ih više zanimaju destinacijie u kojima se više oseća seoski život, a manje moderna, urbana, turistička destinacija.

Svako na svojoj strani traži motiv
Svako na svojoj strani traži motiv

Autobus sa kojim smo na njihov poziv putovali zajedno, postao je autobus prijateljstva, gde su se čuli mnogi jezici grčki, engleski, ruski, slovački, ukrajinski i srpski, jer je među gostima fotografa bilo i ruskinja i ukrajinki koji žive u Grčkoj i pohađaju foto-školu. Toga jutra se smešio blago oblačan dan, idealan za fotografisanje i krenusmo u susret jutarnjem suncu ka Carskoj bari.

Prof Vrettakos Alexander kao fotograf u akciji
Prof Vrettakos Alexander kao fotograf u akciji

Na obodu bare, a na kraju sela Belo Blato posetili smo fabriku za proizvodnju izolacionih materijala od trske koja se „bere“ u bari. To je svima nama, a posebno Grcima, bio jedinstven doživljaj, jer takve fabrike odavno nema u Grčkoj, a u Srbiji možda samo u ovom selu. Žene i devojke za mašinama u skoro manufakturnoj proizvodnji kakva je postojala još pre stotinak godina, bio je zahvalan motiv za dobre fotografije.

Poseta trskari "Jedinstvo" u Belom Blatu
Poseta trskari „Jedinstvo“ u Belom Blatu
Gošća iz Grčke u traženju motiva za fotografisanje
Gošća iz Grčke u traženju motiva za fotografisanje

Nakon toga smo se zadržali u selu na zahtev gostiju. Ovde se neguje narodna tradicija pa je to bio glavni motiv koji im je privukao pažnju. Iako je Carska bara prirodni rezervat ptica, u ovo doba godine selice se još nisu nastanile, pa nažalost nije bilo zanimljivo za fotografisanje pogotovo za one koji nisu imali teleobjektive.

Bilo je motiva na pretek
Bilo je motiva na pretek

Svako druženje i prijateljstvo se na Balkanu najbolje učvrsti uz dobro jelo i piće. Hotel „Sibila“ na Carskoj bari je pravo mesto za to. Uz riblje specijalitete i domaće vino nastavila se priča, najviše o fotografiji.

Prijateljski zagrljaj dva predsednika za uspešnu saradnju klubova
Prijateljski zagrljaj dva predsednika za uspešnu saradnju klubova

Saznali smo za grčka iskustva o organizovanju i funkcionisanju foto škole, koja traje dve godine, od oktobra do juna i u kojoj studenti pohađaju sedam predmeta. To je dobra alternativa i priprema za grčke državne akademije za fotografiju. Takva škola je podržana prostorom i troškovima od grada Kozani.  To je uticalo da se u gradiću od šezdesetak hiljada stanovnika oformi i deluje škola, naravno uz nesebično zalaganje onih koji predaju u toj školi. U Srbiji, koliko je meni poznato, takvih škola nema trenutno. Zato je i na prvi pogled vidljiva veća edukovanost u fotorafiji kod gostiju.

Fotografisanje u Perlezu je počelo odmah po izlasku iz autobusa
Fotografisanje u Perlezu je počelo odmah po izlasku iz autobusa

Oko 15 časova karavan fotografa je krenuo za živopisni Perlez, gde je naglasak bio na poseti crkvama, i gde su Grci imali priliku da vide remek delo crkvenog ikono-slikarstva XIX veka, ikonostas koji je oslikao čuveni srpski slikar Uroš Predić. Tamo smo ljubazno dočekani od najpoznatijeg perleškog fotografa Lajoša Mesaroša – Lajčija koji nam je u dogovoru sa lokalnim sveštenstvom omogućio ovu posetu crkvama. Moram se ovde zahvaliti Lajčiju na pomoći da jedna grčka izgubljena kamera u Perleškom kafiću bude vraćena za Novi Sad, na radost vlasnice iz Grčke.

Oduševljenje ikonama u crkvi u Perlezu koje oslikao Uroš Predić-Foto J.Valo
Oduševljenje ikonama u crkvi u Perlezu koje oslikao Uroš Predić-Foto J.Valo

Već pomalo umorni, sa prepunim karticama fotografija,  stigli smo na sledeće odredište, Titel. Ostalo je još malo od dana do zalaska sunca, pa se odustalo od posete Vilovu i negovim „zemljanim katakombama“ iskopanih na obroncima Titelskog brega. Tu je i bio kraj izleta nakon čega je sledio povratak u Novi Sad.

Ali to nije bio i kraj druženja sa prijateljima iz Grčke. Nastavilo se druženje za večerom u poznatom novosadskom restoranu „Fontana“, uz zvuke tamburice i popularnih pesama Balaševića, Bajage i Tome Zdravkovića,  koje su svirali tamburaši,  na zahtev nekolicine bivših studenata iz Grčke, koji su studirali u Novom Sadu i Beogradu.  Pesma ih je podsetila na osamdesete godine i na najlepše studentske dane u Srbiji.ž

Lepotica iz Grčke među fotografima iz grada Kozani
Lepotica iz Grčke među fotografima iz grada Kozani

I kako završiti ovu stranicu dnevnika, a prepun utisaka i dobrog druženja. Ovo prvo međunarodno druženje članova Fotografskog kluba Vojvodina završilo se uspešno. Hvala novim prijateljima na tome, posebno Alexsandosu, Dimitrisu i Oksani koji su nam bili najbliži u razgovoru , ali i ostalima koji će pamtiti dugo ovaj Novi Sad,  i koji će ime našeg kluba prenositi jezikom koji je dao i ime našem hobiju, fotografiji.

Neki će naši članovi zažaliti što druženje nije bilo duže, neki što nisu bili zbog obaveza, a najviše će verovatno požaliti oni koji su bili lenji da taj dan posvete sebi na pravi način, za kakav retko imaju prilike, i u druženju sa grčkim fotografima prošire svoje fotografske vidike.

Tekst i fotografije:

Milovan Ulićević

2 2845
Foto safari Ivanovo 2008

Foto safari „IVANOVO U FOKUSU 2012“

I ove godine, kao i ranijih godina, Foto grupa „DUNAVAC“ Ivanovo i Dom kulture „Žarko Zrenjanin“ Ivanovo pozivaju sve fotografe, kako amatere tako i profesionalce, na sad već tradicionalni foto safari.
Ove godine Foto safari će se održati 1.aprila sa sledećim planom aktivnosti:

09:00 Okupljanje i prijavljivanje u Domu kulture Ivanovo
Prijavljivanje i podela bonova za ručak
09:30 Počinje nedeljna misa gde je dozvoljeno fotografisanje.
Zbog nedeljne mise je okupljanje pomereno ranije tako da ko nije zainteresovan da fotografiše u crkvi može se prijaviti do deset sati.
10:00 Polaze ture čamcima ili katamaranom(manji brodić).
U zavisnosti od vodostaja zavisi će i putanja čamaca.
14:30 Otvaranje izožbe Akt fotografija, autor Đorđe Vukičević.
15:00 Ručak
16: Druženje

Kotizacija za učestvovanje je 300,00 din. i plaća se pri prijavljivanju i podeli bonova za ručak.
Rok za prijavljivanje učesnika je 30.03.2012.god. na sledeće brojeve telefona:
Marko Guran 062/806-10-57 Zoltan Bisak 063/86-93-965
ili na e-mail bisakzoltan@gmail.com (poželjna metoda)
Pri prijavljivanju poslati ime, prezime i kontakt telefon ili e-mail
Molimo vas da se prijavite na vreme da bismo znali broj učesrnika zbog ručka. Sva dodatna obaveštenja možete dobiti na gore navedenim brojevima telefona.

Fotografski klub Vojvodina će kao i prethodne godine organizovati prevoz Novi Sad – Ivanovo – Novi Sad
Prijavljivanje će trajati do 29. marta a polazak iz Novog Sada je planiran 1. aprila u 07.00h

Za više informacija možete nas kontaktirati na office@fkv.rs ili na broj telefona 060/394 7 926

Foto safari - Ivanovo 2011

2 1394

Fotografski klub Vojvodina je 12. januara 2012. ugostio jednog od najvećih srpskih i jugoslovenskih fotografa – majstora fotografije Tomislava Peterneka, koji se svojim radovima predstavio mnogobrojnim članovima i gostima kluba.

„Ja fotografišem sve, svuda i uvek. Sve! Život na margini
fotografišem jednostavno zbog toga što želim da skrenem
pažnju na određene detalje pred kojima smo skloni da
zažmurimo i ne priznamo da tako nešto postoji…
međutim, to sve postoji i pripada našim životima“

Tomislav Peternek u FKV

Peternek je sa velikom strašću i ljubavlju prema fotografiji prenio svoja fotografska iskustva, priče i razne dogodovštine koje se kriju iza svake fotografije. Ujedno je dao korisne savjete kako treba pristupiti samoj fotografiji i šta je to ono što čini ‘pravu’ fotografiju. Nalazio se Peternek na svakojakim mjestima i u raznim situacijama, kako onim potpuno beznačajnim ili humorističnim tako i u situacijama u kojima se na pogrešan korak ginulo. Bio je prisutan svuda i uvijek i kada se slavilo i kada se žalilo, kada se zemlja tresla i kada su poplave ostavljale pustoš za sobom. Kao što bi i sam Peternek rekao, ,,fotografiju treba tražiti a ne čekati je da vam sama dođe”.  Nikada nije odustajao od svog cilja – napraviti dobru i jedinstvenu fotografiju, biti na licu mjesta i fotografisati ono za šta se većina ne bi ni okrenula, uspio je i ‘uhvatio momenat’ na svojim fotografijama. Svaka njegova fotografija ima svoju priču, i dovoljno je samo posmatrati ih i razmišljati o tome kakva li se priča krije iza njih. Gledajući njegove fotografije i slušajući životne priče i dogodovštine iz svakodnevnog fotografskog života, autor je uspio da nas približi samom mjestu događaja.

Tomislav Peternek u FKV

Više od dva sata sa punom pažnjom pratilo se predstavljanje fotografija i slušale razne priče i anegdote. Nakon toga svi prisutni su mogli autoru da postave pitanja i da porazgovaraju sa njim. Uglavnom je sve zanimalo koju opremu je koristio, koju sada koristi, kako gleda na napredak koji se desio u fotografiji, kako uspjeti i izdvojiti se iz velike mase, šta je to presudno da bi se napravila dobra fotografija i još mnogo drugih pitanja na koja je Peternek uvijek imao odgovor. Mislim da je svako pojedinačno izvukao neku dobru pouku iz ovog predavanja, prepunog bogate Peternekove karijere, koji je podijelio mnogo toga sa nama.

Tomislav Peternek u FKV

Na kraju svi prisutni su od autora dobili reprodukcije njegovih fotografija i katalog sa njegove izložbe.
U ime Fotografskog kluba Vojvodina zahvaljujem se gospodinu Tomislavu Peterneku na lijepom druženju koje nam je priredio.

„Do kraja života – ŽIVOT!“

0 2333

Program „TREBINJSKIH DANA FOTOGRAFIJE 2011“

Petak, 22. jul 2011.

09:00 – 18:00 Foto radionica – „Porodični portret“

Subota, 23. jul 2011.

09:00 – 18:00 Foto radionica – „Porodični portret“

19:00 Zvanično otvaranje TB dana fotografije – okupljanje svih učesnika

Nedjelja, 24. jul 2011.

08:00 Foto safari – Nacionalni park Sutjeska (Tjentište – prašuma Perućica), polazak ispred Hotela Leotar

Ponedjeljak, 25. jul 2011.

09:00 – 18:00 Foto radionica – „Porodični portret“

10:00 – 14:00 Dječja foto radionica

20:00 Dan Sturman, dobitnik Oskara za dokumentarni film – predavanje: „Fotografija na filmu“

Utorak, 26.jul 2011.

08:00 Foto safari – pećina Vjetrenica, manastir Zavala, selo Žakovo, polazak ispred hotela Leotar

10:00 – 14:00 Dječja foto radionica

Srijeda, 27.jul 2011.

09:00 – 18:00 Foto radionica – „Porodični portret“

10:00 – 14:00 Dječja foto radionica

20:00 Muzej Hercegovine: Otvaranje Državne izložbe fotografija
„FOTOBIH 2011“ i izložbe „Porodični portret“

Četvrtak, 28. jul 2011

09:00 – 18:00 Foto radionica – „Porodični portret“

10:00 – 14:00 Dječja foto radionica

Petak, 29.jul 2011.

09:00 – 18:00 Foto radionica – „Porodični portret“

10:00 – 14:00 Dječja foto radionica

19:30 Narodna biblioteka: Izložba dječjih fotografija

Subota, 30. jul 2011. 21:00

08:00 Slobodan dan – Dubrovnik

19:00 Roštilj i druženje

Organizator zadržava pravo promjene termina

:: Foto safari destinacije ::

1. NACIONALNI PARK „SUTJESKA”

Sutjeska spada među najstarije parkove u Bosni i Hercegovini. Sutjeska je poznata po pobjedi partizana nad Nijemcima i tu je postavljen veliki kameni spomenik koji slavi ovu pobjedu. Rijeka Sutjeska uklesala je prelijepu dolinu u središtu parka i odvaja planinu Zelengoru od planina Maglić i Volujak. Najviši vrh Bosne i Hercegovine, Maglić 2,386 m, nalazi se u parku, na granici sa Crnom Gorom.

PRAŠUMA PERUĆICA
(oko 120 km od Trebinja)

Perućica – najveća sačuvana prašuma u Evropi, zakonom zaštićeni rezervat, nalazi se u sklopu Nacionalnog parka Sutjeska. Okružena je najvišim planinskim vrhovima u BiH – Maglićem – 2386 m, zatim Volujakom – 1978 m i Snježnicom – 1804 m, dok je od planine Zelengore dijeli kanjon Sutjeske. Perućica je jedna od najbogatijih prašumskih kompleksa u Evropi. Njena ljepota ogleda se, prije svega, u ekstremnoj raznolikosti pejzaža od brojnih, pitomih dolina, gustih šumskih kompleksa, prostranih planinskih pašnjaka, riječnih kanjona i krša, sve do visokih, planinskih vrhova. U blizini se nalaze čarobna glečerska jezera Zelengore, koja su, zbog svoje ljepote, nazvana gorske oči. Duboki kanjoni rijeka i veliki broj potoka i bistrih, ledenih izvora nalaze se u njoj, a jedan od njih je i Perućički potok čiji se vodopad Skakavac spušta niz liticu visoku oko 80 metara.

Spektakularni pogled sa Dragoš sedla, foto: Slavenko Vukasovic

Zbog svoje izuzetne ljepote Prašuma Perućica je zvanično proglašena zaštićenim rezervatom 1952. godine i od tada se koristi za naučne i edukativne svrhe. Perućica je je jedno od zadnjih netaknutih područja prirode i kao takva treba biti zaštićena i za generacije koje dolaze. Prašuma se može posjetiti samo u pratnji ovlaštenih vodiča.

Preporučena foto oprema:
Stativ(slabo svjetlo u gustoj šumi) i fotoaparat, širokougaoni i teleobjektiv

Unutar prašume, foto: Slavenko Vukasovic


2. Pećina Vjetrenica (50 km od Trebinja)

Vjetrenica je najveća i najpoznatija pećina u Bosni i Hercegovini i jedna od od najinteresantnijih pećina u Dinarskom masivu, koji je svjetski poznat po svom kraškom i speleološkom bogatstvu.

Pećina Vjetrenica, foto: Marijana Vukasović

U Vjetrenici živi bogati pećinski svijet, u kojem je zabilježeno gotovo 200 različitih životinjskih vrsta, od kojih 92 troglobionata, što je čini prvom u svijetu po bioraznolikosti, a 37 njih je prvi put pronađeno i opisano na ovom mjestu (locus typicus). Ulaz u pećinu je nedaleko od sela Zavala u južnoj Hercegovini. Za vrijeme ljeta snažan vjetar duva sa ulaza pećine, što je veoma prijatno u sred kamenitog, vrućeg i bezvodnog terena. Potom tom vjetru je i dobila ime – Vjetrenica.

Pećina je istražena i opisana 6.7 km u dužinu, od čega glavni kanal koji počinje na ivici Popovog polja i ide na jug dugačak 2.47 km. Na osnovu pravca pružanja i analize terena geolozi predviđaju da Vjetrenica po svoj prilici završava u Jadranskom moru u Hrvatskoj, 15-20 km od svog ulaza.

Vjetrenica je turistički sređena i kroz pećinu se kreće uređenim stazama. Temperatura iznosi konstantnih 11 stepeni Celzijusa.

Preporučena foto oprema:

Stativ i DSLR fotoaparat sa visokim ISO vrijednostima, brzi objektivi, širokougaoni objektiv. Zabranjeno je slikati čovječju ribicu blicem!

Mapa Vjetrenice

MANASTIR ZAVALA (oko 50 km zapadno od Trebinja)

Manastir Zavala se nalazi u istoimenom selu u istočnom dijelu Popova polja. Posvećen je Vavedenju Presvete Bogorodice. Crkva je sjevernom stranom uvučena u pećinu. Uz manastire Žitomislić i Tvrdoš, spada u najznačajnije središte kulturnog života Hercegovine.

Prvi pisani trag o manastiru datira s početka XVI vijeka. Tokom Drugog svjetskog rata manastir je pretrpio veliku štetu, a takođe i u posljednjem ratu je oštećen i napušten. Nakon rata manastir je ponovo obnovljen i bratstvo se vratilo. U ovom manastiru je Vasilije Ostroški stupio u monaštvo. Počekom XVII vijeka, u manastiru je freske radio u to vrijeme čuveni srpski slikar Georgije Mitrofanović. Pretpostavlja se da je on radio i ikonostas.

Manastir Zavala, foto: Slavenko Vukasović

SELO ŽAKOVO (25 km od Trebinja)

je slikovito Hercegovačko selo . Sve je ovdje od kamena – od visoke planine Bjelasnice koja se nadvila nad selom, do kućica, ulica, podzida i vrtova. Izuzetno mjesto za fotografisanje.

Selo Žakovo, foto: Slavenko Vukasović

DUBROVNIK (25 km od Trebinja)

Dubrovnik (latinski: Ragusa) je grad smješten na Jadranskom moru, u južnoj Hrvatskoj. Ubraja se u jedan od najznačajnijih kulturnih i turističkih centara u cijeloj Jugoistočnoj Evropi. Poznat je po svojoj staroj gradskoj jezgri sa brojnim kulturnim i sakralnim spomenicima.

Dubrovnik, fotografija sa interneta

3 2190

Nenajavljeno kao smrt, Bačvani su oteli sunce Banaćanima, i sakrili ga u sremačku rernu, sve dok to nije objavljeno na Fejsbuku, a onda ga vratili u utorak 12. aprila 2011. u Fotografskom klubu Vojvodina. To bi ukratko bio scenario, završetka multimedijalne prezentacije „Banatskog kulturnog centra“ iz Novog Miloševa u Fotografskom klubu Vojvodina.

Multimedijalna prezentacija Banatskog kulturnog centra u FKV

A šta je između bilo?

Multimedijalna prezentacija BKC-a koja je održana u FKV , sadržavala je poeziju, beleške i fotografije. Knjigu fejsbuk beležaka „Nenajavljeno kao smrt“, književnik Radovan Vlahović je prezentovao, čitao, glumio i pevao. Govorio je vrlo nadhnuto, kao da misli surfuju na rečima, da su publiku pri takvom čitanju  nosili talasi  poezije. U  takvom mu čitanju jedino Matija Bećković može biti takmac.

Radovan Vlahović čita, glumi i peva svoju poeziju i prozu

„Knjiga Radovana Vlahovića „Nenajavljeno kao smrt“ pripada jednom sasvim novom književnom žanru koji se odomaćio i kod nas kada su računari ušli u spisateljske radionice i kada je internet postao deo jutarnjeg rituala, kao tuširanje ili brijanje. Internet  program Fejsbuk zamenio je poštara koji vam svakog jutra donosi pisma na kojima prepoznajete rukopise drugih prijatelja. Otvorio je prozore i vrata spisateljskih radionica i ono što su pisci i pesnici nekada radili usamljeni, daleko od očiju javnosti, sada rade na očigled svih. Doduše ne svi, samo oni retki i najhrabriji. Na taj način imamo prilike da čitamo pesme, prozu, kritike, dnevničke zapise koji su koliko maločas otkucani na nekoj ličnoj tastaturi.

Poezija + prezentacija fotografija + muzika+ facebook = BKC

Nenajavljeno kao smrt – dobar je naslov za ono što imaš namere da napišeš ujutru, gledajući u prazan ekran računara. Te rečenice koje ćeš ukucati u rubriku beleške na Fejsbuku, dolaze iznenada,  nenajavljene, kao što smrt ili ljubav dolazi“ – napisao je u pogovoru Bratislav Milanović

Red poezije, zatim red fotografija, po oprobanom banatskom receptu. Fotografije je prikazalo više autora iz Banatskog kulturnog centra.

Pre svih, Ljubomir Bata Kojić, veliki mag fotografije iz Novog Miloševa, čije su fotografije započele seriju beleženja, čobanskog i salašarskog života u Vojvodini. Pre trideset i više godina on je prvi „posejao seme“ u beleženju tog života. Tako je  „otvorio oči“ za motive i umetničke kreacije mnogim fotografima kasnije, i navikao čobane i salašare da  ne zaziru od fotoaparata i namera fotografa. To je prepoznao i FIAP dodelivši mu jednu od svojih najvažnijih nagrada, nagradu za najbolju crno-belu fotografiju u svetu za 2008/2009. godinu

Jarošani_9 Autor:Ljubomir Kojić (najbolja CB fotografija za 2008 po FIAPu)

U FKV su prezentovani radovi iz Kojićeve  monografije „Fotografije“ u izdanju BKC, koja je 2009. godine dobila nagradu kao najbolja na sajmu knjiga u Beogradu od žirija  ULUPUDS-a u konkurenciji 850 izdavača.

Iz ciklusa – Koreni Autor: Ljubomir Kojić

Prateći put Novo Miloševskog majstora fotografije u istrajnosti,  Dragan Belić – Beodra  na svoj način beleži prirodu, a  jednu temu u okviru toga posebno, „Zalaske sunca u ataru“. Njegov  rad skoro da nije ostavio nijedan detalj iz Novog Miloševa nezabeleženim, u nekom trenutku vremena. Kao fotografski hroničar, učinio je internet prezentaciju svog sela jednom od najzapaženijih internet prezentacija u Srbiji, u kategoriji predstavljanja mesta na internetu.

Samousluga Autor: Dragan Belić – Beodra

Treći fotograf koji nam se multimedijalno predstavio je Senka Vlahović. Formalno školovana za to zanimanje na Visokoj tehničkoj školi u Novom Sadu, ona je prikazala fotografije svoga diplomskog rada.

1- Iz diplomske kolekcije Autor: Senka Vlahović

A gde je sunce iz naslova nestalo?

Makovača, žuta kao banatsko sunce na zalasku, sa crnim i rastresitim filom od maka kao bačka zemlja, napravljena je u rerni „ljute“ Sremice, i poslužena iz ruku Crnogorca uz asistenciju Sremca, a u čast gostiju. Da nije fotografije koja ovo dokumentuje neko bi pomislio da je šala, ali jedna fotografija i ovde govori više od hiljadu  reči.

Banatsko "sunce" na sremački način služi se u Bačkoj

I sve je to moguće u Fotgrafskom klubu Vojvodina.

Tekst: Milovan Ulićević

Foto iz FKV: Maja Vukelić Pavkov

3 4450

Nema potrebe ići na Kubu ili u Indiju da bismo pronašli ljude koji žive drugačije od ostatka sveta. Oni su tu na nekoliko kilometara od nas u Donjem Majuru, pored Karađorđeva. Neki će reći čudak a neki da je ispred svog vremena. Krstan Pejić, sportista, takmičeći se u disciplinama snage polovinom sedamdesetih godina, posle povrede kičme, posvetio se inovatorskom radu.

Fotografija: Đordje Gavrilović

Prvi put učestvuje 1990. godine na Sajmu inovacija u Novom Sadu i osvaja bronzanu medalju za traktorsku prikolicu sa samootvaraujćim i samozatvarajućim bočnim stranicama. Međutim, ova ideja iako je nuđena nekim firmama, ostala je u kutiji za medalje. Jedan od najvećih pronalazaka – đačka torba sa prednjim kaiševima oko pojasa nije bila primećena te iste godine u Novom Sadu, ali u Briselu na Međunarodnom sajmu pronalazaka dobija zlatnu medalju.

Fotografija: Đorđe Gavrilović
Fotografija: Miško Kordić

Dobitnik je velikog broja kako domaćih tako i međunarodnih priznanja. U svojoj kolekciji poseduje preko 100 diploma i veći broj medalja i nagrada.

Nikola Tesla
Fotografija: Miško Kordić

Mnogi stariji se sećaju one reklаme „sedi pravo, bravo bravo“ za bodi-gard majicu, takođe njegov pronalazak, a za koju je u Briselu 1992. godine takođe osvojio zlatnu medalju. Pored ovih, tu su i usisvač za krompirovu zlaticu, pojas za harmoniku, sprava za uništavanje komaraca bez upotrebe otrova i mnoge druge.

Fotografija: Miško Kordić

Sudbina svih ovih izuma je bila raznolika, s obzirom na vreme kada su nastajale, nije bilo puno razumevanja za ove pronalske, niti finansijskih sredstava. Mnogi pronalasci su mu ukradeni, iako je vodio nekoliko sporova na Privrednom sudu u Novom Sadu, ali sve nadoknade koje je dobio tom prilikom inflacija je brzo „pojela“.

Fotografija: Đorđe Gavrilović

Pored svega, ne prestaje da smišlja nove ideje i pronalaske, a poslednje ideja je da napravi mašinu koja sama sebe pokreće bez priliva energije ili opštepoznati naziv – perpetuum mobile.

Fotografija: Đorđe Gavrilović

Zvuči nemoguće? Pozivam sve zainteresovane članove FKV-a da ga posetimo na leto i vidimo kako napreduje.

Tekst priredio: Đorđe Gavrilović

Fotografije: Đorđe Gavrilović, Miško Kordić

0 2324

Poslednje nedelje su aktivnosti u Fotografskom klubu Vojvodina sustizale jedna drugu. To je dobar znak da volje i elana u klubu ne nedostaje. Nove se ideje rađaju, a stare tek što su do kraja realizovane ili su u toku sa realizacijom. Izleti, druženja, predavanja, izmene i redizajn sajta samo su neke od većih aktivnosti proteklih dana. Da se setimo nekih od njih.

FOTO IZLET

U nedelju 30. januara 2011. u najnezgodnije vreme, kada je Đoković osvajao titulu u Australijan Openu, članovi FKV su imali svojevrsnu foto-radionicu koja se dešavala po centru opustelog, zbog tenisa, Novog Sada i fotografisali su na zadate teme. To je bila svojevrsna likovna vežba u kojoj su dominirale tri teme: refleksija, linija, i žablja perspektiva. I svi su pokušali da na zadate teme naprave što bolje fotografije. Podelili smo se u više grupa po četvoro, i to tako da u svakoj grupi budu i iskusniji i manje iskusni fotografi i krenuli u akciju.

Zajedničko druženje članova FKV u pogledu kroz "riblje oko"

Na pola akcije velika hladoća od -10 C nas je oterala u kafić gde smo nastavili druženje  uz fotografisanje, topli čaj i kafu.  Ovom druženju je dodatnu draž dala i sponzorska firma našeg nagradnog takmičenja – BM Focus, koja je za foto-izlet donela više vrlo kvalitetnih Nikon objektiva, tako da su vlasnici tih foto-aparata mogli da isprobaju objektive, od «ribljeg oka» i širokougaonih pa do snažnih teleobjektiva. Napravljen je i svojevrstan test kvaliteta tih objektiva u kafiću, pa se nadam da će uskoro i rezultati toga testa biti na sajtu.

Fotografije sa tog druženja će biti prezentovane u klubu u utorak 8. Februara 2011. Ideja je da se ovakvi izleti-radionice na zadate teme organizuju jednom mesečno.

Na kraju da napomenem da je od jednog fotografa, našeg člana, sa Australijan opena stigla vest da je Đoković pobedu posvetio Srbiji, a članovima FKV doneo novi polet.

PREDAVANJE U KLUBU

Posle dva dana od izleta, 1. Februara 2011. u klubu je održano jedno edukativno predavanje.  Redovni profesor na Akademiji umetnosti u Novom Sadu Željko Škrbić , održao je predavanje na temu «SNIMANJE PORTRETA U STUDIJU»

Pažlivo slušanje predavanja prof. Željka Škrbića od članova FKV

Ovo izuzetno posećeno predavanje i zanimljivo izlaganje prof. Škrbića, pažljivo su pratili članovi Fotografskog kluba Vojvodina i nekoliko gostiju van kluba. Predavanje je ilustrovano fotografijama autora, snimanim u sopstvenom studiju, u objašnjenju nastanka kojih, su nesebično otkrivane tajne zanata i simboli umetnosti.

Prezentacija propraćena fotografijama autora na predavanju

Predavanje je trajalo dva sata, a onda je prof Škrbić i pored obaveza nastavio druženje sa nama u klubu sve do ispred ponoći narednog dana. Prezentovana je i kompletna samostalna izložba prof. Željka Škrbića, čija je postavka krasila zidove Ljubljanske galerije. Praktični deo će biti organizovan narednih meseci u  studiju prof. Škrbića.

I mi smo dobili jedno priznanje od predavača koji nam je zahvalio na dobroj organizaciji i napomenuo da su FKV iz Novog Sada i CFFKS iz Beograda, jedini klubovi u Srbiji koji imaju ovako žive aktivnosti i predavanja. Naravno da ćemo nastaviti sa ovakvim predavanjima i to kako je planirano za ovu godinu, svakog prvog utorka u mesecu.

IZLOŽBE

Još jedna izložba u našem gradu pokazala je izlagačku snagu našeg kluba. Na izložbi «Novi Sad i novosađani» koja je otvorena povodom Dana grada Novog Sada 1. Februara u galeriji FKVSV, veliki broj naših članova je imao primljene radove, dok je dvoje i nagrađeno. Nebojša Živić dobio je prvu nagradu za pojedinačnu fotografiju.

Pobednik Nebojša Živić prima nagradu od sponzora BM fokus-a

Mirjana Dobrosavljev je dobila pohvalu za pojedinačnu fotografiju.

Nagrađena Mirjana Dobrosavljev u razgovoru sa koleginicama fotografima

Čestitam svima, a spisak primljenih radova pogledajte na forumu.

REDIZAJN FORUMA I FOTO-GALERIJE

Velike promene su se desile poslednjih dana na sajtu Fotografskog kluba Vojvodina. Naša dva administratora Milan Tomin i Miško Kordić su promenili kompletan grafički dizajn Foruma i kompletnu promenu foto-galerije. Foto-galerija je sada tematska i dopunjavaće se još novim temama, a na forumu su otklonjene mnoge greške i uvažene mnoge primedbe i sugestije članova FKV iznesene na sastancima, kao i u klubskoj anketi sprovedenoj među članovima kao i sugestije članova samog foruma. Data su i grafička objašnjenja za lakšu navigaciju po Forumu.

Toliko za ovu nedelju, a kao predsednik kluba mislim da ovoliko aktivnosti nije malo i zahvalan sam svim članovima koji se trude i hoće da pomognu aktivnostima da Fotografski klub Vojvodina ima ovakve mnogobrojne aktivnosti u kojima je ipak fotografija pobednik!

6 2037
Fotografski klub Vojvodina
Druženje nakon sastanka FKV-a.

Juče je bio još jedan sastanak Fotografskog kluba Vojvodina. Polako nam sastanci  dobijaju  formu prave rasprave koja se na kraju završava konstruktivnim dogovorom. Sastanci traju sve duže i duže zahvaljujući aktivnostima kojih je sve više, a ovoga puta su tome doprineli profesori bivši i sadašnji. Prvi, kao pravi predsednik, kada otvara sastanak i počinje da priča – ne zna da završi, na način na koji bi mu i Fidel Kastro prepustio reč na partijskom kongresu da ga malo odmeni. A drugi, aktivni profesor, večiti opozicionar svega i svačega od interneta, faceboka, mail-a i flash memorije. Jedino mu je CD ostao kao medij koga upotrebljava (uvek nosi torbicu sa dvadesetak narezanih i praznih),  za ne daj bože ili ako bude u prilici da snimi Word dokument od 18kb :) . Kao «jedinom pravom profesionalcu u klubu» taj medij mu najviše odgovara.

No posle drugarskog «ribanja» na ponašanje od strane predsednika, sastanak je završen u najboljem tonu i konstruktivnim dogovorom oko otvaranja posebne galerije za kalendar, na kojoj će svaki aktivni član kluba postaviti  fotografije od kojih ćemo izabrati glasanjem 12.

Napetosti su se, kako dolikuje ozbiljnom klubu, morale rešiti seljenjem u pub «Brati’s» na Limanu 4 na pićence uz nastavak razgovora o fotografiji uz opušteniju atmosferu. Uskoro će nam na tome zavideti i kolege sa Banovoog brda iz CFFKS. :)

Atmosferi su doprinele prelepe promoterke, koje su nam nudile degustaciju medovače uz pivo, a što smo im mi kao foto klub uzvratili fotografisanjem.

Uz predivno opuštajuću atmosferu i da ne zaboravim zajedno sa novim članovima koji su kao «duhovi» sledili nas starije i vedrim osmehom ulepšavali veče, sve se završilo u kasnim noćnim satima oko pola dva.

Radujemo se novim druženjima i sastancima kluba kao i novim članovima koji će nam se tek priključiti u budućnosti.