Predstavljamo
Predstavljamo značajne fotografe i izložbe fotografija u organizaciji Fotografskog kluba Vojvodina .
Predstavljamo
Predstavljamo
Predstavljamo
Novosti

0 476

Sa velikim zadovoljstvom Vas pozivamo da prisustvujete svečanom otvaranju izložbe Fotografskog kluba Vojvodina 8. avgusta 2023. godine u 19.00 u Galeriji „Tribina mladih“ u Kulturnom centru Novog Sada.

Na ovogodišnjoj izložbi fotografija imaćete priliku da pogledate 40 fotografija članova Fotografskog kluba Vojvodina (FKV), koje je birao Mario Bralić, umetnik fotografije i član Udruženja likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Srbije (ULUPUDS).

Izložbu će otvoriti Tomislav Peternek, MF FSJ, renomirani umetnički fotograf, foto-reporter i počasni član Fotografskog kluba Vojvodina, koji će po njegovom izboru, autoru najbolje izložene fotografije uručiti diplomu.

Katalog izložbe FKV 2023
Katalog izložbe FKV 2023

Grčki fotograf Aleksandros Vretakos će primiti povelju zaslužnog člana Fotografskog kluba Vojvodina za doprinos radu kluba.

Izložbu će uveličati nastupom Pop hor Radio iz Novog Sada koji vodi dirigent Dušica Stojković.

Izložba će biti otvorena do 14. 8. 2023. godine.

Izložbu su podržali Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama i Kulturni centar Novog Sada.

Objava na društvenim mrežama
Objava na društvenim mrežama

Fotografski klub Vojvodina osnovan je 9. jula 2010. godine i jedan je od najbrojnijih fotografskih klubova Foto-saveza Srbije. Okuplja fotografe svih nivoa iskustava, od amatera do profesionalaca, kao i sve ljubitelje fotografije. Bio je organizator preko sto predavanja eminentnih domaćih i inostranih fotografa, kurseva fotografije, foto-radionica i foto-izleta, seminara i tribina. Fotografski klub Vojvodina je bio domaćin „Međunarodnih dana akt fotografije“, a nekoliko godina je organizovao humanitarnu akciju „Help Portrait kao deo međunarodnog fotografskog pokreta. Fotografski klub Vojvodina promoviše savremene trendove u fotografiji, uključujući uticaj veštačke inteligencije na fotografiju, ali ne zaboravlja ni značaj analogne fotografije u digitalnoj eri.

Stojimo na raspolaganju za sva pitanja. Slobodno nam se obratite putem adrese e-pošte fotografski.klub.vojvodina@gmail.com ili na telefon 063 580 610 (Milovan Ulićević, predsednik Fotografskog kluba Vojvodina).

0 1698

U Fotogafskom klubu Vojvodina predstavljamo Željka Đurića sveštenika iz Smedereva, Majstora fotografije FSS i pesnika, u utorak 9. oktobra 2018. godine od 20 časova. Tim povodom u prvom delu ovog fotografskog druženja, promovisaćemo njegovu nedavno izdatu knjigu pesama i fotografija „Senke kad im vreme nije“, a u drugom delu autor će održati i predavanje „Ontološke razlike u fotografiji i ikoni“

Senke kad im vreme nije -  naslovna korica knjige
Senke kad im vreme nije – naslovna korica knjige

Knjigu pesama „Senka kad im vreme nije“ u kojoj je fotografija ravnopravno zastupljena sa poezijom, kao kao ravnopravni stvaralački deo jedne knjige, od jednog autora, Željka Đurića. Čitajući knjigu postavljamo sebi pitanje da li je pesma opevala fotografiju na sledećoj strani, ili je pak fotografija ilustorovala pesmu na predhodnoj strani, i ne možemo naći jednoznača odgovor, jer koncept nadilazi primarnost jednog nad drugim. Zato prolazimo kroz oba stvaralačka dela na razne načine, kroz metafore stiha, i kroz igre senki koje grade i pobuđuju emocije i razmišljanja, ali sa istim ciljem da oplemene čoveka koji drži knjigu, i dok od strane do strane menja ulogu od gledaoca ka čitaocu, i obrnuto.

Episkop kruševački David Perović ističe u pogovoru: „Svima nam je potreban pesnik – čovek i sačovek – iste krvne grupe sa našom, istoga DNK i istih krvnih delikata sa našim. Tek takvome pesniku mi ćemo priznati da govori u naše ime, da zastupa naše interese, interese nesavršenih ljudi i grešnika sa potrebom za popravkom, pokajanjem i ispovedanjem. Upravo takvi pesnici valjaju svoj um kroz trnjak ličnih i naših pogrešaka i grehova, i grizu svoj jezik zbog svih muka što nas snalaze u podnebesju. Oni kao takvi traže i nalaze oddiha i za sebe i za nas, oni drže očesa i ušesa duše širom otvorenim, te mi ostali bolje vidimo i čujemo. Božiji svet kao pregolemo čudo baš je pesnicima i molitvenicima dat u ruke; oni da ga opevaju, molitveno brane i božanskom Piitisu i Pantokratoru prinose.

Nesvakidašnjost knjige poezije Svet koji nestaje svet koji nastaje (kao i prethodne knjige poezije Talasi) sveštenika Željka Đurića, bogoslova, pesnika i majstora umetničke fotografije ogleda se i u njenom binarnom i paralelnom sloju tema i tematskih ciklusa. Taj njen sloj jesu fotografije, pomoću kojih se ove pesme mnogo više tumače negoli ilustruju. Na taj način je postignuto da knjiga, prepuna logografija i piktografija, postane vreme-prostor jedne sonorografije neustrašivog i iskrenog pesničkog bića i ispovednog žića pesnika Željka Đurića. U tim svojim prilikama, kao i tokom svojih raznovrsnih neprilika i iskušenja on stvara polje pesničko-fotografske energije visoke frekvencije i krupnoga zrnevlja. Plodovi toga ulaganja su vidljivi, i sada se oni pred nama eto umnožavaju.“

Slikar i vajar Milan Tucović piše u pogovoru o ovoj knjizi: „U vremenu kad svi gledamo u strahu od pogubljenog identiteta da se sklonimo u nekakva odlikovanja, u nekakve odore, u nekakve uniforme, zaslužena priznanja i time ozidamo nekakav zid oko sebe, da se naša golotinja ne vidi, Željko uporno svoju mantiju odlaže. Odlaže sve ono što bi u početku ulivalo neko strahopoštovanje, nekakav respekt, i tako ogoljen dolazi među nas. Donosi nam svoje fotografije, svoje pesme, svoje padove, svoje strahove izlaže pred nama. Govori o snu, o putovanju, postavlja pitanja da li je putovanje uopšte moguće. Jednostavno ne dozvoljava da mi u njemu vidimo mudraca, da pomislimo da on zna sve odgovore. Dolazi među nas iznova nešto počinjući. Počinjući poeziju, počinjući fotografiju, počinjući asamblaže… Što se tiče njegovih fotografija mene je uvek impresionirala ta dvosmislenost, pomalo crnotalasna sumnja. Često je kao sveštenik u prilici da ljude prati na nekakva putovanja. Kad snima oronule, stare kuće, bicikle, kao da postavlja tu sumnju da je put uopšte moguć. Kad neko ko ima iskustvo sveštenika postavi tako radikalno pitanje takvu sumnju, onda vi u stvari doživite svu težinu tog pitanja. Ne nudu jeftine i lake odgovore, odgovore koji bi nas držali u lepršavom stanju.“

Pozivamo sve ljubitelje fotografije da prisustvuju ovoj promociji knjige i predavanju o fotografiji koje će se održati u Bulevaru oslobođenja 22. Posle predavanja možete kupiti knjigu po ceni od 500din. Članovi Fotografskog kluba Vojvodina imaju specijalni popust od autora Željka Đurića od 20% na knjigu „Senke kad im vreme nije“ koju promovišemo u klubu.
Zbog ograničenog broja mesta obavezna je prijava na email: office@fkv.rs

Biografija:

ŽELJKO ĐURIĆ

Portret Željko Đurića
Portret Željko Đurića

Član ULUPUDS-a od 2014.
Od 1996. je počeo da se bavi fotografijom a od 2006. godine da aktivno izlaže svoje radove.
Zvanje Majstora fotografije u Foto Savezu Srbije stiče 2013. godine.
Do sada je učestvovao na preko 180. kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu i dobio preko 60. nagrada i 100. priznanja, diploma i zahvalnica.
Sačinio i organizovao 12. samostalnih izložbi.
Štampano mu je pet samostalnih knjiga foto-poezije:
„Talasi“, izd. Narodna Biblioteka Smederevo 2007. “ Svet koji nestaje i svet koji nastaje“, izd. Akademija SPC za živopis i konservaciju Beograd 2008. „Slepi vo i druge pesme“, izd. Akademija SPC za živopis i konservaciju Beograd 2010.
„Krug“, izd. Meridijani Smederevo 2013. „Senke kad im vreme nije“, izd. Crkva Uspenja Smederevo 2018. i nekoliko fotomonografija:
• Vreme teatra, izd. Helicon Publishing Banatski Brestovac 2011.
• Indija dva pogleda, (koautor sa Zoltan Bisak) izd. Helicon Publishing Pančevo 2015.
• Za život sela izd. Crkva Uspenja Smederevo 2017.

Pripremio: Milovan Ulićević

0 1641
Dani akt fotografije 2018 : plakat Marina Deli

Dani akt fotografije – Novi Sad 2018. je međunarodna fotografska manifestacija koja se drugi put održava u Novom Sadu i Srbiji i koju organizuje Fotografski klub Vojvodina iz Novog Sada. Ona u svom programu objedinjuje ove godine izložbe akt fotografije, treću po redu međunarodna radionicu akt fotografije, predavanja na temu akt fotografije, predstavljanje foto-monografija na temu kreativne akt fotografije, druženja fotografa, foto-izlete. Dani akt fotografije se održavaju od 27. jula do 7. avgusta 2017. godine u Novom Sadu.

Misija foto-festivala „Dani akt fotografije“ (DAF) je da sačuva umetnost i kreaciju u prikazivanju lepote, čulnosti ljudskog tela i edukuje mlade fotografe kako da se oslobode vulgarnosti i šunda u svojim idejama i vizijama pri stvaranju akt i erotske fotografije, kao i da ispolje svoju ličnost na kreativan način. U doba sveprisutne internet komunikacije prikazivanje nagog tela pripada najosetljivijoj oblasti po ličnost. Zato Fotografski klub Vojvodina moć fotografskog medija usmerava ka pravim vrednostima i umetnost podiže na pijadestal koji treba da ima i zaslužuje u savremenom svetu, boreći se protiv sveopšte komercijalizacije fotografije ljudskog tela.

Dani akt fotografije 2018 : plakat Marina Deli
Dani akt fotografije 2018 : plakat Marina Deli


PROGRAM FOTO-FESTIVALA „DANI AKT FOTOGRAFIJE“
:

Petak 27. jul 2018. godine

19:00 Otvaranje foto-festivala „Dani akt fotografije“ – Novi Sad 2017
19:30 Otvaranje samostalne izložbe akt fotografija „Nakon ljubavi“ Stijepa Brbore, iz Dubrovnika Hrvatska – Galerija „Dvorac Eđšeg“ Antona Čehova 4 Novi Sad
20:30 Predavanje za polaznike akt radionice – Janoš Eifert iz Budimpešte Mađarska, FKV Bulevar oslobođenja 22 Novi Sad

Subota 28. jul 2018. godine

8:00 Prvi deo praktičnog rada na fotografskoj akt radionici pod nazivom „Telo i pokret“
11:00 Predavanje za polaznike mentor akt radionice „Dekonstrukcija akt fotografije“ -prof. Vladimira Tatarevića, iz Beograda Srbija, FKV Bulevar oslobođenja 22 Novi Sad
15:00 Drugi deo praktičnog rada na fotografskoj akt radionici pod nazivom „Telo i tekstura u prirodnom okruženju“
19:30 Otvaranje samostalne izložbe akt fotografija „Razotkrivena“ Dejana Dizdara, (Aškelon, Izrael) u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine, Dunavska 37 Novi Sad

Nedelja 29 jul 2018. godine

8:00 Treći deo praktičnog rada na fotografskoj akt radionici pod nazivom „Akt u enterijeru“
13:00 Analiza fotografija učesnika radionice i proglašenje najboljeg rada
15:00 Podela sertifikata svim polaznicima i nagrada najboljim polaznicima radionice
17:00 Predstavljanje foto-monografije Janoša Eiferta
19:30 Otvaranje samostalne izložbe akt fotografija, Gorana Kukića iz Sarajeva, Bosna i Hercegovina, Galerija za mlade „Macut“ , Sutjeska 2 Novi Sad (prvi sprat SPC Vojvodina, ulaz od suda)

3. MEĐUNARODNA AKT RADIONICA – PRIJAVLJIVANJE

U okviru Dana akt fotografije -Novi Sad 2018 (DAF 2018)održava se treća međunarodna akt radionica. Mentori ovogodišnje radionice su Janoš Eifert iz Budimpešte i prof.Vladimir Tatarević iz Beograda

Janoš Eifert: Rođen je u Vašaršelju u Mađarskoj a živi u Budimpešti. Jedan od poznatijih predstavnika i uticajnijih osoba svoje profesije i umetnosti kod kuće i u inostranstvu. Njegov rad ne može biti podveden pod određeni stil, jer on isprobava različite pristupe. On je svestran, osvežava svoju umetnost neprestano i pronalazi eksperimentalne forme. Njegova slava je bazirana na fotografijama različitih tema kao što je ples, akt, priroda i promenjena fotografija. On radi kao predavač, izvođač, specijalozovan pisac i ekspert. Imao je 160 samostalnih izložbi, osvojio je 168 nagrada, priznanja i diploma. Ima ogromnu kolekciju fotografija izloženih u 33 države. Njegove fotografije, fotoreportaže i članci se redovno objavljuju u specijalizovanoj štampi i magazinima kod kuće i u inostranstvu, u knjigama i publikacijama, u elektronskim medijima. Njegove fotografije si korišćene kao scene i scenografije u pozorištu kao i u filmovima i nekoliko televizijskih programa i serija. Napisao je uvode, predgovore nekolicini fotoalbuma i kataloga izložbi, otvarao je izložbe i održavao performanse, objavljujući njihove napisane verzije.

Vladimir Tatarević: Rođen je u Beogradu. Diplomirao je na Fakultetu primenjenih umetnosti, Univerziteta umetnosti u Beogradu, odsek-grafika, atelje-fotografija. Nakon završetka studija dve godine je radio za ’’Trans Ocean Photos’’ i obišao oko trideset zemalja. Od 2000. do 2002. godine živeo je u Atlanti i radio kao fotograf za različite kompanije. U Atlanti je 2002. godine osvojio i prvu nagradu na nacionalnom takmičenju ’’Life Touch’’. Iste godine vratio se u Beograd gde je nastavio karijeru kao slobodni umetnik. Pet godina kasnije je magistirirao na Fakultetu primenjeih umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu, gde danas u zvanju vanrednog profesora predaje fotografiju. Do sada je imao petnaest samostalnih izložbi i učestvovao je na nekoliko internacionalnih izložbi. Njegovi radovi objavljivani su u prestižnim časopisima kao što su, , National Geographic,Men’s Healt,Cosmopolitan. Zajedno sa dr. Dubravkom Lazić, autor je udžbenika za nastavu fotografije.

Prijavljivanje za radionicu:

Za radionicu se mogu prijaviti svi zainteresovani fotografi koje zanima akt fotografija bilo da su početnici ili fotografi sa iskustvom. Prima se 16 polaznika koji će raditi u dve grupe. U okviru radionice su i teoretska predavanja o akt fotografiji koja drže naši mentori. Pošto je jedan mentor iz Mađarske nije potrebno poznavanje mađarskog ili engleskog jezika jer se sve simultano prevodi na srpski jezik.

Prijavljivanje je do 25 jula 2018. godine i možete se prijaviti na email: fotografski.klub.vojvodina@gmail.com

Za radionice se plaća kotizacija koja iznosi 6000 dinara i uplaćuje se na račun kluba koji ima na sajtu a dobićete ga i u emailu za potvrdu vašeg prijema. Članovi Fotografskog kluba Vojvodina i Mensa Srbije imaju popust od 10% na kotizaciju.

Polaznici iz inostranstva trebaju da se dogovore sa organizatorom oko smeštaja.

Zbog ograničenog broja mesta prioritet imaju oni koji se prvi prijave za radionicu.

Sva pitanja vezana za Dane akt fotografije i radionice akt fotografije u okviru ove manifestacije možete dobiti na email: fotografski.klub.vojvodina@gmail.com ili office@fkv.rs ili na telefon: +381-63-580610 (isti broj je i za viber)

0 1799
Dragodol - Milan Marković

U Fotografskom klubu Vojvodina u utorak 26.06. 2018. u 20h gostuje Milan Marković MF FSS iz Valjeva. Pozivamo sve ljubitelje fotografije na ovo izuzetnu fotografsku prezentaciju višedecenijskog umetničkog i izlagačkog delovanja Milana Markovića. Jedan od najaktivnijih majstora fotografije je u Foto savezu Srbije, koji je na FIAP-ovim i domaćim salonima fotografije čak devet puta bio na čelu liste najuspešnijih i najaktivnijih autora, na takmičarskim izložbama u Foto savezu Srbije.

Zimski pejzaž 34 - Milan Marković
Zimski pejzaž 34 – Milan Marković

Prvi uspesi su vezani za fotografije iz života običnog čoveka gde je Milan Marković jednostavnim kroki skicama prikazivao srpskog seljaka i njegovu svakodnevnicu praveći izlete i u folklorne teme.

Zimski pejzaž 40 - Milan Marković
Zimski pejzaž 40 – Milan Marković

„Markovićevi rakursi su prizemniji i ljudskiji. On nije voajer skrivenog pogleda odozgo, sa strane, već je mnogo bliže seljaku kojeg njiva i satire i hrani, licem u lice, onda kada nije na njivi, kada zaigra i zapeva, kada pije i jede, svađa se i kocka, trguje i tuguje, kada je „svoj“ čovek“ kaže u prikazu Markovićeve izložbe „Slike sa vašara“ iz 1989 godine, poznati fotografski edukator, majstor fotografije Đorđe Bukilica, EFIAP

Zimski pejzaž 30 - Milan Marković
Zimski pejzaž 30 – Milan Marković
Ljuboviđa - Milan Marković
Ljuboviđa – Milan Marković

Osvojio je i prve nagrade na nekada prestižnim fotografskim izložbama „Paunovo pero“ u Gospođincima, „Žisel“ u Omoljici, „Čovek i nafta“ u Novom Sadu, sa fotografijom na kojoj je crkva u Sefkerinu na izložbi „Čovek protagonista 20 veka“ u Španiji je prikazana sa najboljim fotografijama XX veka, prethodno osvojivši FIAP-ovu medalju. Tada su su se takve medalje mnogo teže dobijale nego danas, jer je broj izložbi bio manji nego danas, kao i broj dodeljenih nagrada, a autentičnost fotografskog viđenja veća, jer nije bilo uticaja interneta i društvenih mreža, koji skraćuju „vek trajanja“ i pamtljivosti današnjih fotografija.

Šumarak - Milan Marković
Šumarak – Milan Marković
Dragodol - Milan Marković
Dragodol – Milan Marković

Milan je i veoma uspešan fotografski organizator i promoter bez čijeg angažovanja se mnogi fotografski značajni događaji ne bi ni održali ili ne bi dobili pravi značaj kao onda kada Milan pomogne svojim umećem i znanjem. Tako se i izložba planinske fotografije u Bačkoj Topoli dugo godina održala zahvaljujući njegovoj organizatorskoj pomoći. Član je Foto-kluba „Valjevo“ čije aktivnosti dugo godina osmišljavao.

Ptice Ivanova - Milan Marković
Ptice Ivanova – Milan Marković
Bela kuća - Milan Marković
Bela kuća – Milan Marković

Pošto je i strastni planinar, ljubav prema prirodi je sve više okretao i u fotografiji prema pejzažu. Tu on fotografiše najviše svoju najbližu okolinu Maljena, Divčibara, Valjevskih planina ali i drugih „planinskih lepotica“ Srbije.

Mir - Milan Marković
Mir – Milan Marković

Markovićeve pejzaže možete lako prepoznati na izložbama. Odlikuje ih besprekorno izgrađen osećaj za crno-beli ton bilo da je analogna ili digitalna fotografija. Pripada „staroj školi“ pejzaža, u kojoj su dobro definisani tonovi, voluminozni oblici, perfektan crno-beli ton snega, kakav se retko viđa na domaćim izložbama, čak i danas u doba „svemoćnog“ fotošopa. Ali ono što je najveća osobenost, je čvrsta, jednostavna i pitka kompozicija običnog planinskog motiva u kojoj postiže savršenstvo. Motiv svojom likovnošću pleni sa fotografija često više nego kada se nađemo pred tim motivom u stvarnosti. Stroga mu je geometrija na fotografiji, uzdržano potenciranje ekspresije širokougaonog objektiva, ili pak „prisilno lepljenje“ jakim teleobjektivom. Ta doza nenametljivosti i prirodnosti i maloj vidljivosti anomalija fotografske opreme na njegovim fotografijama su posebna crta, koju pronalazim da potiče iz samog karaktera ličnosti. Tih, nenametljiv, fin i prijatan je Milan kao i njegovi pejzaži sa Maljena i valjevskih planina.

Igra na proplanku - Milan Marković
Igra na proplanku – Milan Marković

Tragovi u snegu - Milan Marković
Tragovi u snegu – Milan Marković

Na kraju pozivam sve pre svega članove kluba i sve ostale koji vole fotografsku umetnost da prisustvuju ovom predstavljanju autora u FKV. Obavezno je prijaljivanje dolaska na email office@fkv.rs zbog ograničenog broja mesta za posetioce. Predavanje je na adresi Bulevar oslobođenja 22 (Mensa Srbije)

BIOGRAFIJA:

Portret Milana Markovića
Portret Milana Markovića

Rođen je u Valjevu 1960. godine. Zaposlen je kao profesionalni fotograf u Zavodu za zaštitu spomenika kulture „Valjevo“. Od 1979. godine uspešno je izlagao na 973 kolektivnih fotografskih i likovnih izložbi kod nas i u svetu i pri tom osvojio 316 nagrada i priznanja. Nekoliko puta, fotografije su mu bile u nacionalnim kolekcijama FSJ i FSS na FIAP bijenalima. Imao je 28 samostalnih izložbi. Devet puta bio na prvom mestu rang liste najuspešnijih fotografskih stvaralaca Srbije. Član žirija i selektor na više domaćih i međunarodnih izložbi. Fotografije su mu objavljivane u mnogim stručnim knjigama, časopisima, katalozima i brošurama kako fotografskim tako i iz oblasti zaštite spomenika kulture u Srbiji i inostranstvu. Fotografije mu se nalaze u arhivima mnogih institucija kod nas i u svetu i u mnogim privatnim zbirkama. Od 1999. godine, četiri godine je uređivao i izdavao bilten prvo FSJ a zatim FR „Art-Natura-Art“ iz Beograda. U Foto savezu Srbije ima zvanje MF FSS (dobijeno 2005. godine) a od međunarodne organizacije FIAP dobio je zvanja AFIAP (2004. godine) i EFIAP (2007. godine). Zastupljen u „Almanahu srpske fotografije“ i „Antologiji fotografije u Vojvodini“. Član FK „Valjevo“, FR „Art-Natura-Art“, VULS-a (Valjevskog udruženja likovnih stvaralaca), član sekcije fotografa DKS (Društva konzervatora Srbije). Počasni član ŽPSD „Bačka“ Bačka Topola.

Tekst: Milovan Ulićević
Fotografije: Milan Marković

0 1342

Fotografski klub Vojvodina organizuje predavanje Igora Mandiće u utorak 8. maja 2018. sa početkom u 20 h u Novom Sadu Bulevar oslobođenja 22. Svi koji žele da prisustvuju predavanju, i edukuju se na polju virtuelne fotografije, a nisu sadašnji članovi FKV, treba da se prijave na email: office@fkv.rs

ŠTA JE TEMA PREDAVANJA?

U poslednjih dvadesetak godina više se toga promenilo u fotografiji nego u prethodnih skoro 180 godina njenog postojanja i ne samo u tehničkom pogledu koji je očigledan.

Fotografija počinje da razbija svoje okvire dvodimenzionalnosti i presipa se u treću, pa i četvrtu dimenziju. Mnoga pravila i okvirikoji su bili opšte prihvaćeni u fotografiji su prevaziđeni.

Koja je to količina intervencije na fotografiji sa kojom možemo da smatramo da je fotografija i dalje autentična?

Da li je fotografija obavezno jedan zaustavljeni trenutak?

Predavanje je ilustrovano fotografijama koje objašnjavaju temu.

Biografija:

IGOR MANDIĆ
Samostalni likovni umetnik fotografije.

Portret Igora Mandića
Portret Igora Mandića

Rodjen 1973. u Sarajevu. Od 1989. godine živi i radi u Beogradu. Član Udruženja likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Srbije (ULUPUDS).

Fotografijom se bavi od 1996. godine. Imao je 8 samostalnih izložbi i više grupnih.

Do 2002. godine bio je foto-reporter za dnevne novine i magazine, a nakon toga je otvorio svoj studio.

Njegove fotografije objavljene su u brojnim domaćim i stranim magazinima i novinama (Status, Elle-Hrvatska, Mark magazine – Holandija, Toyota British magazine, Daily telegraph, Sunday Telegraph…), u brošurama, plakatima, knjigama, bilbordima, reklamama, modnim agencijama, kao i na brojnim web sajtovima.

Dobitnik je dve nagrade za inovacije u fotografiji, 2006.i 2007. godine,kada je prvi put u Srbiji izlagao virtualne fotografije.
(Grupna izložba Foto kluba Beograd “Poplave” i Festival novih medija BLINK 2007.)

Od 2010. do 2013. godine predavao je digitalnu fotografiju na workshop-u Tomislava Peterneka.
Od 2011. – predavač za digitalnu fotografiju u školi fotografije „Foton“, a od 2012. do 2016. godine predaje na Fakultetu za medije i komunikacije, predmet – “Sintetička fotografija”.
2016/17. – Saradnja sa Beogradskim pozorištem “Atelje 212”

Izdvojene izložbe i aktivnosti:

• Saradnja na multimedijalnoj instalaciji “H is for horse H is for hope” u Spoletu (Italija), autora Peter-a Greenaway-a i Saskia-e Boddeke, 2017.
• Saradnja na projektu multimedijalne opere “GiovanaD’Arco” u Parmi (Italija), autora Peter-a Greenaway-a i Saskia-e Boddeke, 2016.
• Samostalna izložba fotografija “Tranquilo”u španskom Kulturnom centru “Servantes” u Beogradu, 2016.
• Samostalna izložba fotografija u zemunskoj kuli Gardoš – “MEHANIZMUS”, u okviru Prvog beogradskog meseca fotografije, 2015..
• Jevrejski muzej u Berlinu,u okviru projekta “Obedience”, Peter-a Greenaway-a i Saskia-e Boddeke, na poziv autora izloženo je 10 fotografija Igora Mandića iz serijala “Portretiruku”, 2015.
• Samostalna izložba fotografija u zemunskoj kuli Gardoš “MECHANISMUS”, 2016. U okviru prvog Belgrade Photo Month-a
• Samostalna izložba fotografija u zemunskoj kuli Gardoš “Roršah test”, 2015.
• Samostalna izložba fotografija“Portretiruku” u galeriji “Bartselona” u Beogradu, 2015.
• 2015godine pokrenuo sa Tomislavom Peternekom i Goranom Kukićem putujući fotografski projekat “Putovanja 3 objektiva” – putujuća izložba fotografija i tribine – radionice o fotografiji u 18 gradova u Srbiji.

0 1699
Foto--monografija "Naši dani"

Predstavljanje foto-monografije Marije Erdelji o predstavi Radoslava Milenkovića „Naši dani“ je u Fotografskom klubu Vojvodina u utorak 10. aprila 2018. godie u 20 časova. Pozivamo sve ljubitelje pozorišta i fotografije na promociju knjige u FKV na adresi Bulevar oslobođenja 22 (sedište Mensa Srbije). Ulaz slobodan.

O FOTO-MONOGRAFIJI

Iako mnogo starije od fotografije, pozorište živi u savremenom trenutku, a sećanje na predstavu traje u mislima onih koji su predstavu gledali. Reči posle opisuju glumu, scenu i rediteljski postupak, a kritika sve to analizira ostavljajući trag o nekoj izvedenoj predstavi za budućnost. Ali sećanja vremenom blede.

Otkrićem fotografije u prvoj polovini XIX veka, ona od samih početaka ulazi u pozorište. Najpre preko zapisa o izgledu glumaca i njihovih kostima, a kasnije kada je film tehnički dostigao zadovoljavajući nivo osetljivosti na svetlo, fotografija je počela da dokumentuje i dešavanja na sceni, beležeći najpre glumu, a kasnije i dešavanja van scene, otavljajući trag za neka buduća vremena. Veličina glumice Sare Bernar možda ne bi došla u tom sjaju do današnjih dana, da nije njenog maestralnog portreta viđenog kroz Nadarov objektiv. Zato postoji simbioza fotografije i glume u sačuvanom trenutku događaja na sceni. Taj svetlopis premešta današnje domete glumišta iz sadašnjosti u budućnost, ugrađuje u kolektivno sećanje i ostavlja trag za buduće generacije koje će proučavati pozorište.

Jedna takva simbioza ostvarena je u foto-monografiji „Naši dani“, u kojoj je ovekovečena monodrama istog naziva u izvođenju glumca Radoslava Milenkovića, a viđena okom i zabeležena fotoaparatom Marije Erdelji, mlade novosadske akademske fotografkinje, sadašnje članice Fotografskog kluba Vojvodina. Predstaviti fotografijama jednu monumentalnu predstavu koja je igrana preko 1600 puta u poslednje trideset četri godine (od 1984.), i koja je pečat bogate karijere Radoslava Milenkovića u kojoj jasno i nedvosmisleno iskazuje svoj stav prema svetu, nije nimalo lak zadatak.

„Cilj glume je bio i jeste da bude ogledalo prirode. Da vrlini pokaže njeno sopstveno lice, a poroku njegovu pravu sliku…“ (Hamlet)

Upravo na tom postulatu je Marija Erdelji gradila i svoj fotografski stav prema glumcu i prema predstavi. Ekspresija lica i ruku, mimike i pokreta uhvaćena u trenucima najveće dramatike je njen fotografski postupak. On je mogao naći uporište u ovoj predstavi bez opasnosti od ponavljanja i monotonije, zato što u predstavi Milenković glumi više od trideset različitih likova i isto toliko karaktera. Ti su likovi udahnuli duh vremena iz satiričnih pripovedaka Radoja Domanovića i satiričnih pesama Vladislava Petkovića Disa. Knjiga je sastavljena od mnoštva fotografija nastalih na predstavama, pa su fotografije ispunjene dramatikom scenskog svetla i jednostavnom crnom pozadinom u kojoj lice dominira. Lice je u izražajnom krupnom planu, ali je često prikazano i u sadejstvu sa pokretima ruku i tela, kojima je Marija ostavila dovojan prostor u kadru za dinamiku. Redukovana crno-bela niskog tonskog ključa je dobro izabrana paralela monodrami prepunoj likova niskog moralnog stava.

U foto-monografiji nisu samo pojedinačne fotografije koje funkcionišu same za sebe. Često ih na stranama zamenjuju kratke foto-sekvence od nekoliko kadrova u nizu, sugerišući na filmsku sekvencu i vremenski kontinuum, dok to posmatraču naglašava radnju koja se odvijala na sceni, više od samog izraza karaktera lika koji glumac prikazuje. Fotografije vode dijalog sa posmatračem, a pogotovo sa onima koji su gledali predstavu, iznoseći pred njih dokument o snazi utiska o glumi i odgljumljenom karakteru koji je zamrznula u vremenu.

Smeh, ironija, stradija, posrnuće, ljutnja, mržnja, prevrtljivost i mnogo drugih stanja su uhvaćeni na fotografijama Marije Erdelji, a zahvaljujući prirodnosti glume ona su postala jasna i vidljiva. Varijacija istog lica je ujedno i analiza trenutka u kome karakter lika izbija iz glumca i predaje se publici. Udaljenost tačke snimanja nije udaljila fotografa od radnje, već je ona praćenjem i studioznim radom, kroz više sesija, uspela da nađe iskrice koje žare u svakoj radnji na sceni. Radnja satire u predstavi a i na fotografijama nije bila primarno komična i zabavna, već gorka, oštra, strašna, preteća i podstiče misli preko osećanja koja izbijaju sa fotografija zahvaljujući maestralnoj glumi svakako, koja donekle olakšava fotografski postupak. Sva ta lica monstruoznih i moralnih nakaza nisu ni malo prijatna i kada su smešna, već postaju ogledalo svih nas kao ljudi, pa i nas kao društva.

Foto-monografija pomera sećanje na predstavu sa sadašnjosti i gledaoca savremenika na budućnost i nove generacije, na vreme kada se predstava više neće igrati. Neko drugo vreme će analizirati sadašnji pozorišni trenutak potpunije kroz ovakve knjige. Možda će neka srećnija vremena doneti materijalne mogućnosti, pa da onda većina dobrih i dugo igranih predstava ima svoju foto-monografiju, svetlopisanu od fotografa posvećenih pozorištu.

Koautori foto-monografije Marija Erdelji i Radoslav Milenković
Koautori foto-monografije Marija Erdelji i Radoslav Milenković

Biografija MARIJA ERDELJI

Portret Marija Erdelji
Portret Marija Erdelji

Rođena 17. aprila 1989. godine u Novom Sadu. Završila srednju školu za dizajn “ Bogdan Šuput“ u Novom Sadu, smer: tehničar dizajna grafike u generaciji 2004/2008. Upisala Akademiju umetnosti u Novom Sadu 2008. godine, smer: fotografija, diplomirala 2012. godine. u klasi prof. Ivane Tomanović. Upisala i završila master studije iz oblasti fotografije, mentor: Ivana Tomanović 2014. godine.
Sa svojim fotografijama učestvovala na više od 50 grupnih i 8 samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu, ali kao najbitnije izložbe izdvaja:
-Samostalna izložba fotografija Kulturni centar Novoga Sada – tribina mladih 2017.
-Fotorama Art photography festival – izložba i fotokonkurs 2016. (I nagrada za temu “Zagrljaj”).
-Photo festival and contest “Frame 24” 2016. ( I nagrada za temu “Tradicija” ).
-“Love for difference” salon fotografije, Kamnik, Slovenija 2015.
-Učesnica NOOR-Nikon Masterclass in Documentary Photography, Beograd 2015. Srbija.
-Samostalna master izložba fotografija „Živimo zajedno“, galerija DKV 2014. Novi Sad.
-The International exhibition of art photography – BRIDGE 2014. Istambul
-Izložba fotografija “PremFoto” International Salon photography, „Euro Foto Art“ Gallery, 2013. Oradea Rumunija.
-Izložba “RE: LOCATION 2013”, Preston England, CRAZYGOAT ART PROMOTIONS .
-Izložba fotografija „International meetings of photography Plovdiv, academic scene“, 2012. Bugarska.
-Izložba fotografija godišnjeg konkursa časopisa ReFoto „Moje mesto, moji ljudi“, galerija Arget, Beograd. ( II nagrada za fotografiju „Živimo zajedno“ )
-Izložba diplomkih radova studenata Departmana likovnih umetnosti, AUNS, galerija „Matice Srpske“. (Godišnja nagrada departmana likovnih umetnosti za najuspešniji umetnički rad iz umetničke discipline fotografija u školskoj 2011/2012. godini. )
-Izložba fotografija “Svet oko nas”, radionice društveno angažovane fotografije “Fokusiranje demokratije”, skcns Fabrika Novi Sad.
Prisustvovala na raznim fotografskim radionicama ( World press Photo, WORKSHOP, 2012. Dom omladine, Beograd, Srbija; Startfest – Mokri Kolodijum, AUNS, Novi Sad, Srbija 2011. godina; Camera Obscura “ BALATON ALMADI “, Balaton Almadi, Mađarska, 2009.godina …). Više puta je nagrađivana za svoj rad iz oblasti fotografije, kao i dizajna.

Biografija RADOSLAV MILENKOVIĆ

Portret Radoslav Milenković
Portret Radoslav Milenković

Radoslav Milenković (Novi Sad, 1958) je glumac i reditelj iz Beograda. Diplomirao je glumu na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, u klasi profesora Branka Pleše i pozorišnu i radio režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, u klasi profesora Dejana Mijača. Od 1977. odigrao 50 uloga u najznačajnijim pozorištima Beograda, Novog Sada i Zagreba i na Dubrovačkim ljetnim igrama. Takođe je igrao u TV dramama i filmovima. Bio je prvak Jugoslovenskog dramskog pozorišta u Beogradu od 1987. do 2005. godine. Bavio se pedagoškim radom na Akademiji umetnosti u Novom Sadu i Visokoj umetničkoj školi Univerziteta u Kapošvaru u Mađarskoj. Kao reditelj radio je u pozorištima Srbije, Mađarske, Švedske i Makedonije. Dobitnik je najznačajnijih nagrada za glumu i režiju na brojnim festivalima Srbije i ex-Jugoslavije. Objavio je dve knjige poezije. Predaje na predmetima iz oblasti dramskih i audiovizuelnih umetnosti u scenskom dizajnu.

Kompletan je autor monodrame NAŠI DANI koja je od premijere 17. maja 1984. godine na Festivalu monodrame i pantomime u Zemunu (ZLATNA KOLAJNA PUBLIKE) do danas izvedena više od 1.600 puta, kako na scenama bivše Jugoslavije tako i u inostranstvu (Rusija, Mađarska, Švajcarska, Švedska, Češka, Norveška, Južnoafrička Republika, Sjedinjene Američke Države…). Tekst predstave nastao je dramatizacijom satiričnih pesama V. P. Disa (Naši dani i Himna) i najznačajnijih pripovedaka najvećeg srpskog satiričara Radoja Domanovića (Stradija, Danga, Mrtvo more) koji je oštro, kritički bespoštedno i duhovito slikao vlast svoga vremena ogrezlu u korupciji i nasilju, kao i servilno i poslušničko građansko društvo.

Radoslav Milenković u ovoj predstavi igra više od trideset likova. Kombinacijom bravuroznog verbalnog plana i snažne fizičke ekspresije, potpomognute pantomimom, žanrovski oslonjene na raznovrsna sredstva pučkog pozorišta, farse, groteske, komedije dell’arte i kabarea, ostvarena je predstava koja je ovenčana brojnim nagradama u prethodnih trideset godina, i koja je svojom savremenošću i angažovanošću u potpunosti korespondirala sa svojim savremenicama.
Nagrade:
-Zlatna kolajna publike na međunarodnom Festivalu monodrame i pantomime u Zemunu, 1984.
-Srebrna kolajna žirija na međunarodnom Festivalu monodrame i pantomime u Zemunu, 1984.
-Najbolja predstava na međunarodnom Festivalu malih pozorišnih formi u Sarajevu, 2013.
-Najbolja predstava na Teatar-festu u Tuzli, 2014.
-Najbolje glumačko ostvarenje na Art-trema festu u Rumi, 2015.

Tekst o fotomonografiji: Milovan Ulićević
Fotografije iz knjige: Marija Erdelji

0 2327

U Fotografskom klubu Vojvodina će predstaviti svoj fotografski rad Ivan Grlić, slobodni vizuelni umetnik, umetnički producent, profesionalni fotograf i predsednik sekcije fotografije ULUPUDUS-a iz Beograda. Grlić je najviše poznat po svojim knjigama o džez i rok muzičarima. Zato se pri pomisli na te knjige nameće pitanje:
Može li se zabeležiti muzika fotografijom? Na prvi pogled se čini da je to nemoguće. Ali ako uzmemo u obzir da se muzika reflektuje na život muzičara, a njihov život u njihovim karakterima ličnosti je reflektovan. A kako znamo da se karakter ličnosti najbolje iskazuje i očitava na licu, onda je portretisanje muzičara jedan od načina da se opiše i njihova muzika.

Ali kako? To nije nimalo lak zadatak, pogotovo ako se odustane od fotografisanja emocija iskazanih u izvođačkoj akciji na sceni na kojoj muzičari nastupaju. Onda se traže drugi aspekti, odlučujući momenti, kada će lice muzičara progovoriti o njegovoj muzici.

Takav metod je izabrao i fotograf Ivan Grlić u svojim BRE ciklusima na kojima radi već skoro deceniju i koje je počeo sa „Serbian soul BRE!“, a nastavio sa „Serbian jazz BRE!“ i „Music BRE“ koje izdaje kao knjige. Izabranim načinom rada fotografisanja u improvizovanim studijima i neuobičajenim ambijentima svakodnevnice, ponekad i iza scene, on fotografiše muzičare sa srpske rok i džez scene. To je odraz same muzike pogotovo džeza, koji obiluje improvizacijama na zadatu temu, koja je uvek u mislima dok improvizuje svirajući i varirajući je. Tako se odnosi prema fotografiji i Grlić u svom dugogodišnjem radu na ciklusima dok radi sa muzičarima. Osloboditi ih prisustva fotografa, a podstaći da istaknu muzičku dušu je ono što je cilj fotografove zamisli.

Ivan Grlić je fotograf srednje generacije (rođ. 1977) , ali velikog profesionalnog iskustva u fotografiji. Dosadašnje profesionalno iskustvo obuhvata i mnoge domene primenjene i umetničke fotografije. Skoro da nema ilustrovanog časopisa u Srbiji koji nije objavljivao neku od fotografija Ivana Grlića.

Zato nam je u Fotografskom klubu Vojvodina drago, što će kroz prikaz svog fotografskog rada na fotografskim ciklusima imati priliku da čujemo i naučimo mnogo o profesionalnom radu u Srbiji danas, o izazovima koje takvo opredeljenje nosi, o izdavanju fotografskih knjiga koje trajno čuvaju zabeležene realizovane fotografske cikluse, o muzičarima koji su fotografisani i teškoćama i zadovoljstvima u radu sa njima.

Tendencija savremene fotografije je da pomera svoje težište sa pojedinačne fotografije, na seriju fotografija i fotografske cikluse. Serija fotografija obrađuje jednu temu ili događaj u kratkom vremenskkom periodu i sa malim brojem likova. Ciklus obuhvata zadatu temu sa velikim brojem aktera ili jednog malog broja aktera u dugom vremenskom periodu. Pri tome motiv ne mora biti jedinstven, ali je ideja da se nešto o tome kaže na jedan sveobuhvatan i originalan način, i opiše što veći broj relevantnih karaktera i likova. Verovatno bi se mogla napraviti paralela sa razlikom između kratke priče i romana u književnosti. Pojedinačna fotografija je izgubila prepoznatljivost hiperprodukcijom fotografije na internetu, i ne retkim posezanjem za plagijatorstvom.

Ovakvi Grlićevi ciklusi ostaju i kao čuvari uspomena na jedan veliki broj muzičara čija će muzika još dugo biti slušana. U našim srpskim okvirima Grlić je uradio veoma značajne cikluse koji su sigurno imali uzore u svetski poznatim fotografima, koji su ovekovečili džez i blues muzičare, kakvi jedan Herman Leonard ili William Claxton u Americi i Guy Le Querrec u Francuskoj . Ali to radi na drugačiji način. On u tim ciklusima ne pravi razliku između crno bele fotografije i fotografije u boji, već se odlučuje za onu varijantu koja će najbolje opisati karakter pojedinog muzičara. Ako osećamo džez muziku dok gledamo fotografije, onda ćemo poželeti i da je i čujemo.

Prvi put sam upoznao Grlića u toku rada na knjizi „Serbian jazz BRE!“. Kada mi je rekao šta radi, pomislio sam kako se nije niko toga setio, a bilo je na dohvat ruke. Ali mi je ipak posle susreta ostala sumnja i retoričko pitanje kako će to izgledati ako akteri, pogotovo džezeri nisu vezani za scenu i svoje instrumente. Kada sam nakon nekog vremena video knjigu shvatio sam da je on bio pravi fotograf da tu ideju realizuje.

IMG_1554

Pozivam sve ljubitelje fotografije, džez bluz i rok muzike da prisustvuju ovom fotografskom predstavljanju rada Ivana Grlića. Videćemo i neke nove cikluse koji se dosta razlikuju od onoga što je objavljeno u dosadašnjim knjigama fotografija. Predavanje će se održati u utorak 5. decembra 2017. od 20h u Fotografskom klubu Vojvodina na adresi Bulevar oslobođenja 22 (sedište MENSA Srbije) Zbog ograničenog broja mesta, bilo bi poželjno da prijavom na email office@fkv.rs obezbedite sebi mesto, a ujedno i ostavite email adresu za buduća obaveštavanja o aktivnostima kluba.

BIOGRAFIJA:

OBRAZOVANJE:

Grafička škola u Beogradu 1992.-1995. god.
Fakultet primenjenih umetnosti i dizajna, odsek Primenjena grafika 1999.-2003.god.
Profesionalno bavljenje fotografijom od 1998. godine.
Predsednik sekcije fotografije ULUPUDUS-a od 2016.
Osnivač studija i umetničke radionice “GRLIĆ” 2000.
Nosioc statusa slobodnog umetnika od 2011.
Član: ULUPUDS-a sekcije fotografije od 2011., Foto saveza Srbije od 2001, Fraktal 3 od 2011.
Asocijacije profesionalnih fotografa od 2001.god., pokreta Art of Reality 2002.god
Osnivač i predsednik udruženja “Srpska Duša-Serbian Soul Bre”
Dobitnik specijalne nagrade 43.Majskog salona u Muzeju Primenjenih umetnosti 2011.
Dobitnik godišnje nagrade ULUPUDS-a za 2013.
Osnivač, producent i Video artist benda Serbian Jazz Bre!
Autor i izdavač knjiga Serbian Soul Bre! i Serbian Jazz Bre!
Član predsedništva World Music Asocijacije Srbije
Izdavač više muzičkih izdanja iz oblasti Džeza i World music
Producent umetničkog projekta Iza Horizonta posvećenog Lazi Ristovskom
Autorski ciklusi :

BGD. MY VIEW 1999.-
Panta rei ( 2000.god. )
Flesh for Fantasy ( 2002.god. )
Fresh & Cruel ( 2003.god. )
No Name ( 2003.god. )
Serbian,BRE! ( 2001.- 2006.god. )
Flesh for fantasy phase 2 ( 2007.god. )
Serbian Soul, BRE! 2007.-2011.
Serbian JAZZ, BRE! 2011.-2015.
Music BRE! 2014.-
Autorski ciklusi u realizaciji:

Fingertips 2007.-
Serbian PEN, BRE! 2012.-
Intro-Extra, um eni je 2009.-
Music BRE! 2009.-2015.

Autorske Knjige
:
Knjiga-foto-monografija Serbian Soul,BRE! 2011. u sopstvenom izdanju
Knjiga-foto-monografija Serbian JAZZ,BRE! 2012. u izdanju Službenog glasnika
Knjiga-foto-monografija MUSIC BRE! 2016. u izdanju Službenog glasnika ( u pripremi)

IZLOŽBE ( izbor) :
Samostalne izložbe:
2000. “Panta Rhei” – klub “Underground”, Beograd
2001. “Look in my eyes” – kafe “Roma”, Beograd
2002. “Flesh for fantasy” – klub “Sova” Beograd, Brunsweek resort, Bečići
2003. “Fresh & Cruel” – cafe “Journal”, Beograd
2003. “No name”- Bitef art café, Beograd
2005. Serbian, BRE! Café gallery Štamparija, Beograd, Club Cab, Paris, Francuska
2006. Serbian, BRE! Bitef teatar, Beograd, Club B, Brisel Belgija
2007. Flesh for fantasy phase II- galerija Super Space, Beograd
2011. Serbian Soul,BRE!- UK Parobrod Beograd, Kc Novi Sad, KC Zrenjenin,
Kc Indjija, Savremena galerija Niš, Otvoreni univerzitet Subotica, KC Čačak, Kraljevo
2011. Intro-Extra – ART MARKET Kuća Kralja Petra Beograd
2012. BGD. My view- Wine & Art gallery „U Podromu“, Beograd
2012. Serbian Jazz BRE!-Dom omladine Beograd, Jazzik Subotica, Savremena galerija Niš,
Kc Inđija, Kc Novi Sad, Srpsko Narodno Pozorište Novi Sad, KC Zrenjenin,KC Valjevo, KC Zvečan, KC
Kraljevo, Galerija Kapor Drvengrad Mokra Gora
2012. Serbian Soul,BRE!- Kaiser saal klavier gallerie Beč, Austrija
2013. Serbian Jazz BRE!- Centar za Savremenu umjetnosti i KIC Budo Tomović Podgorica, Crna Gora
2013. BGD my view phase II ART MARKET Kuća Kralja Petra Beograd
2014. DOORS-Portali Kulturni centar Bol Brač Hrvatska
2014. Serbian Jazz BRE! Herceg Novi, Crna Gora
2014. Serbian Jazz BRE! KDC Budimpešta Mađarska
2015. DOORS Galerija PROGRES Beograd
2015. BGD. My view- Jugoexport galerija, Beograd

Grupne izložbe (izbor):

2000. Greek-Serbian friendship exhibition, galerija ULUS Beograd
2000. Pomorski muzej, Kotor
2000. 2000 godina Hrišćanstva, Hram“Svetog Save”
2001. Photography, galerija Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu
2001. Reanimacija “Kosancicevog venca”, Rektorart Univerziteta umetnosti, Beograd
2001. Presentation and exhibition, Art of reality, galerija Image Beograd
2011. ULUPUDS-Sekcija fotografije- Galerija SULUJ Beograd
2011. 12 SOBA, Kuca Kralja Petra I, Beograd
2011. PRESS PHOTO Srbija
2011. 43. Majska izložba Kreativna Košnica Muzej Primenjene Umetnosti ,Beograd
2012. Izložba ULUPUDS-a Telo, Galerija Singidunum Beograd
2013. Retrospektivna izlozba nagrađenih radova ULUPUDS-a Andrićev Venac, Beograd
2014. 46.Majska izložba, Kuća Kralja Petra, Beograd

Profesionalne reference:

Dosadašnje iskustvo profesionalnog fotografa obuhvata rad u svim domenima primenjene i umetničke fotografije: reklamna, still life, modna, namenska, portretna, pozorišna, erotska, pejzažna…

Fotograf Bitef teatra i manifestacije 2002.-2004, honorarna saradnja sa Elektro Privredom Srbije 2006.-2008.na projektima EPS i Deca i Energija = Život, kao i autorski projekat sa ovom kompanijom na istoimenu temu, AKUD Lola 2007., KUD Kolo 2010., saradnja sa humanitarnim organizacijama., USAID 2004.-2005. Evropska humanitarna organizacija ECHO 2002.-2005.god Grčke pravoslavne crkve IISA 2001.-2003. Učešće u međunarodnom projektu „Decade of Roma Inclusion 2005.–2015.” sa više radova u saradnji sa “Open Society Roma Initiatives”. RTS na projetku Beovizije kao zvanični fotograf učesnika, takmičenja 2007. i press materijala, učešće u Art kalendaru kompanije Publikum “Život”.

Saradnja sa marketinškim agencijama: Communis, Saatchi & Saatchi, Leo Burnett, New moment, MMS Communications, Life Advertising, Mc Cann Ericson, Profile, CAN Advertising, Watchout, Red Point, RUN Smc, Yellow Production, A01, Umetnička grupa FIA, dizajn studio INSIGHT-realizacija više kataloga brenda Experiment firme Universe Co. Beogradska kulturna mreža 2010.
Saradnja sa modnim agencijama na različitim projektima Elite Model Look1999-2002., FOX, Select, K-models, kao i saradnja na projektima Fashion Selectiona 2002.-2004. I Fashion week-a.

Moji radovi su objavljivani u skoro svim časopisima ( Refoto, Elle, National Geografic, Playboy, Blic, Večernje Novosti, Politika, Glas javnosti, NIN, The Men, Gloria, Story, Pravda, Vreme, Status, Standard, Svet, Danas, Kurir, MTS Klub, Evropa, Press… ).

Saradnja sa sledećim kompanijama: Erste banka, Kanon, Tikveš, Comtrade Group, Delta Holding, IPS, Nicola‘s, Dunav osiguranje, Modna kuća Luna, Nektar, Hemofarm, Zepter Internacional, Verano Motors, Publikum, DPC,13.jul Plantaže, Podrum Radovanović, Vinarija Zvonko Bogdan, Radijus Vektor, Grand kafa, Tehnikom, Muzička televizija Srbije, Blumen Group, Biomelem, Vinarija Čoka, Artinvest, Messer-Tehnogas, Tref sport, Diners internacional, Artiinvest…
Kreativa izrada, dizajn i fotografije vizuelnog indentiteta i omota za albume i promo fotografije za više muzičkih grupa i pevača ( Reut Regev,Bojan Z., Vasil Hadžimanov, Željko Samardžić, Zvonko Bogdan, Bora Đorđević, Bilja Krstić, Ortodox Celts, Polyester Shock, Dejan Petrović Big Band, Louis, Šaban Bajramović, Zona B, Vrelo, Kocetov kvintet, Galija, Sanja Ilić i Balkanika, Blek Pantersi, Neverne bebe, Madam Piano, Zmajevi, Multietnička atrakcija, Kiki Lesendrić, Đorđe David, Intermeco Quartet, Boki Milošević, Bora Dugić, Vladimir Maričić Quartet, High heels, Arhai, Fish in Oil, Maja Misty Trio, Balkan Strings, Kal, …).

Osnivač i producent multimedijalnog projekta Serbian JAzz BRE! i istoimenog benda. Tokom poslednjih tri godine realizovao više projekata iz oblasti muzičke umetnosti, Projekat Tribute to LAla Kovačev, izdavač i producent Cd-a“ Balkanski Jazz Lale Kovačevava“ 2013. Izdavač dva Cd-a Serbian JAzz BRE! 2013. i 2015. Producent Tribute to Vojin Mališa Draškoci 2015.
Od 2013. bavi se video artom i V.Jingom(Spoj muzike i vizuelne umetnosti, t.j. VJ.), do sad sa bendom je obišao dvadesetak festivala u sedam zemalja Evrope i tridesetak koncerata.( Luxemburg, Belgija, Bugarska, Mađarska, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Crna Gora,…)
2015. sa grupom Kal nastupa u ulozi video umetnika i V.J.a na koncertu kao specijalni gost u Mixer hausu.

FOTOGRAFIJE : Ivan Grlić
TEKST: Milovan Ulićević

0 2163

Kada se zanimate za neku oblast ljudskog stvaralaštva potrebno je da proučite delo onih velikana koji su pre vas stvarali i istraživali, i koji su postigli visoke domete u toj oblasti. Tako je i sa fotografijom. Ne možemo sve znati i ne možemo iznova pronalaziti put koji su drugi pre nas utabali, već njime moramo brzo ići dalje i otkrivati nove mogućnosti umetnosti kojoj posvećujemo mnogo stvaralačkog vremena. Zato je potrebno izučavati istoriju fotografije, kako bi kasnije mogli bolje da sagledamo naše domete, i kako nas u neznanju ne bi ponela samodovoljnost i sopstveni ego.

Najbolji način za to su knjige istorije fotografije koje taj put ubrzavaju, a štede vreme koje bi utrošili u istraživanje. A da li bi kao početnici znali sumirati i sagledati zajedničke polazne tačke, stil i suštinu umetnosti datog vremena to je pitanje. Verovatno posle dugog niza godina upornog izučavanja ni to ne bi bilo nedostižno. Zato je zadatak istoričara umetnosti da to umesto nas uradi i na jedan analitičan, lako saglediv način i predstavi.

Takav jedan zadatak je verovatno postavila i Jelena Matić kada je pisala „Kratku istoriju fotografije“, knjigu koja je dugo nedostajala na srpskom jeziku. U osvrtu na Matićkinu knjigu prof. dr Milanka Todić je napisala:
„Knjiga Kratka istorija fotografije autorke mr Jelene Matić predstavlja sažeti uvid u razvoj jednog od naznačajnijih masovnih medija današnjice. Nastala je kao plod višegodišnjeg autorkinog sistematskog bavljenja istorijom fotografije i brojnih izložbi arhivske i savremene fotografije koje je potpisala kao kustos.
Kratka istorija fotografije je lako čitljiva, mada ima obilje informacija. Pisana je na zanimljiv način i sa velikim brojem znalački odabranih ilustracija koje vizuelno obogaćuju tekstualnu naraciju. Knjiga nema pretenziju da bude iscrpan istraživački već, pre svega, edukativni rad u polju istorije i teorije fotografije.“

"Kratka istorija fotografije"  naslovna strana
„Kratka istorija fotografije“ naslovna strana

Bilo je do sada izučavanja srpske fotografske istoriografije od strane Gorana Malića zatim svetske (Goran Malić Fotografija 19 veka), zatim vojvođanske fotografije iz pera Borivoja Mirosavljevića (Antologija vojvođanske fotografije), ali istorije svetske fotografije, kao celine u jednoj knjizi, u nekom popularnom kratkom izdanju prilagođenom i internet generacijama nije odavno bilo na policama knjižara i galerija. Poslednji takav izdavački poduhvat koji pamtim je prevod knjige Helmuta i Alison Gernshajm „Sažeta istorija fotografije“ iz 1973. godine. Za prevode kapitalnih istorija fotografije od svetski poznatih istoričara umetnosti kao što je Bomon Njuhol(Beaumont Newhall), Mišel Frizo (Michel Frizot), nikada nije bilo novca, a možda ni izdavačke moći, zbog velike cene kvalitetne štampe i nedovoljno velikog tiraža, koji bi isplatio prevod takve knjige.

Zato cenimo ovakve poduhvate i mi u Fotografskom klubu Vojvodina, pa smo povodom izdavanja „Kratke istorije fotografije“ pozvali u goste autorku knjige Jelenu Matić iz Beograda. Ona će 3. oktobra 2017. godine u 20 časova održati predavanje na temu svetske istorije fotografije sa povlačenjem paralela sa srpskom fotografijom. Predavanje je slobodno za sve zainteresovane ljubitelje fotografske umetnosti i održava se u klubu na adresi Bulevar oslobođenja 22 Novi Sad (vidi mapu u kontaktima na sajtu). Svi zainteresovani će moći da kupe knjigu posle predavanja, a izdavač je galerija Artget Beograd. Verujemo da će mnogi posle predavanja bolje sagledavati svoj fotografski rad, jer je sigurno ono što znaju o fotografiji traži brušenje na ovakav način kroz sagledavanje radova iz istorije fotografije uz njihovu stručnu analizu. Na krilima velikana fotografije uzleti u fotografiju će biti uspešniji, a mišljenje o samima sebi skromnije.

BIOGRAFIJA:
Jelena Matić

Jelena Matić portret
Jelena Matić portret

Jelena Matić (Beograd, 1977) je diplomirala na Katedri za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu, a magistrirala je na grupi za Teoriju umetnosti i medija Univerziteta umetnosti u Beogradu. Bavi se istorijom i teorijom fotografije, medija i savremene umetnosti. Od 2003. do 2015. godine je radila kao saradnica časopisa Refoto, u kojem je objavljivala tekstove o istoriji fotografije, portfolija fotografa, recenzije knjiga i prikaze izložbi. Tokom 2015. godine bila je umetnički direktor Galerije Artget Kulturnog centra Beograda. Autorka je tekstova o fotografiji za knjige Evropski konteksti umetnosti XX veka u Vojvodini (Muzej savremene umetnosti Vojvodine, Novi Sad, 2008), Istorija umetnosti XX vek II i III tom (Orion Art, Beograd, 2012 i 2014). Sarađivala je sa mnogobrojnim umetnicima kao kustos i autor tekstova za kataloge izložbi, a tekstovi su joj objavljivani i u drugim stručnim domaćim i stranim časopisima i publikacijama. Članica je Udruženja likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Srbije (ULUPUDS) u statusu samostalnog umetnika.

Tekst: Milovan Ulićević

0 5944

Dani akt fotografije – Novi Sad 2017. su fotografska manifestacija koja se prvi put održava u Srbiji i koju organizuje Fotografski klub Vojvodina iz Novog Sada. Ona u svom programu objedinjuje fotografske izložbe akt fotografije, radionice akt fotografije, predavanja na temu akt fotografije, predstavljanje foto-monografija na temu kreativne akt fotografije, druženja fotografa, foto-izlete. Dani akt fotografije se održavaju od 28-30. jula 2017. godine u Novom Sadu.

Plakat "Dana akt fotografije"
Plakat „Dana akt fotografije“

Misija foto-festivala „Dani akt fotografije“ (DAF) je da sačuva umetnost i kreaciju u prikazivanju lepote, čulnosti ljudskog tela i edukuje mlade fotografe kako da se oslobode vulgarnosti i šunda u svojim idejama i vizijama pri stvaranju akt i erotske fotografije, kao i da ispolje svoju ličnost na kreativan način. U doba sveprisutne internet komunikacije prikazivanje nagog tela pripada najosetljivijoj oblasti po ličnost. Zato Fotografski klub Vojvodina moć fotografskog medija usmerava ka pravim vrednostima i umetnost podiže na pijadestal koji treba da ima i zaslužuje u savremenom svetu, boreći se protiv sveopšte komercijalizacije fotografije ljudskog tela.

PROGRAM FOTO-FESTIVALA „DANI AKT FOTOGRAFIJE“ :

Petak 28. jul 2017. godine

18:45 Otvaranje foto-festivala „Dani akt fotografije“ – Novi Sad 2017
19:00 Otvaranje samostalne izložbe akt fotografija „Goli život“ Sandre Požun, iz Ptuja Slovenija – Galerija „Dvorac Eđšeg“ Antona Čehova 4 Novi Sad
20: 30 Predavanje za polaznike akt radionice „Pristup poziranju u akt fotografiji“ – Dejan Dizdar iz Aškelona Izrael, FKV Bulevar oslobođenja 22 Novi Sad

Fotografija sa samostalne izložbe "GOLI ŽIVOT" - Sandre Požun iz Ptuja Slovenija
Fotografija sa samostalne izložbe „GOLI ŽIVOT“ – Sandre Požun iz Ptuja Slovenija

Subota 29. jul 2017. godine

8:00 Prvi deo praktičnog rada na fotografskoj akt radionici pod nazivom „Telo i ambijent“
11:00 Predavanje za polaznike radionice „Seksualnost i erotika fotografiji“ -Stijepo Brbora, iz Dubrovnika Hrvatska, FKV Bulevar oslobođenja 22 Novi Sad
14:00 Drugi deo praktičnog rada na fotografskoj akt radionici pod nazivom „Telo i erotika u prirodnom okruženju“
19:00 Otvaranje samostalne izložbe akt fotografija „Venere i Titani“ Maria Leone Bralića, Zemun Srbija, Muzej savremene umetnosti Vojvodine, Dunavska 37 Novi Sad

Fotografija sa samostalne izložbe "VENERE I TITANI" Maria Leone Bralica iz Zemuna Srbija
Fotografija sa samostalne izložbe „VENERE I TITANI“ Maria Leone Bralica iz Zemuna Srbija

Nedelja 30 jul 2017. godine

8:00 Treći deo praktičnog rada na fotografskoj akt radionici pod nazivom „Akt kompozicije sa više modela“
13:00 Analiza fotografija učesnika radionice
15:00 Podela sertifikata svim polaznicima i nagrada najboljim polaznicima radionice
17:00 Predstavljanje foto-monografije Stijepa Brbore, mala sala „Dvorca Eđšeg“, slobodan ulaz
19:00 Otvaranje samostalne izložbe akt fotografija „Insomnia“, prof. dr Željka Škrbića iz Novog Sada, Srbija, Galerija za mlade „Macut“ , Sutjeska 2 Novi Sad (prvi sprat SPC Vojvodina, ulaz od suda)
20:00 Zatvaranje foto-festivala „Dani akt fotografije“

Fotografija sa samostalne izložbe "INSOMNIA" Željka Škrbića iz Novog Sada, Srbija
Fotografija sa samostalne izložbe „INSOMNIA“ Željka Škrbića iz Novog Sada, Srbija

Izložba Sandre Požun i Željka Škrbića su otvorene do 7. avgusta 2017. godine, a izložba Mario Leone Bralića je otvorena do 10 avgusta 2017. godine

Pozivaju se svi ljubitelji fotografije da prisustvuju otvaranjima izložbama i promociji foto-monografije. Zadovoljstvo će nam biti da se upoznamo i da se družimo uz priču i promociju umetničke akt fotografije ali i drugih oblasti kreativne fotografije.

FKV tim

0 2183

Dani akt fotografije se održavaju u Novom Sadu od 28-30. jula 2017. godine u organizaciji Fotografskog kluba Vojvodina. Ova fotografska manifestacija uključuje u svom programu izložbe, predavanja, radionice, predstavljanje monografija umetničke akt fotografije …. Za nekoliko dana objavljujemo na ovom sajtu Fotografskoog kluba Vojvodina detaljan program i poziv za prijavu na radionicu akt fotografije.

Program je objavljen na strani Program foto festivala „Dana akt fotografije“ – Novi Sad 2017.

Plakat "Dana akt fotografije"
Plakat „Dana akt fotografije“

0 2438
A sad svi marš na ples 2012 - Fotografija Zoran Jovanović Mačak

Fotoreporter je lovac oduvek i ono što ulovi zauvek živi kao dokument. Ali postoje scene kojima ne možete lako prići, ako se ne šunjte kao mačak koji se šunja da uhvati svoj plen, za koje imate delić sekunde, ne bi li motiv učinili narativnim i večnim trenutkom koji se ne zaboravlja, trenutkom kojem se često vraćamo kada opisujemo pojedine događaje iz prošlosti.
Život treba studirati očima, a fotograf mora dovoljno blizu prići objektu, biti brz i oprezan, i uporan u svojoj želji da uhvati „lovinu“ iz života. Fotograf je lovac koji jednim „hicem“ hvata karakter osobe, njen stvaralački kredo, stav i razočarenja.

Kuda otići  1996 - Fotografija Zoran Jovanović Mačak
Kuda otići 1996 – Fotografija Zoran Jovanović Mačak
Za Đurđevdan mora da  ima 1996 - Fotografija Zoran Jovanović Mačak 1996
Za Đurđevdan mora da ima 1996 – Fotografija Zoran Jovanović Mačak

Upravo takav je fotograf Zoran Jovanović Mačak iz Pančeva. Zato nije slučajno da je nadimak dobio zbog načina obavljanja svog posla fotografa reportera koji radi više od dve decenije u redakciji „Večernjih novosti“.
Zato smo ponosni što će Zoran Jovanović gostovati u Fotografskom klubu Vojvodina u utorak 30. maja 2017. godine od 20h, kada će predstaviti svoj fotografski rad. I to ne samo kao reporter dnevnih događaja, već i kao fotograf na filmskim projektima u kojima je učestvovao.

Iskušenje general i omladinka 2005 - Fotografija Zoran Jovanović Mačak/Večernje novosti
Iskušenje general i omladinka 2005 – Fotografija Zoran Jovanović Mačak/Večernje novosti
Kosac 1999 - Foto Zoran Jovanović Mačak
Kosac 1999 – Foto Zoran Jovanović Mačak

Veoma rano, sa 19 godina, je postao saradnik dnevnih listova „Vjesnik“ i „Večernji list“, a preko 36 godina sarađuje i sa „Pančevcom“, dok najveći uspeh postiže kao stalni fotoreporter „Večernjih novosti“ gde su naslovne strane mnogo puta bile Mačkove fotografije . Njegove fotografije su objavljivane i na naslovnim stranama „Vašington posta“ i saradnik je više novinskih agencija. Od 1985. godine je radio i kao fotograf i asistent kamere na velikim televizijskim serijama poput „Vuk Karadžić“ na RTS-u. Zoran je na Institutu za novinarstvo u Beogradu pohađao novinarsku školu kod Tomislava Peterneka.

Brze pruge - Fotografija Zoran Jovanović Mačak
Brze pruge – Fotografija Zoran Jovanović Mačak
Romantika naših dana 1995 - Fotografija Zoran Jovanović Mačak
Romantika naših dana 1995 – Fotografija Zoran Jovanović Mačak

Izlagao je fotografije na dve samostalne ali veoma značajne izložbe. Uvek sam smatrao da hiperprodukcija samostalnih izložbi pojedinim autorima samo smeta u njihovom kreativnom radu, jer se uljuljkuju samodovoljnjošću i gube na izrazu. Za Zorana Jovanovića Mačka se to ne može reći. Njegove fotografije, kaže Ivan Ivačković na otvaranju njegove samostalne izložbe „Pogled“ iz 2001 godine, „govore o vremenu u kome je na sve strane bilo prljavih ruku, u kojem se ljudi nisu pitali kako će izgledati sutrašnjica, nego da li će je uopšte biti, u kojem je svako jutro garantovalo nova poniženja i u kojem nismo stizali da se načudimo svemu što nam se događa

Jovanović je svoje dnevno reportersko iskustvo u dnevnom novinarstvu razvio kroz prepoznavanje onih trenutaka koji nadživljuju vreme, i sa fotografijama ostaje i iznad tog vremena i sudbine koja nas je sve zadesila. Trudi se da ostane neutralan, odgovoran i objektivan u sudu koji poseduje svaka dokumentarna fotografija, misleći i o vremenu koje će doći posle toga. Postaje reporter koji je sam sebe ovekovečio fotografijama, a za to treba i mnogo hrabrosti, jer je sud fotografije mnogo jači od izgovorene i pisane reči.

Maca i slanina 1996 - Fotografija Zoran Jovanovic Macak/Vecernje Novosti
Maca i slanina 1996 – Fotografija Zoran Jovanovic Macak/Vecernje Novosti

Njegove fotografije „nisu samo jedan mogući pogled na Srbiju kakva ona uistinu po tim „beleškama“ i jeste, već je to i svojevrsni autoportret suptilnog ali i oštrookog posmatrača, nepristrasnog ali i emotivnog aktera stvarnog života, obrazovanog i intuitivnog tumača“ kaže o fotografu Savo Popović.

Predavanje je otvoreno za sve zainteresovane i besplatno je. Zbog ograničenog broja mesta i bolje organizacije toka predavanja, molimo Vas da prijavite dolazak putem emaila office@fkv.rs . Predavanje se održava 30.05.2017. od 20h u Bulevaru oslobođenja 22, Novi Sad (VIDI MAPU u kontaktima na sajtu)

BIOGRAFIJA:

Zoran Jovanovic Mačak -portret Predrag Mitić
Zoran Jovanovic Mačak -portret Predrag Mitić

Zoran Jovanović Mačak rođen je 1962. godine u Pančevu, a profesionalno se bavi fotografijom od 1981.
Status slobodnog fotografa mu je omogućio da raširi saradnju sa mnogim dnevnim i ilustrovanim listovima širom Jugoslavije, u kojima objavljuje atraktivne reportažne fotografije. Šest godina je proveo radeći na filmu gde stiče raskošno iskustvo kao filmski fotograf.

Upravo ovaj deo karijere i fantastični snimci koje je „uhvatio“ i ovekovečio otvorili su mu vrata svetskih novinskih agencija “Reuters”, “AP” i “Sigma”. Stalni je saradnik dečje fondacije UNICEF. 0D 1994. godine je stalno zaposlen u najtiražnijem dnevnom listu “Večernje novosti” u kojem i danas radi kao fotograf-reporter.

Član je profesionalnih udruženja UNS (Udruženje novinara Srbije), NUNS (Nezavisno udruženje novinara Srbije) i UFOS (Udruzenje fotografa Srbije), kao i umetničkog udruženja ULUPUDS (Udruženje likovnih umetnika primenjenih umetnosti I dizajnera Srbije).
Dobitnik je više domaćih i svetskih priznanja.

NAGRADE (izbor): 1999 Godisnja nagrada za fotografiju „Kosac“ lista Vecernje Novosti.

1999 Godisnja nagrada agencije tanjug za reportazu ,:kolekcija “Dim”

1999 Nagrada za istu kolekciju u Njujorku u organizaciji ULUPUDS /TIME

2000 UNEP/Njujork/Tokio nagrada za seriju o ekologiji .

2012 UNS Godisnja nagrada za fotografiju “Zauvek zaboravljeni”

IZLOZBE IZBOR: 2001 Samostalna izlozba :Pogled ,Muzej istorije Jugoslavije .

2000- 2013 Redovne, Majska, Ulupuds izlozbe na zadate teme.

1995 -2011 Redovne ,press foto izlozbe YU – Press Tanjug, YU-Press -Srbija, Beta foto,
World Press – Foto.

2014 Samostalna izlozba: “Romantika nasih dana” Kulturni centar Srbije u Parizu
.

Tekst: Milovan Ulićević

0 1958
Fotografija "Putovanja 02" - autor Janoš Eifert

Janoš Eifert, jedan od najznačajnijih i najpoznatijih u svetu mađarskih fotografa, će gostovati u Fotografskom klubu Vojvodina 26. maja 2017. godine u 20 časova. On je jedan od nagrađenih autora na 15. trijenalu pozorišne fotografije u Novom Sadu koje se otvara tog istog dana. Tada počinje i najznačajnija pozorišna manifestacija Sterijino pozorje, a ovo fotografsko trijenale je svakako u slavu pozorišta i svih onih koji su mu posvećeni i duhom i poslom.

"Cirkus" - autor Janoš Eifert
„Cirkus“ – autor Janoš Eifert

Eifert kreira multivizuelne slajd projekcije od 1985. godine. Ugledao se na majstore, ili bolje reći njegove uzore – Dozvald Janoš, dr Srđan Plavša, Žak Miler, dok je umetnost dr. Lajoša Vegvarija – u velikoj meri su uticala na njegov stil, koji odlikuje odsustvo teksta, seksualnost, vizuelna mašta, specifičan sistem simbola i slika, a zvuk na osnovu unutrašnjeg kretanja i virtuozne dikcije.

Fotografija "Iračke žene" -  autor Janoš Eifert
Fotografija „Iračke žene“ – autor Janoš Eifert

Bio je na čelu liste autora Međunarodne federacije fotografske umetnosti (FIAP) u 1993. sa multivizuelnim slajd projekcijama pod nazivom „Ples“ i „Ples vatre“ koje su izabrane od strane FIAP-a za njihovu istorijsku zbirku. Potom je usledio poziv na prezentaciju u Fotgrafskom kino klubu u Parizu (studio Raspail).

U 1994. godini predstavlja radove i drži predavanja na turneji u Velikoj Britaniji na poziv Kraljevskog fotografskog društva, a nakon toga ide na turneji po Nemačkoj, Austriji, Italiji, Slovačkoj i Rumuniji.

Fotografija "Krdo ovaca" - Janoš Eifert
Fotografija „Krdo ovaca“ – Janoš Eifert

Multivizuelna slajd projekcija (diaporama fr.)nastaje kada se udruže projektovana slajd fotografija i dramaturgija zvuka u specifičnoj tehnici projekcije. Ona je srodna fotografiji i filmu. Fotografije se zajedno projektuju, mogu preklopljeno u nizu ili jedna pored druge sukcesivno, a sve uz pomoć višestrukih slajd projektora.U projekciju se pažljivo ugrađuje zvuk (muzika, ljudski govor, buka, montirani zvuk) kao pratnja vremenskoj promeni fotografija koja ide u jednom vremenskom toku, ali često u oba smera vremenskog toka. U multivizuelnoj projekciji u osnovi dva faktora igraju ključnu ulogu: vrijeme i način promene slajdova. Projektovanje fotografije na drugu, i prikazivanje kretanja u montaži, se razlikuje od kretanja na filmu, i može da podstakne niz asocijacija. Posebno je slajd projekciji, u zavisnosti od broja slajdova, potrebna kontrolna sinhronizacija jedinica. Danas je sve kontrolisano računarom.

Digirama – se zove multivizuelna slajd projekcija, digitalnih fotografija koja promovišu nove forme, koje nastaju softverski i ona je nastala na početku trećeg milenijuma. Odgovora nekadašnjoj multivizuelnoj slajd projekciji dodajući joj nove oblike

Fotografija "Bez naziva" - autor Janoš Eifert
Fotografija „Bez naziva“ – autor Janoš Eifert

Janoš Eifert je član žirija mnogih međunarodnih festivala, a često je pozivan da bude predavač u raznim državama. Kao nastavnik, unapređuje nastavu prikazujući svoje složene multivizuelne slajd projekcije – a kao sredstvo za rad – koristi ih u obrazovanju.

On je učestvovao u organizovanju nekoliko domaćih i međunarodnih diaporama festivala kao što je MEDIAVAVE Međunarodni diaporama i CD-ROM festival, u Djeru Mađarska. Njegovi radovi, ili njihovi delovi su prikazivani na mađarskoj televiziji.

U poslednjih nekoliko godina, koristi digitalnu tehnologiju, a 2005. godine, i je sa Radisić Milanom ko-autor, kada prave drugačiju diaporame na zahtev Mađarskog udruženja psihijatara Ona je koncipirana u tom duhu. Sastavlja nove alate, a napredni oblik digirama (digitalne multivizuelne slajd prezentacije) su predstavljene u Austriji, Kini, Indiji, Kanadi, Švajcarskoj, Makedoniji, Slovačkoj i Mađarskoj.

Predavanje je otvoreno za sve zainteresovane. OBEZBEĐENO JE SIMULTANO PREVOĐENJE SA MAĐARSKOG NA SRPSKI JEZIK. Zbog ograniočenog broja mesta molimo Vas da se prijavite putem emaila. Svi koji se prijave isključivo putem emaila office@fkv.rs i dobiju potvrdan odgovor moći će da prisustvuju predavanju besplatno. Prijava je do četvrtka 25. maja u 22h. Predavanje se održava 26.05.2017. od 20h u Bulevaru oslobođenja 22, Novi Sad (sedište Mense gde klub sprovodi aktivnosti i predavanja-VIDI MAPU u kontaktima na sajtu)

BIOGRAFIJA:

Janoš Eifert - portret
Janoš Eifert – portret

Janoš Eifert je rođen 8.maja 1943. godine u mestu Hodmezuvašarhej, Mađarska
Od 1960. godine do 1977. godine je profesionalni plesač. Počeo je da se zanima za fotografiju 1968. godine tokom gostovanja njegove plesne trupe u inostranstvu.
1977: Fotograf je u časopisu „Lobogó“, 1978-88 u časopisu „Búvár“, 1991-92 u „Képes Extra“, 1991-93. časopis „BOOM“, zatim „Új Tükör“, „Népmüvelés“, „Muzsika“, „Világ Ifjúsága“ i drugim časopisima.
1984: Umetnički direktor u „Sebesvíz International Workshop“; drži kurseve fotografije na „Erste Werkschule für Fotografie“ u Soltau, „Höhere Graphische Bundes- Lehr- und Versuchstanstalt“ u Beču, and „BodyArt“ in Bajrotu. Vodeći je predavač na master-kursu pri Mađarskom fotografskom savezu.
1985: Osvaja više glavnih nagrada na prestižnim međunarodim festivalima sa multivizuelnim slajd prezentacijama: „Hard Rocks“ (1985), „Vraćeno vreme“ (1987), „Bilo jednom jedno selo“ 1988: „Situation Report“ (1989), „Karneval u Veneciji“ (1989), „Predstavljam svoju ženu“ 1990: „Ples vatre“ (1991), „Maske“ (1992), „Uvod“ (1995), „Inače“(2005), „Pogled“, „Lavirint“ (2006).
1993: Njegove multivizuelne slajd prezentacije „Ples” i „Ples Vatre” su selektovane u istorijsku muzejsku kolekciju FIAP-a.
1994: Obišao je sa dioporamom Veliku Britaniju, na poziv Kraljevskog fotografskog društva,
a takođe je bio u Nemačkoj, Austriji i Italiji
1998: umetnički je direktor I. Nationalne fotonedelje,
1999: predsednik savetodavnog odbora II. Nationalne fotonedelje, i direktor festivala „Mesec fotografije“ 2000, 2002.
2000: koosnivač i prvi umetnički direktor je Savremene dokumentarne zbirke fotografija osnovane od Nationalne Széchenyi biblioteke i Mađarske fotografske asocijacije, zamenik predsednika HUNGART-a, ekspert, član njenog umetničkog saveta.
2001: radio je kao fotoereporter u FotoVideo i Foto Mozaik-u; umetnički je direktor Galerije nacionalnog plesnog teatra
2001-2006: živi i radi u gradu Đeru /Mađarska/.
2002-: nastavnik Mađarske plesne akademije, Škole plesa i likovne umetnosti u Đeru, i Sokratove tehničke škole; predaje fotografiju, novinsku fotografiju i novinsko izdavaštvo.
2002-2004: Umetnički je direktor MEDIAWAVE-festivala (Györ / H)
2004-: Umetnički direktor je Zoom Magazine
2005-: Glavni je fotograf naslovnih strana „Györi Hét“.
2006: Na poziv Kineske foto-asocijacije je boravio u Kini

Tekst pripremili:
Edita Sabo i Milovan Ulićević

0 2545
Fotografija "Večernja izmaglica" - autor Dragoslav Mirković

Fotografski klub Vojvodina će u utorak 16. maja 2017. godine od 20 časova ugostiti Dragoslava Mirkovića MF FSJ, MF FSS i EFIAP/b, fotografa iz Beograda. Mirković se na izlagačkoj sceni pojavio sedamdesetih godina prošlog veka i neprestalno je od tada uključen u izlagačke, a kasnije i organizatorske aktivnosti Foto saveza Srbije kroz FIAP izložbe koje organizovao. Veoma značajan doprinos Dragoslava Mirkovića poslednjih godina je bio na prikupljanju fotografija i obradi podataka za kapitalno delo „Almanah srpske fotografije“, koje je Fotografski klub Vojvodina pre nepune dve godine predstavio na foto-tribini organizovanoj tim povodom. Obavljao je četri godine i funkciju sekretara Foto saveza Jugoslavije.

Fotografija "Vrelina" - autor Dragoslav Mirković
Fotografija „Vrelina“ – autor Dragoslav Mirković

Verovatno najbolji prikaz Mirkovićevog zalaganja u fotografiji u njegovim najranijim danima iskazao je istoričar umetnosti Goran Malić MF FSS u predgovoru za njegovu izložbu: „Kada se dublje zagledamo u pojave unutar srpske fotografije, neminovno se suočavamo sa nekoliko vrlo istaknutih ličnosti koje su, sa manje ili više predanosti, ali sa nesumnjivim žarom, oblikovale srpsku fotografsku scenu druge polovine dvadesetog veka.

Fotografija "Pušač" -+ autor Dragoslav Mirković
Fotografija „Pušač“ -+ autor Dragoslav Mirković

Jedni su to činili ličnim primerom, a drugi dejstvom svojih dela,utičući na formiranje ne samo klime svog vremena nego i one koja je tada nastajala. Svi koji su stupali na pozornicu srpske fotografije sredinom sedamdesetih, mogli su uočiti da su neki tada mladi autori napuštali klasičnu fotografsku sliku opredelivši se za jednu novu, dinamičniju fotografiju, sa potpuno drugačijom estetikom, dok su stariji i dalje istrajavali u maniru kompozicione i tonske perfekcije, ali trome slike.

Fotografija "Večernja izmaglica" - autor Dragoslav Mirković
Fotografija „Večernja izmaglica“ – autor Dragoslav Mirković

Dragoslav Mirković je formiran u tom ambipolarnom okruženju i sa mogućim posledicama koje je ta klima omogućila. Sredinom sedamdesetih, kada sam video njegova prva dela, ostaje mi u sećanju ne samo kao jedan od sudeonika na izložbama nego i kao stvaralac čiji su pojedini radovi već tada postali uticajni na neke srpske, od njega mlađe, autore. Iz tog vremena se pamte naslovi „Nepobediva No.1“ (i neke druge iz iste grupe), pa antologijska „Večernja izmaglica“ (delo koje potreslo jugoslovensku fotografsku scenu kao ni jedno do tad, i osvojilo sve prestižne nagrade koje su se u to vreme mogle steći), a ne zaboravljam ni grupu sjajnih pejsaža molskih tonova pod naslovom „Zakute“.

Fotografija "Dorjan" - autor Dragoslav Mirković
Fotografija „Dorjan“ – autor Dragoslav Mirković

Kasnije je on eksperimentisao sa panoramskom fotografijom, gde ostavio dubok trag u istraživanje tog specifičnog prilaza kadru u pejsažnoj fotografiji. Pejsažu je posvetio i nekoliko decenija kreativnog rada. On odvraća svoj fotoaparat od onog uobičajenog turističkog prikaza pejsaža i gradskih urbanih mesta i eksperimentom i drugačijim pristupom baca novo svetlo na već poznate motive.

Fotografija "Portret S.K." - autor Dragoslav Mirković
Fotografija „Portret S.K.“ – autor Dragoslav Mirković

Njegova zanimanja bila su višestruka, a rađena su najčešće u ciklusima. Mirković pripada onoj generaciji koja se borila da fotografija dobije u društvu status „umetnosti“ jer je u posleratnim godinama njen dokumentarizam često iskorišćavan u propangandne svrhe, i kao podloga koja je svojom atraktivnošću trebala da privuče pažnju na tekst. Sedamdesetih dolazi do novih tendencija u srpskoj fotografiji, a tome svakako možemo zahvaliti većem otvaranju Jugoslavije ka svetu i informisanja o svetskoj sceni posebno Francuskoj, ali i Nemačkoj, Belgijskoj i Italijanskoj koja je kroz časopise i radove fotografa iz tih država stizala u Jugoslaviju. Zato su novi vetrovi počeli da duvaju na fotografskoj sceni, i Mirković se tome priključio.

Fotografija "Ana 51" -autor Dragoslav Mirković
Fotografija „Ana 51“ -autor Dragoslav Mirković

Pozivamo sve ljubitelje fotografije na jedno fotografsko uživanje i razgovor sa čovekom koji puno može da kaže o promenama poslednjih 50 godina u srpskoj fotografiji i o fotografiji uopšte. Njegov pedagoški rad na Fakultetu primenjene umetnosti sigurno je ostavio uticaja na savladavanje praktičnih fotografskih veština mlađih fotografa koji sada u kreativnom naboju krče sebi put ka novom originalnom pristupu fotografiji.

Predavanje je otvoreno za sve zainteresovane. Zbog ograniočenog broja mesta svi koji se prijave putem emaila office@fkv.rs i dobiju potvrdan odgovor moći će da prisustvuju predavanju besplatno. Prijava je do utorka 16. maja u 15h. Predavanje se održava u Bulevaru oslobođenja 22 (sedište Mense gde klub sprovodi aktivnosti predavanja-vidi mapu u kontaktima na sajtu)

BIOGRAFIJA:

Portret Dragoslava Mirkovića
Portret Dragoslava Mirkovića

Dragoslav Mirković rodjen je 1946 godine u Soko Banji. Fotograf umetnik, MF FSJ(1991) MF FSS, EFIAP/g, ULUPUDS Fotografiju izlaže od 1967 godine. Zvanje Kandidat majstora FSJ je dobio 1977 godine, na Skupštini FSJ u Zagrebu. Učestvovao je na preko 550 (kataloge koje ima u posedu) kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu (u 35 zemalja) i imao do sada 17 smostalnih izložbi.

Izložbe : Dom omladine Beograda 1974, Tribina mladih“Sonja Marinković“ Novi sad 1975, Dom kulture Čačak 1975, Dom kulture Aleksinac 1978, Centar za savremenu umetnost Titograd-Crna Gora 1986, Donja Lastva Tivat (Crna Gora) 1986, Todorčetov konaak Negotin 1987, Donja Lastva Tivat (Crna Gora) 1990, restoran Park Beograd 2000, Dom kulture „Vuk Karadzić“Omoljica 2005, Dom kulture Ivanovo 2007, Umetnička galerija „Nadežda Petrović, Čačak 2007, Dom kulture Banatski Brestovac 2008, Gradska galerija Paraćin 2008, Galerija „Artget“ Beograd 2008, Dom kulture „Vuk Karadzić“ Omoljica 2010, Galerija savremene umetnosti Smederevo 2013.

Osvojio je preko 120 nagrada od kojih su najznačajnije: zlatna plaketa FSJ na 19. Jugoslovenskoj izložbi fotografija Maribor 1975, zlatna medalja FIAP-a Kina 2007, srebrna medalja FIAP-a Brazil 2010, zlatna medalja FSS na republičkoj izložbi na Danima fotografije u Srbiji Čačak 2010, zlatna medalja PSA Iran 2013 itd.
Dobitnik je sledećih priznanja: bronzane plakete „Boris Kidrič“ 1976, srebrne plakete „Boris Kidrič“ 1983, povelje i plakete „Smeli cvet“ Saveza socijalističke omladine Srbije 1980, srebrne plakete Univerziteta umetnosti u Beogradu 1999, Diplomu Foto saveza Srbije 1999, Diplomu Foto saveza Jugoslavije 1999, Plaketu ULUPUDS-a 1999, Povelju za životno delo ULUPUDS-a 2000.

Predsednik je saveta za fotografiju Foto kino saveza Srbije od 1972 -1978, sekretar Foto saveza Jugoslavije 1978-1982, potpresednik umetničke komisije ULUPUDS-a 2006-2010, član umetničke komisije Foto saveza Srbije 2003-2011.
Sa Stevanom Ristićem organizovao Medjunarodni FIAP seminar za omladinske rukovodioce Trogir 1978, instruktor u Letnjoj školi Foto saveza Jugoslavije Trebinje 1985.

Od 1972-1978 radio profesionalno kao sekretar Studentskog sveza za tehničko vaspitanje Beograda, 1978-1982 volonter Sekretar Foto saveza Jugoslavije, 1982-1988 Radio je u novinskoj kući Politika, 1988-2011 radio je na Fakultetu primenjenih umetnosti – odsek Fotografija u Beogradu.

Fotografije: Dragoslav Mirković ©
Tekst: Milovan Ulićević

0 2370

Fotografski klub Vojvodina ima čast da prvi organizuje promociju foto-monografije „TAKAV ŽIVOT“ Miroslava Predojevića MF FSS. Razgovor sa autorom i prezentacija fotografija, originalnih fotografija, čak i onih koje ne možete videti u monografiji, će se održati u FKV u utorak 14. marta 2017. godine u 20h. Pozivamo sve ljubitelje fotografije na ovu promociju i razgovor sa autorom. Knjigu pored fotografija krase i izuzetni citati iz književnih dela najpoznatijih srpskih književnika.

„Ide, pa stane, pa ne ide, stoji, neće da ide, pođe, krene, ama, ide, ali stane, krenuće, mora da krene, jer ne može da stoji ako krene, jer ne može da krene ako stoji, ide, ne ide, pođe, pa zastane. Takav život“.

Crtica iz života preuzeta iz knjige „Sujeverice i druge reči“ Branka V. Radičevića je najbolja ilustracija nastajanja fotomonografije čija je završna konstatacija i njen naslov.

Foto-monografija "Takav život" Miroslava Predojevića
Fotomonografija „Takav život“ Miroslava Predojevića

Foto-monografija TAKAV ŽIVOT je nastajala relativno dugo (od 2005. do 2015. godine), otimala se i prilično otegla u pripremi, jer nije bilo lako bogat materijal skockati u korice jedne knjige.

I dođe dan da možemo objaviti njen izlazak iz štampe, na samom koncu 2016. godine, a ovo je njena prva javna prezentacija koja se organizuje.

Fijakerijada u Crepaji, april 2008.
Fijakerijada u Crepaji, april 2008.

Foto-monograija priča o svakodnevnom životu, ljudi sa ovih prostora, koji trepere u neumitnoj prolaznosti i bivaju uhvaćeni na svetlosno osetljivoj emulziji filma, a sve u pokušaju da se dotakne sama srž ljudskog življenja i trajanja. Redosled i raspored fotografija zamišljen je kao zatvoreni krug u kome je „mali” čovek središna tačka i nit koja povezuje sve fotografije.

Osveženje saboraša, Sabor trubača u Guči, avgust 2010. godine
Osveženje saboraša, Sabor trubača u Guči, avgust 2010. godine

Svakoj fotografiji iz serije TAKAV ŽIVOT, koje su uvek raspoložene za priču, kao i njihovi akteri, nađen je odgovarajući kratki tekst, uglavnom preuzet iz bogate domaće literature, u vidu proznog ili poetskog citata koji je realno ili asocijativno komplementaran sa fotografskom slikom. Preplitanje slika i reči oduvek je povezano, pa tako, u sadejstvu, najbolje funkcionišu.

Svinjokolj kod Zdravka Simijonovića
Svinjokolj kod Zdravka Simijonovića

O fotomonografiji su napislai:

Posmatran kroz vizuru pravog fotografa, svakodnevni život je sve osim svakodnevni. On postaje poseban, fenomenalan, briljantan, uzbudljiv. Tu više nema prostora za distinkciju između „lepog“ i „ružnog“.

Na njegovim fotografijama sve postaje „kako jeste“ a životne situacije za koje smo mislili da ih poznajemo, da ih lako i sami uviđamo u prostoru oko sebe, odjednom nam se javljaju u svom punom značenju.
Izvod iz teksta Miomira Petrovića

Rajko Džakovic, pesnik, Durmitor, avgust 2006.
Rajko Džakovic, pesnik, Durmitor, avgust 2006.

Pred nama je knjiga sećanja, dnevničkih zapisa, zgusnutih sentimenata, knjiga koju jedan titrajući senzibilitet predaje drugim osetljivim dušama. (…) Fotografije u ovoj knjizi, kao i tekstovi, sazdani su ne samo od svetlosti nego, ništa manje, od senki i muklih molskih tonova, ali, kako videsmo na kraju, ova knjiga jasno svedoči da slavi ono što nam je najvažnije – slavi život.
Izvod iz recenzije Gorana Malića

Tajna najboljih dela je upravo u tome što dobijaju puni smisao kada ih podelite sa prijateljima i poštovaocima…

Foto-monografija unutrašnje strane

Fotomonografija TAKAV ŽIVOT ima sledeća osnovna obeležja:
Format: 22 x 23,5 cm
Obim: 224 stranice
Osnovni sadržaj: 117 crno – belih fotografija
Rezime na engleskom jeziku
Štampa: u punom kolornom opsegu ofsetnim procesom da bi reprodukcije bile verne originalu
Povez: broširani

BIOGRAFIJA:

Portret Miroslava Predojevića-snimio Lj Tesic-2012
Portret Miroslava Predojevića-snimio Lj Tesic-2012

Miroslav Predojević rođen je u Čačku 1955. godine. Od 1978. godine se bavi fotografijom. Izlagao je na više stotina kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Dobio niz nagrada i priznanja. Priredio je 25. samostalnih izložbi. Nosilac je zvanja Majstor fotografije Foto saveza Jugoslavije/Srbije. Sekretar Foto saveza Srbije i član Sekcije umetničke fotografje ULUPUDS-a Beograd.

0 2471
Slikar Vladimir Veličković 1979 - Fotografija Dragiše Radulovića

Kada prođe vreme, onda u kolektivno sećanje ostaju portretne fotografije po kojima pojedine umetnike pamtimo i prisećamo se njihovog dela, lika i karaktera. Fotograf koji je ostavio veliki trag u srpskoj portretnoj fotogrfiji je Dragiša Radulović, MF FSJ iz Beograda koji će biti gost Fotografskog kluba Vojvodina u utorak 13. septembra 2016. godine od 20 časova. Više je od šezdeset godina u fotografiji Dragiša Radulović „arhivar“ tuđeg i sopstvenog vremena, u kome se nestvarno meša sa stvarnim, u kome fotografski portret nadilazi autora, i postaje ikona (produhovljena slika) koja nas podseća na ljude i na neko prošlo vreme, mahom umetnike koje poznavao.

Portret Momčila Antonovića 1962 - fotografija Dragiše Radulovića
Portret Momčila Antonovića 1962 – fotografija Dragiše Radulovića

„Radulovićevo fotografsko stvaralaštvo donekle osvetljava još jedna osobina. Nema u njegovim portretima ničeg iščašenog, usiljenog, niti povišeno artificijelnog. Pogled na njegove junake, ličnosti sa srpske kulturne scene, uvek je iskren, blizak, čak i onda kada bi se, uz manje ili veće zahvate, mogao prilagoditi zahtevima estetizovane slike. Dragiša Radulović i te kako ume da napravi i takvu sliku, ali tom zahtevu ne robuje. Otuda toliko poverenje gledaoca u sadržaj njegovih fotografija. Treba voleti baš tu njegovu crtu, tu normalnost pogleda“ – piše Goran Malić MF FSS o Dragišinom radu.

Slikarka Ljubica - Cuca Sokić  1991- fotografija Dragiše Radulovića
Slikarka Ljubica – Cuca Sokić 1991- fotografija Dragiše Radulovića

Ambijentalni portret je karakteristika najvećeg fotografskog stvaralaštva Radulovićevog, ali nije samo to. Početkom šezdesetih akt fotografija i foto-grafika su bili oblasti interesovanja koje istraživao, ali je iskra u oku i mimika lica koja otkriva karakter i dušu portretisanog, preuzela primat. Upornost i strpljenje, nenametljivost i nonšalancija u njegovom karakteru, sticala je poverenje mnogih umetnika (slkara, vajara, grafičara, romanopisaca, pesnika i dr) pa su mu oni otvorili dušu na trenutak, razotkrivši njenu tajnovitost.

Atmosferu prostora ateljea, i slobodu koju umetnik ima u prostoru u kojem se najbolje oseća, njegovu opuštenost, Dragiša prenosi na fotografiju. Čekajući pravi trenutak da se stopi ambijent sa modelom, osvetljenje sa mimikom, pokretom, gestom, on izvlači emociju na površinu, pri tome ne pretvatajući je u atraktivnost trenutne ekspresije koja se brzo zaboravlja, već traži izraz koji će nadići vreme, i sve promene koje ono donosi. Dragiša uspeva da izvuče na čistinu umetnikov karakter, koji se često skriva iza njegovog umetničkog dela.
On je svestan značaja koje donosi vreme fotografiji i pažljivo osluškuje i interesuje se za umetničko stvaralaštvo portretisanih, kako bi i u tome pronašao neku karakternu crtu portretisanih umetnika koju će predstaviti na portretnoj fotografiji.

Slikar Ljuba Popović 2009 - fotografija Dragiše Radulovića
Slikar Ljuba Popović 2009 – fotografija Dragiše Radulovića

Svestan je i značaja dokumentarnosti događaja iz sveta umetnosti, emocija koje se ispoljavaju u susretima umetnika, pa i te trenutke Radulović beleži. Na velikoj retrospektivnoj izložbi stvaralaštva Dragiše Raduloviča u Umetničkom paviljonu „Cvijeta Zuzorić“ marta 2016. godine u Beogradu jedan značajan deo su bile i takve fotografije. Prisećanja posetioca starije generacije i neizbežna pitanja: „Gde je to?“ „Da li ta galerija još postoji?“ „Kada je to snimljeno?“ „Bila su to zlatna vremena za umetnost.“, „E pa nisam ni znao da postoji ta fotografija.“ – potvrđuju značaj koje imaju takve fotografije kao dokument, čega je i fotograf svestan.

Grafičar Slobodan Knežević  2009 - fotografija Dragiše Radulovića
Grafičar Slobodan Knežević 2009 – fotografija Dragiše Radulovića

Čini se da je davno započeto portretisanje misija koja traje celog života, i koju Dragiša neće nikada završiti, već će samo kolekciju dopunjavati novim portretima mlađih umetnika. Svaka nova izložba može biti deo ove velike kolekcije koji je prolagođen mestu i karakteru izložbe, i nekim zajedničkim imeniteljima portreta, koje svaka izložba želi da predstavi posmatraču.

Pozivamo sve ljubitelje fotografije da dođu na predstavljanje Dragiše Radulovića u Fotografskom klubu Vojvodina. Predavanje je besplatno, ali je zbog ograničenog broja mesta obavezno prijavljivanje na e-mail office@fkv.rs, najkasnije do utorka u 15 časova.Predavanje je u Bulevaru oslobođenja 22 Novi Sad (vidi na sajtu u kontaktima mapu)

BIOGRAFIJA:

Portret Dragiše Radulovića
Portret Dragiše Radulovića

Dragiša Radulović, rođen u Čačku 1936. godine, diplomirani inženjer elektrotehnike bavio se strukom do penzionisanja. Fotografijom počeo da se bavi u gimnaziji 1954g, a izlaganjem od 1959. godine, samostalno i u okviru svoga kluba ELEKTROMAŠINAC i Foto-kino saveza Jugoslavije i Srbije.
Učestvovao je na više od 150 izložbi i Salona fotografije u zemlji i inostranstvu i na njima dobio 44 nagrade i pohvale za pojedinačne radove i kolekcije. Održao i 17 samostalnih izložbi.
Za višegodišnji rad na širenju fotografije, kao predavač i instruktor , organizator izložbi, akcija i predavanja, član mnogih žirija, nagrađen je bronzanom plaketom “Boris Kidrič”, kao i brojnim diplomama.
Od 1962. godine do današnjih dana sarađuje sa štampom, izdavačkim kućama, institutima, muzejima (MPU, Narodni muzej,), galerijama (SANU, KC ,“Cvijeta Zuzorić”, “Stara kapetanija”, ULUS), domovima kulture, društvenim organizacijama i nizom umetnika.
Ima zvanja Majstor jugoslovenske i srpske fotografije, AFIAP, član ULUPUDS-a po pozivu.

Adresa: Ratka Mitrovića 179, Beograd,
tel. 011 23 160 39
e mail: dragi.radulovic@yahoo.com

Samostalne izložbe

• MORAVA 1960, Čačak 1960.
• ADA 1962. (50 fotografija) u DK Vuk Karadžić u Beogradu 1962.
• ZELENI POJAS ĐERDAPA, (73), Kladovo 1969. i Dom omladine, Beograd 1970.
• Kolekcija fotografija, (30), Salon fotografije, Beograd 1975.
• 10 GODINA OTVORENOG GRAFIČKOG ATELjEA, (64), Biblioteka grada Beograda, 1990.
• UMETNOST I FOTOGRAFIJA, (78), DK Kovin, 2003.
• PORTRETI UMETNIKA, (50), Lazarevac, 2003.
• UMETNOST I FOTOGRAFIJA, Banatski Brestovac, 2003.
• ŽIVOT UMETNIKA, portreti (1962-2004), (56), KC Beograd, galerija ARTGET, 2004.
• ŽIVOT UMETNIKA, portreti (1962-2005), (76), Dom kulture Čačak, 2005.
• FOTOGRAFIJA I UMETNOST, Retrospektiva 1959-2009, Narodni muzej Čačak, 2009.
• PORTRETI UMETNIKA, portreti (1985-2010), (18), Galerija beogradske tvrđave, 2010.
• PORTRETI UMETNIKA, portreti i susreti, (58), Galerija likovne umetnosti poklon zbirka Rajka Mamuzića, Novi Sad 2010.
• PORTRETI UMETNIKA – IZBOR FOTOGRAFIJA 1962-2010, (60), Kulturni centar Laza Kostić, Sombor, 2010.
• 75 g. FLU – PORTRETI PROFESORA, (30), MUZEJ CEPTER, BEOGRAD 2012.
• ZAGLEDANjE U SUŠTINU- PORTRETI 1962-2014, (64), Banatski Brestovac, 2015.
• ISKRICE DUHA – ODSJAJI DUŠE, Retrospektiva 1954-2016. (232), Umetnički paviljon „Cvijeta Zuzorić“, 2016.

Značajnije kolektivne izložbe i nagrade

• 20. OKTOBAR 1962, nagrada Kulturno prosvetne zajednice Beograda za najbolju fotografiju na izložbi
• Savezna izložba, Sarajevo 1962. druga nagrada za kolekciju
• Republička izložba BiH, 1962. druga nagrada za kolekciju
• Republička izložba Srbije 1962. druga nagrada
• Izložba PMF, Beograd, 1962. prva nagrada
• ČOVEK I MORE , Zadar, 1963.
• Foto Evropa, 1963.
• Upsala, 1963, diploma
• Studentski grad, 1963. prva nagrada
• Međunarodna – Beograd 1963. i 1968.
• Savezna kolekcija u DR Nemačkoj, 1963.
• Republička Srbije, 1963. pohvala za kolekciju
• Kup fotografije, 1965. i 1967.
• Singapur, 1966.
• Zagreb salon, 1968. i 1969. druga nagrada
• Berlin, 1968. treća i četvrta nagrada
• Salon Maglaj, 1968. treća nagrada
• Doboj, 1969. prva nagrada
• Sarajevo, 1970.
• 150 GODINA FOTOGRAFIJE KOD SRBA, Beograd, SANU i MSU 1990. Pet izloženih fotografija itd.

Tekst napisao:

Milovan Ulićević

0 2333
Fotografija "Sa Zlatibora" autor Albert Gregorović

Fotografski klub Vojvodina predstavlja fotografa Alberta Gregorovića iz Beograda, autora knjige „Raskrsnica duge – fenomen fotografije od analogne do digitalne“ Knjiga se dva meseca dodeljuje kao nagrada za najbolje fotografije na takmičenju na sajtu FKV. Predavanje će se održati u utorak 7. juna 2016. od 20 časova. Ovog izuzetno zanimljivog predavača je ovom knjigom dotakao mnoge teme od tehnike do estetike i esejistike, a neke od njih ćemo imati prilike da čujemo kroz predavanje i razgovor sa fotografom Gregorovićem. U sklopu ovog gostovanja biće postavljena i izložba originalnih radova Alberta Gregorovića u obimu koliko to prostor bude dozvoljavao.

Fotografija "Oluja" autor Albert Gregorović
Fotografija „Oluja“ autor Albert Gregorović

U plejadi mladih talentovanih fotografa koji su ušli u srpsku fotografiju pedesetih godina prošlog veka, uz Dragoljuba Tošića, Tomu Peterneka, Živka Janevskog, Đorđa Bukilicu, i niza drugih, bio je i Albert Gregorović, student mašinskog fakulteta. Sa mnogo novih ideja, posebnim pristupom u likovnim rešenjima i ogromnom radnom energijom u težnji ka perfekciji u svakom delu posla do gotove fotografije. Rezultat je bio više odličnih fotografija i niz nagrada na domaćim i međunarodnim izložbama.

Fotografija "Sa Zlatibora" autor Albert Gregorović
Fotografija „Sa Zlatibora“ autor Albert Gregorović

„Raskrsnica duge“ je jedinstvena knjiga o fotografiji po načinu kako je osmišljavana i pisana (godinama, kako kaže autor), po broju naučnih oblasti o kojima se u njoj govori, po različitom načinu iznošenja činjenica:
a) pedantno, inženjerski precizno, navođenje tačnih obrazaca, fizičkih veličina, tabela i grafikona, formulisanje projekata, pravljenje planova.
b) sveobuhvatno, uvodi osećajnost autora, odnos ka modelu, prirodi modela, predmetu snimanja, neophodnu potrebu da postoje uzbuđenje i osećanja uvek kada namerava i sprema se da bilo šta snima.
c) esejistički, o pitanjima značajnim za pristup fotografiji, za njeno mesto u umetnosti, za ulogu umetnika, podstaknutih u njegovom nastavnom radu, u kome su raspričano izlagana mišljenja i stavovi ne samo autora nego i niza majstora fotografije, umetnika i mislilaca.

Knjiga: Raskrsnica duge-fenomen fotografije od analogne do digitalne
Knjiga: Raskrsnica duge-fenomen fotografije od analogne do digitalne

„Raskrsnica duge“ inicira još jedno pitanje koje traži odgovor. Kada je autor počinjao da živi i radi u fotografiji, količina saznanja u svetu se udvostručavala za pola veka, a sada se to dostiže za manje od deset godina. Gde je potreba za napisanom knjigom, gde je mesto starim saznanjima i starim iskustvima u vremenu koje ogromnom brzinom donosi nova? O čemu vredi pisati? Šta će ostati dovoljno trajno da preživi vreme „sušenja mastila“ (Ko zna šta je to mastilo?)? I sugeriše odgovor: pored činjenica u određenom istorijskom razdoblju, knjiga pokazuje i način razmišljanja čoveka i umetnika u tom vremenu. To poređenje može da donese novo bogatstvo i istine u proceni budućih pravaca u razvoju i načinu razmišljanja. Knjiga čitaocu u tome daje podršku, on prihvatanjem, dobija zadovoljstvo da nastavi u pravcima koji su mu nagovešteni ili napomenuti“ – piše u pogovoru o knjizi Dragiša Radulović MF FSJ

Studijski portret fotografisao Albert Gregorović

Autor knjige i fotografija ne pojavljuje se pred vama u smokingu s leptir mašnom, nego u carevom novom odelu, svom javno ogoljenom biću, sa hrabro nacrtanim metama na grudima i leđima. Na sreću rizik je minimalan, ostrašćeni zlonamernici su slabi strelci, dok su dobronamerni često slabovidi, pa nekad i slepi za grexove grešnika. Opredeljeni za lepotu samosvojnosti, biografije, tekstovi i fotografije su dokaz otpora bezumnom nasilju moćnih.

Fotografija "Polifem ajkula" autor Alfred Gregorović
Fotografija „Polifem ajkula“ autor Alfred Gregorović

Predavanju i izložbi fotografija mogu prisustvovati besplatno svi koji se prijave na mail officе@fkv.rs do ponedeljka 6. juna 2016. godine u 23h Svi ostali sem članova Mense i Fotografskog kluba Vojvodina i onih koji se prijavili na vreme, plaćaju kotizaciju za ovo predavanje 300din. Na predavanju će se moći kupiti knjiga uz koju ide dodatak odštampane izabrane fotografije u velikom formatu.

Fotografija "Mladi" autor Alfred Gregorović
Fotografija „Mladi“ autor Alfred Gregorović

BIOGRAFIJA:
Albert Gregorović, dipl. maš. inž. (u penziji ), fotograf

Portret Alberta Gregorovića
Portret Alberta Gregorovića

Rođen 09.06.1935 u Vrbasu
Diplomirao na mašinskom fakultetu u beogradu 1966. Specijalnost: termoenergetika
Profesor akademije „IVAS“ (international visual art society )
Član EAP (evropske akademije za fotografiju)

P R O J E K T O V A N J E : procesne opreme, opreme za tng, grejanje i klimatizacija sa kotlarnicama,postrojenja za prečišćavanje pijaćih i otpadnih voda. Rukovođenje raz vojno istraživačkim projektima u oblasti tehničkih gasova , upravljanjeinvesticionim projektima na postrojenjima za preradu rečne vode u pijaću vodu Beograda i dr. Rukovođenje u privredi: direktor fabrike tehničkih gasova,potpredsednik za istraživanje i razvoj korporacije za tehničke gasove, predsednik poslovnog odbora i generalni direktor korporacije sa 30 kompanija u zemlji i inostranstvu, sa kompanijama sa zaiedničkim ulaganjima u zemlji i inostranstvu.
Z N A NJ E J E Z I K A : ruski, engleski, nemački, mađarski, srpski.
T E O R E T S K I S T R U ČN I R A D O V I : matematički model izbora optimalne lokacije za izgradnju postrojenja za razlaganje vazduha,primena teorije grafova na transportni problem distribucije tehničkih gasova,exergetski potencijal kao mera vrednovanja komponenata sinteznog gasa u petrohemiji kutina.
P U B L I C I S T I K A : monografija o fotografiji „Raskrsnica duge – fenomen fotografije od analogne do digitalne“ , Novi Sad 2008, 296 str.
A N G A Ž O V A NJ A : Predsednik udruženja profesionalnih fotografa SR Jugoslavije, predsednik saveza prijatelja Kine iz SR Jugoslavije, redsednik komiteta za delovanje i razvoj svetskog saveta profesionalnih fotografa (WCPP – world council of professional photographers), profesor IVAS (international visual art society ) akademije, član EAP (evropske akademije za fotografiju ).
N A G R A D E : nagrada za životno delo dodeljeno od mašinskog fakulteta beograd, društva inženjera i tehničara SRJ i časopisa procesna tehnika 1977. godine. Medalja Nikola Tesla dodeljena od nemačkog časopisa „Raum und Zeit“ (prostor i vreme) 1992g, za stručni rad “ Exergijski metod vrednovanja komponenata gasnih smeša“ pa je u jeku sankcija, kada je nemačka policija raspisala poternicu zbog kršenja sankcija, organizovana predaja medalje u Beogradu.
U k u p a n r a d n i s t a ž : 47 godina !!

Tekst pripremio:

Milovan Ulićević

0 2709

Kako pratiti svetski trend u fotografiji, kao što je ulična fotografija, u izdavačkom smislu? Nedovoljna grupa „zaluđenika“ u tu vrstu fotografije ionako troši svu ušteđevinu na objektive i putovanja, a tržište za tu vrstu kreacije u fotografiji je malo. Ostaviti sve za neka druga vremena, kada štampanje takvih fotografija bude moguće nije rešenje, već treba odgovoriti vremenu i izbaciti u orbitu sve fotografije koje donose sud o trenutku u kojem živimo.

GRAIN - elektronski foto-magazin
GRAIN – elektronski foto-magazin

Mladi fotograf Igor Čoko, antropolog po obrazovanju, zajedno sa Marinom Kovačević je izdavanjem magazina za uličnu fotografiju GRAIN (Zrno) u elektronskom formatu, na najbolji način odgovorio postavljenom zadatku. Prvi broj magzina objavljen je u decembru 2015. godine. Taj dugoročni projekat, u produkciji Centra za rehabilitaciju imaginacijom iz Beograda, ima za cilj da predstavi fotografiju kao vizuelnu, pokretačku i stvaralačku umetnost u dokumentarnoj formi, koja će se na angažovan način baviti socijalnim temama, pitanjima stigmatizovanih i marginalizovanih grupa i ukazivati na problematiku na najdirektniji način, bez ograničenja i cenzure.

Kada se magazin pojavio na internetu, činilo se da je poput munje zasvetleo na ekranima fotografa. Čitaoci su ga „gutali“ očima bez daha i prvi utisak je da je pomerio granice i okupio ljude koje zanima ulična fotografija. Došao je u trenutku praznine koja je nastala kada se jedini štampani foto-magazin u Srbiji REFOTO ugasio. On svojim uređivačkim konceptom, izborom fotografija, pogledima iskazanim u autorskim tekstovima i intervjuima, zavređuje punu pažnju. Čini se da je ideju elektronskih fotografskih magazina, koju je posejao časopis BLUR na prostorima bivše Jugoslavije, nadopunio ovaj magazin u oblasti ulične fotografije. Trenutno je peti broj u pripremi.

Zato je Fotografski klub Vojvodina, kao mesto gde se neguje kreativnost i fotografija na delu, odlučio da 3. maja 2016 od 20 časova predstavi Igora Čoka, njegove ideje, njegova stremljnja vezana za časopis GRAIN, poglede na fotografiju i njegov autorski rad. Igor će nam tada ekskluzivno predstaviti i najnoviju knjigu fotografija „Iza rešetaka“ snimljenu u Okružnom zatvoru Beograd, gde je Čoko zaposlen kao antropolog, kao i dokumentarac „Zapisi iz ćelije br 12“ snimljen na istom mestu.

Naslovna strana knjige "Iza rešetaka"
Naslovna strana knjige „Iza rešetaka“

Knjiga je deo obimne i dugotrajne antropološke opservacije sprovedene u direktnom radu sa osuđenicima. Nećemo zaboraviti ni njegovo ranije delovanje koje bilo uvertira u sam magazin, a to je knjiga fotografija “Subverzivna estetika ulice”, prikaz socijalnih i emocionalnih kontrasta svakodnevnog uličnog života, uhvaćenih trenutaka koji u svom haotičnom vrtlogu sublimiraju senzibilitet velikog grada u kome se do poslednje kapi znoja bore palanka i metropola rađajući inspirativne kontraste, kao refleksiju aktuelnih kulturoloških, političkih i socijalnih previranja.

„Što čovek svesnije, u ovom slučaju fotografski, ulazi dublje u to socijalno podzemlje, susreće neverovatne kontraste, apsurdne situacije koje su itekako refleksija efekata stvarnosti koju proživljavamo. Poenta je u sitnicama, detaljima koji se dešavaju ispred nosa, a koji prosto vape da budu uhvaćeni, arhivirani jer na neverovatno bizarne i apstraktne načine kritikuju društvo i ukazuju na paradokse.“ – rekao je Igor Čoko u jednom inervjuu, što je čini se i suština njegovog fotografskog delovanja.

Svi oni koji vide svoje delovanje u fotografiji u estetici ulice, sigurno će uživati na ovakvim predavanjima i druženjima sa ljudima koji stvaraju kockice mozaika fotografske scene u Srbiji. Budite baš vi lepak koji će podržati mozaik aktuelnih fotografskih dešavanja u Fotografskom klubu Vojvodina.

023a

Prijvite se na e-mailom na office@fkv.rs za prisustvo na predavanju do 2. maja u 23 časa i moći ćete da prisustvujete predavanju besplatno. Oni koji se ne prijave za predavanje, plaćaju kotizaciju od 300 din. Članovi Fotografskog kluba Vojvodina i Mense Srbija ne plaćaju kotizaciju. Broj mesta je ograničen prostorom. Predavanje se održava na adresi Bulevar oslobođenja 22, Novi Sad. Vidi u kontaktima na ovom sajtu lokaciju.

BIOGRAFIJA:

Igor Čoko- portret
Igor Čoko- portret

Igor Čoko rođen je 1975. godine u Kninu. Živi i radi u Beogradu. Po obrazovanju je diplomirani etnolog – antropolog. Iz perspektive vizuelnog antropologa kroz uličnu i dokumentarnu fotografiju istražuje senzibilitet ulice, ljudi, uličnog života i stigmatizovanih grupa. Izlagao je samostalno u Srbiji i Hrvatskoj, a radovi su mu objavljivani u vodećim medijima u regionu (Politika, BH Dani, Delo, Vice… ) kao i na tematskim street i dokumentarnim foto elektronskim magazinima i portalima u svetu. Autor je knjiga fotografija “Grad bez boja”, “Subverzivna estetika ulice” i “Iza rešetaka”. Zajedno sa Marinom Kovačević, pokrenuo je i uređuje elektronski magazin za dokumentarnu i uličnu fotografiju GRAIN www.grainmagazin.com.

.
Tekst pripremio:
Milovan Ulićević
Fotografije:
Igor Čoko ©

1 2719

Kada posle više od deceniju čujete za neko ime koje vam je poznato, prvo što se desi je da pozovete sećanje u pomoć i pročešljate po mozgu slike koje vas vežete za tu ličnost. Tako mi se to desilo pre nekoliko godina na Danima fotografije u Čačku sa Mario Leone Bralićem, umetnikom fotografije. A to sećanje doseže do osamdesetih godina prošlog veka, kada sam kao relativno mlada osoba posmatrao modnu fotografiju videći u njoj predmet svog fotografskog interesovanja.

Prvo ime koje sam upamtio u toj vrsti fotografije sa tadašnjih jugoslovenskih prostora, je bilo ime Mario Leone Bralić. Kasnije sam saznao da Leone nije nadimak već sastavni deo njegovog imena i prezimena. U to doba vrhunski modni katalozi Jugoeksporta, i modnih kožnih kolekcija kreatorke Mirjane Marić su bili modni vrh Jugoslavije, koji je bio prepoznatljiv i u svetu. Kako modu ne možete prepričavati, već je morate videti, onda fotografija tu najviše pomaže u prezentaciji, i bez nje je danas moda nezamisliva. Najveću zaslugu za tu promociju Jugoeksporta, Svilanit, Beti Metlika, Woolmark, Moda – Veliko Gradište, Astibo, Yumko, Mona, i drugih pripada upravo fotografu Braliću.

Bilo je to vreme velikih karijera u oblasti mode, pozorišta, filma, ali i fotografije. Ko nije sanjao da fotografiše jednu Ljiljanu Ticu, Ivanku Dvojaković, Vanju Govorko, Mimu Ražnjatović, Irenu Mišović, Vesnu Ristić, Svetlanu Jovanović-Cecu, Biljanu Pelević, Aleksandru Guzinu, Aleksandru Kosanović, Jasnu Ukić, ili Anu Sofrenović, Mariju Tasovac i Olju Ivanjicki.
Fotografije koje su punile naslovne stranice štampanih medija i od njih činile zvezde, bile su u velikom delu zasluga onda mladog Maria Bralića.

Činio je to godinama, a mali deo toga sažeo je u veliku knjigu fotografija pod nazivom “Moje senke”, koju je upravo izdao na prelasku iz 2015. u 2016. godinu. U njoj su analogne fotografije koje šira publika nije imala prilike da vidi. “Ceo moj život tragam za svetlošću. Pronalazio sam je i pokušavao da je sačuvam, ali ono što me je vodilo ka toj svetlosti su bile moje skrivene senke”, kaže autor.

Kasnije je to ime sa raspadom Jugoslavije nestalo iz mog fotografskog vidokruga, da bi se na Danima fotografije u Srbiji pojavilo sa potpuno novom pričom, jednog velikog fotografskog putopisca, koji je obišao mnoge egzotične meridijane sveta, uzpoznao mnoge narode i kulture kao što su narod Massaia u Africi i indijance Amazona i mnoge druge.

Rođeni Zemunac, odrstao na beogradskoj kaldrmi (čiju fotografiju stavlja pored fotografije trudne žene, kao simbola materinstva), Mario Leone Bralić je poreklom Mediteranac, čovek – stena o koju se lome zraci najjačeg sunca i talasi najburnijeg mora. Zato su putovanja i projekti koje ostvaruje na njima deo njegovog hedonističkog pristupa životu. Vedrina duha kojom zrači Mario lako otvara vrata i razbija ograde na svim meridijanima, pa su njegovi fotografski albumi puni fotografija koje se ne snimaju lako, jer se ne ukazuje svakom poverenje. Takvu ljubav prema čoveku su primetili i u narodu Massai, pa su usvojili Maria, te je tako posao jedini belac njihovog Saveta staraca, najvišeg organa upravljanja.

IMG_1494

Iako profesionalac od samih početaka svog rada, Mario Leone Bralić nikada nije pravio razliku između fotografa profesionalca i amatera, već se trudio da sa drugima nesebično razmenjuje svoje znanje i iskustvo. Poluvekovnim delovanjem, Mario Leone Bralić dao je veliki doprinos razvoju i prepoznatljivosti srpske fotografije.
To znanje i bogato iskustvo će podeliti u Fotografskom klubu Vojvodina. Mi ćemo imati izuzetnu čast da ugostimo ovog umetnika fotografije u utorak 22. marta 2016. od 20h
Predavanje je kao i uvek besplatno za članove FKV, članove Mense i polaznike početnog kursa fotografije FKV. Ostali plaćaju kotizaciju za predavanje od 300din. Zbog ograničenog broja mesta obavezna je prijava za predavanje na office@fkv.rs

BIOGRAFIJA:
Mario Bralić
Umetnik fotografije

Mario Bralić je rođen 1955. godine u Zemunu.
Dilplomirani umetnički fotograf FFS u Minhenu.
Član ULUPUDS-a.
Dao je veliki doprinos modnoj fotografiji kroz estetski i marketing koncept Kampanja, a realizator je i mnogih modnih emisija na niz TV programa.
Pored bavljenja profesionalnom, komercijalnom fotografijom u radu sa marketing agencijama, izdavačkim kućama, radi i kao direktor fotografije i art direktor na izradi TV spotova za svoje klijente širom sveta. Osnovao jedan od prvih studija za kreativne komunikacije.
Pored bavljenja komercijalnom fotografijom bavi se i kreativnom umetničkom fotografijom koju prezentira na grupnim i samostalnim izložbama:
Izložbe: preko 20 grupnih i 3 samostalne izložbe
Grupne: MPU grupa Magnet, Oktobarski salon 1999, Majski salon 2000, Zemunski salon, 1995, 1997, 1999, 2001, 2003, izložba Fascinacije, Osijek 2006, galerija Ozon 2007
Samostalne izložbe: Hilandar – Stara kapetanija, Zemun, Brodovi – Atina, „Neću da te budim“ – Gvarnerijus.
Radi sa slikarima kao i svim profesionalcima sličnog senzibiliteta na multimedijalnim projektima i umetničkim serijalima. Jedri, putuje i pravi editorijale o lepotama planete.

Kontakt:
Bosanska88,Zemun
Tel:0113167703
mail: mario.leonenautic@gmail.com
web sajt: marioleone.com

Tekst: Milovan Ulićević
Fotografije: Mario Leone Bralić

0 2282

Fotografski klub Vojvodina predstavlja Ištvana Viraga fotografa iz Sombora, najboljeg izlagača Foto saveza Srbije za 2014. godinu. On će nas 16. februara 2016. godine od 20 časova provesti kroz putovanje između minimalističkih formi, lajf fotografije i portreta, u stvaralaštvu koje je za nekoliko godina dostiglo visoke izlagačke domete u fotografskoj umetnosti, od kada Ištvan Virag intezivno izlaže na fotografskim izložbama. Iskustvo sadržano u i nekadašnjem fotografskom radu, prosto je posle velike pauze kulminiralo i ispoljilo se u javnosti. A kao da je čučalo negde u dubini duše, koje velike profesionalne obaveze drugačijeg posla kojim se autor bavio, nisu dozvolile da se ispolje.

Verovatno najbolji prikaz izložbe jednog fotografa iz Srbije koji sam pročitao poslednjih godina, je prikaz mađarskog akademika, redovnog člana Mađarske akademije umetnosti Jožef J. Fekete-a , a odnosi se na stvaralaštvo Ištvana Viraga i njegove fotografije u boji, minimalističkih apstraktnih formi predstavljene na izložbi „Snoviđenja“. Zato ga ovde prenosimo u celini.

 Njive - autor Ištvan Virag

Vizuelno stvaralaštvo Ištvana Viraga kretalo se umetničkom putanjom neuobičajenom za fotografe, ali zato čestom među likovnim stvaraocima. Krenuo je od najzahtevnijeg fotografskog izražajnog sredstva, dijapozitiva, bazičnog snimka koji ne omogućava nikakvu manipulaciju, da bi stigao do „laboratorijskog rada“ koji zadire u sve segmente fotografije. Jedina zajednička nit je da stvaralac u oba slučaja maksimalno vlada vizuelnim prostorom.
Ko je slikao dijapozitive zna da to traži visoku školu fotografije: treba pronaći savršenu kompoziciju, najizražajniji izrez, idealnu dubinsku oštrinu, optimalnu ekspoziciju, odgovarajuće filtere, jer se nakon pritiskanja okidača na foto aparatu više ništa ne može menjati na snimku, nakon razvijanja su svi parametri konačni. Kod slika koje su rađene sa negativa, pa i kod instant polaroidnih snimaka postoji mogućnost različitih naknadnih intervencija kojima se osnovni snimak može doterivati, eventualno popraviti. Dijapozitiv, dakle, zahteva potpunu disciplinu i stručno znanje. Ako bismo tražili likovnu analogiju radi poređenja, završena škola crtanja bi mogla odgovarati tome. Stvaralac poznaje složeni sistem tačaka, linija, ravni, površina, tekstura, valera, akcenata i praznina. Od tih usvojenih elemenata treba zatim da realizuje svoj vizuelni svet.

Na vetrometini - autor Ištvan Virag

Ovaj proces se odigrao i u Viragovom poimanju fotografije, neko vreme je dijapozitiv za njega bilo gotovo, dovršeno delo, konačni produkt fotografije, otelotvorena slikovna realnost. Odjednom se, međutim, njegova stvaralačka koncepcija okrenula za sto osamdeset stepeni. Ono što je do tad važilo za gotovo delo, odjednom je postalo sirovina. Ne poput zatvorenog grafičkog sadržaja nego – govoreći ponovo analogijom likovnog izraza – poput boje istisnute iz tube na paletu, upotrebljivog kolorita, od čega uz pomoć naučenog u školi crtanja iz jednog vizuelnog ostvarenja realizuje drugo vizuelno delo. Laboratorijskim radom, ali ne pored aparata za uvećavanje i među tacnama sa hemikalijama nego pred ekranom kompjutera. Računar je laboratorija fotografije, ali ga IštvanVirag ne koristi za doterivanje, popravljanje, prekomponovanje svojih snimaka nego za realizaciju novih površina, novih struktura, novog kolorita, novih tekstura, rečju, novog vizuelnog ostvarenja. A taj postupak ga iz sveta fotografije prevodi u likovnu umetnost.
Polazeći od toga da IštvanVirag između čulnog iskustva i realizovanog dela ubacuje jednu informacionu jedinicu – fotografiju – drugi deo postupka bez dileme možemo nazvati apstrakcijom, budući da vizuelne sadržaje fotografije radikalno razlaže na njene gradivne elemente, boje, linije, površine. Tako nastala nefigurativna ostvarenja, pak, hrabro možemo uvrstiti u konkretne umetničke pojmovne okvire.

Forest - autor Ištvan Virag

Dve glavne karakteristike foto-slikarstva IštvanaViraga su uverljiva impresivnost i eksperimentisanje. Zajedno ih možda možemo nazvati prenebregavanjem konvencija. Fine teksture, izražajni rasteri, kapilarne strukture, dimenzionalističke kompozicije, kubistički matriksi na njegovim fotografijama nedvosmisleno svedoče da se posmatrač suočava sa jednom vrstom neeuklidovske umetnosti, iz slikarstva transponovanom fotografskom umetničkom mutacijom.
Postavka sadrži imaginaran pejzaž koji se jednoznačno može svrstati u okvire lirske apstrakcije, dok su katedrale svetla ipak bliže fraktalnim kreacijama nastalim putem multiplikacijskog algoritma, upućujući na svojevrsnu transdimenzionalnu poetiku. Vizuelno su okupirajuće deformisane, razbijene površine u čijoj obojenosti se prosto sukobljavaju svet redukovanih boja i jarki kolorit, plesnivo ružičasta boja mesa i crvenilo arterijskekrvi, presno zelenilo hlorofila.

UFO - autor Ištvan Virag

Česti motivi na slikama su lukovi, kao i kosmičke površine jakog asocijativnog naboja, prizivajući na momente iz prvobitnog haosa amorfne forme, koje menjaju svoj oblik pod uticajem jakog gravitacionog polja, tragajući za mogućim trenutkom svog eksplozivnog preobražaja. Na ovim slikama javlja se očaj likova zarobljenih ispod nefigurativnosti.

Naravno, zahvaljujući našim asocijacijama, čini se da iza formi, boja i površina gnusni vanzemaljci, prestravljene ribe, žalobne vrane, plen vrebajuća račja klešta nastoje da rastrgnu površinu slike koja ih je zarobila, mada se na njoj pojavljuju samo boje, uglaste, okrugle ili amorfne forme, zamrznute talasaste površine, na izgled realizovane slikarskim sredstvima, priborom.

Horse 02 - autor Ištvan Virag

Da li je onda, konačno, umetnost IštvanaViraga slikarstvo, ili fotografija? Gledajući sredstvo – ovo poslednje, imajući u vidu krajnji rezultat – ono prvo, i ovo dvojstvo ne pokriva izraz koji koristim: fotoslikarstvo. Pre bismo je mogli nazvati svojevrsnom digitalnom umetničkom mutacijom kojoj osobenost daje slikarski senzibilitet IštvanaViraga.

Druga velika tema koja zaokuplja Ištvana Viraga je život i njegova socijalna nota, koju predstavlja fotografijama starijih ljudi, koji su društvenim okolnostima ostavljeni na brigu sami sebi. Jak socijalni momenat sigurno je da izlazi iz njegovog profesionalnog angažmana kao novinara, gde mu je sigurno nedostajao jedan pastelniji i ekspresivniji prikaz života koji nosi fotografija, od samih reči kojima se taj isti život može iskazati.

Treća tema kojoj autor pristupa sa posebnom osetljivošću i analizom je portret. Njemu bliski ljudi iz okruženja u kome živi i kreće se su mu najčešći modeli. Portret je neposredan, uhvaćen pri prirodnom svetlu, neodvojen od okoline u kojoj se portretisani nalazi. Ta neiscrpna tema u kojoj je broj mogućih varijacija jednak proizvodu karaktera, rakursa, i svetlosnih uslova, privlači Ištvana Viraga u potpuno drugačijem kontekstu od predhodne dve. Zato i ostavljamo onima koji budu došli na predstavljanje Ištvana Viraga u FKV da uoče tu različitost i naizgled suprotnost u autorovom radu, i pitanjima podstaknu elokventnog autora za otkrivanje svoje fotografske duše.

Članovima Fotografskog kluba „Vojvodina“, članovima Mensa Srbije, FKVK „Rada Krstić“ iz Sombora, i FK „CD13“ iz Zrenjanina, kao i onima koji se prijave do utorka 16. februara 2016. na e-mail: office@fkv.rs predavanje je besplatno. Ostali plaćaju kotizaciju od 300 din. Broj prijava je ograničen kapacitetom prostora. Predstavljanje autora je na adresi „Bulevar oslobođenja 22, Novi Sad (vidi kontakt u meniju sajta)

BIOGRAFIJA:
IŠTVAN VIRAG

Ištvan Virag - portret autora

Rođen 18.08.1944. godine u Batini (Hrvatska). Prosvetni radnik, istorijski arhivist, diplomirani novinar. Živi u Somboru. Član je FKVK „RadaKrstić” u Somboru, Foto kluba „Srbija-foto” u Beogradu, Foto saveza Srbije,Foto kluba „Moholy” u Baji (Mađarska) i World Association of Hungarian Photographers (Svetske asocijacije mađarskih fotografa izvan matične zemlje).
Fotografijom se počeo baviti sedamdesetih godina prošlog veka. Već prve snimke objavljuje mu na naslovnim stranicama osiječki ilustrovani nedeljnik „Magyar Képes Újság”(Mađarske ilustrovane novine). Od tih naslovnica upriličena mu je prva samostalna izložba u Somboru, 2005. godine.
Ne dugo nakon uspešnog početka odlaže aparate, da bi se fotografiji vratio posle tridesetogodišnje pauze. Slede samostalne izložbe „Nebo nad ravnicom” – Sombor, 2007. i Telečka, 2011; „Kanalske impresije“ – Baja (Mađarska) 2011. i Sombor 2014; „Snoviđenja“ – Sombor, 2011. i 2012, Budimpešta, Baja i Subotica 2014.
Punim intenzitetom se posvećuje fotografiji od 2013. godine. Od tada je učestvovao na preko 200 međunarodnih i domaćih izložbi, na kojima je osvojio 120 nagrada.
Nosilac je zvanja F1 FSS i EFIAP.

Tekst:
Milovan Ulićević
Fotografije:
Ištvan Virag ©

0 1552

Interesantan tekst povodom otvaranja izložbe fotografija „ŠAPAT KOLJA“ Rajka R. Karišića 19. januara 2016. godine u likovnom salonu UPIDIV-a pročitao je Borivoj Mirosavljević MF FSS i ovde ga prenosimo u celini.

OČI U MRAKU

Danas i mala deca znaju šta su prave vrednosti u kulturi a oni koji odlučuju o njenoj sudbini pred tim vrednostima zatvaraju oči.
Sedmogodišnja Sara Tvrdišić, učenica prvog razreda Osnovne škole „Sveti Sava“ u Beogradu, odjednom je dva puta iznenadila našu kulturnu javnost. Prvi put kada je otvorila sjajnu samostalnu izložbu fotografija na temu „Vojvodina“ i drugi put, kad je, prilikom otvaranja te nesvakidašnje izložbe, javno izrekla do sada najkraću definiciju: „Fotografija je slika!“ Ona je to i objasnila: „Kao što slikar stvara svoje delo pomoću olovke ili četkicom i bojama, tako i fotograf, pomoću svog alata, fotoaparata, uz pomoć svetlosti, pravfi isto – sliku!“
Mnogi slikari, profesori, istoričari umetnosti prihvatili su Sarinu tvrdnju kao najkraću, do sada zabeleženu, definiciju fotografije, a oduševljeni ambasador Japana je darovitoj devojčici poklonio skupoceni fotoaparat najnovije japanske proizvodnje. Dakle, i mala deca nam dele lekciju o tome šta je fotografija, koji je njen uticaj u svakodnevnom životu, koliki je njen značaj u kulturi zemlje, a Srbija je u ovom trenutku jedina zemlja u Evropi koja nema Muzej fotografije! Nema ga jer su oči onih koji o tome odlučuju očigledno još u srednjevekovnom mraku iz kojeg fotografi nastoje da nas izvuku na svetlost dana.

Otvaranje izložbe "Šapat kolja" u galeriji UPIDV -a
Otvaranje izložbe „Šapat kolja“ u galeriji UPIDV -a

Jedan od tih pokušaja je i samostalna tematska izložba fotografija Rajka R. Karišića koji nam svojim radoznalim, i nadasve kreativnim objektivom, prosto gura pod nos seoske vrljike, preteći nam zlom koji su nam ti kočevi doneli kroz istoriju: Turci su nas na njih nabijali kad smo tražili slobodu i izražavali neposlušnost, vrljikama smo se i sami tukli s najbližim komšijama zbog uzurpiranih međa, ograđivanje od najbližih nikada nam nije donelo ništa dobro. Karišićeve svetlopisne poruke su nedvosmislene, čime je ispunio osnovni razlog predstavljanja kulturnoj javnosti, ali on na svojoj izložbi nepotrebno koketira sa fotografijom.

Jeste, fotografija je ženskog roda: ume da bude lepa, dopadljiva, ali i varljiva, zanosna, očaravajuća, zagonetna, pametna, diskretna, našminkana, intimna, surova, sve češće gola i provokativna! To je, u svom višegodišnjem tragalačko majstorskom fotografskom opusu, Rajko R. Karišić nedvosmisleno i sam potvrdio. Iza njega su nezaboravne izložbe, fotomonografije od Vrbasa i Sirogojna do Hilandara, bedekeri naših istorijskih sakralnih objekata širom Srbije. To njegovo značajno delo je ovenčano i prestižnim društvenim priznanjima pa se postavlja pitanje: zašto autor na svojoj lepoj izložbi pokušava da,eksperimentišući, uvede i u neki nadrealni virtuelni svet? Rekli bismo, na prvi pogled, – pomodarstvo! Kao da je iskusni autor hteo da kaže, mlađim autorima, koji nisu stasali ni vodu da mu nose u fotografskim veštinama, a poneti „savremenim pravcima“ u likovnim, pa i u drugim umetnostima, plutaju na površini mrtvog mora, prepušteni stihiji da ih nosi u virtuelni svet beznađa: „To što radite umem i ja!“ Zaintrigirao nas je da se bolje zagledamo u vrljike i da na tim komadima drveta uočavamo i prepoznajemo neke čudne likove koje je iznedrila sama priroda. Tako nas uvodi u neki novi, zaista virtuelni svet, i svesno ili nesvesno, odvraća od svoje prvobitne namere, kao u narodnoj uzrečici: „Što prosto kad može komplikovano!“

Prepuna galerija na otvaranju izložbe
Prepuna galerija na otvaranju izložbe

U svakom slučaju Karišić nam je bacio rukavicu (bolje nju nego da je potegao vrljiku, koja ima dva kraja) a na gledaocima je da reaguju na ovaj zanimljiv izazov, koji neodoljivo podseća na neodložnu potrebu hitnog otvaranja našeg prvog Muzeja fotografije u kojem bi sakupljali, čuvali i proučavali naše neosporno svetlopisno blago, u koje, bezrezervno, spada i celokupno delo delo Rajka R. Karišića, autora ove izložbe, koju ovom prilikom proglašavam otvorenom.

Tekst: Borivoj Mirosavljević


RAJKO R. KARIŠIĆ BIOGRAFIJA:

Rajko Karišić portret
Rajko Karišić portret

Rođen 05.11.1952. godine u Bačkom Dobrom Polju, opština Vrbas.
Završio gimnaziju „Žarko Zrenjanin“ u Vrbasu.
Diplomirao na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu.
Fotografijom, kao sredstvom izražavanja, počeo da se bavi u Foto kino klubu „Mašinac“ na Mašinskom fakultetu u Novom Sadu od 1973. godine.
Do sada imao preko 50 samostalnih izložbi uz učešće na blizu dve stotine kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu.
Nosilac je visokog zvanja Kandidat majstor fotografije Foto saveza SCG.
Član je UPIDIV-a (Udruženja primenjenih umetnika i dizajnera Vojvodine) od 1998. godine i
ULUV-a (Udruženja likovnih umetnika Vrbasa) od njegovog osnivanja i ULUPUDS (Udruženje likovnih umetnika primenjenih umetnosti Srbije), UNS-a (Udruženja novinara Srbije), Umetničkog bratstva manastira Dobrun, Udruženja likovnih stvaralaca železnica Srbije.
Do sada realizovao preko 80 autorskih fotomonografija uz aktivno učešće u izradi više od deset drugih monografija.
Pored ovih fotomonografija za Srpsku pravoslavnu crkvu je realizovao 21 mini monografiju za crkve i manastire SPC.
Do sada realizovao preko sto pedeset kataloga i plakata za izložbe poznatih slikara.
Aktivno učestvovao u radu oko sedamdeset Likovnih kolonija i saborovanja.
Za svoj sveukupni rad na polju umetničke i primenjene fotografije dobio više desetina nagrada i priznanja: Godišnja nagrada UPIDIV-a – FORMA 18 (2004), više otkupnih nagrada Jesenjeg likovnog salona u Vrbasu, Povelja „Kapetan Miša Anastasijević“ (2005), Vukova nagrada Kulturno prosvetne zajednice Srbije za 2010. godinu, Godišnja nagrada ULUPUDS-a za 2011, Oktobarska nagrada grada Vrbasa za 2012. godinu i Nagradu za životno delo ULUPUDS-a za 2012. godinu, Zlatna Forma 22 UPIDIV-a za 2014. godinu za umetničku fotografiju.

Kontakt adresa autora:
11030 Beograd, ul Breza 7
Telefon: +381 65 501 46 88
E-mail: karisic@gmail.com

0 3345

Sumirajući godinu za nama izdvojili smo za vas neke od najlepših fotografija objavljenih na našem portalu, a koje su svojim kvalitetom obeležile 2015. godinu.

 

2 2951

Vraćajući se u ranu mladost, pokušavam da se setim osećaja koji sam imao dok sam u rukama držao čuveni ruski fotoaparat „SMENA 8“. Ne, nije to bio moj prvi aparat, ali poseban osećaj držanja tog „malog plastičnog čuda“, i tajna koju mi je otkrilo rastavljanje njegovog centralnog zatvarača (pokušavajući da pronađem „ptičicu“ koja se čula iz njega), je osećaj koji ću pamtiti ceo život. Da li je slična magija opčinila Stanka Abadžića, kao znatiželjnog dečaka, dok je držao svoj prvi fotoaparat istog naziva, otkrićemo na predstavljanju njegovog fotografskog opusa u Fotografskom klubu Vojvodina, u utorak 17. novembra 2015. godine u 20 časova.

Fotografija: Stanko Abadžić

Jedan od najpoznatijih fotografa sa prostora bivše Jugoslavije će otkriti tajne svetlosne igre koja ga je opčinila, za nas neuhvatljivijh scena gradova, u kojima je tražio i našao inspiraciju. Prag, Zagreb, Paris, Berlin, Istanbul su ovekovečeni u njegovim knjigama. „Hoću li izbeći uobičajeni identitet gradova? Hoću li sačuvati u tome sebe kao autora, i zadržati sopstvene emocije?“ verovatno su pitanja koja su se vrzmala u glavi Stanka Abadžića, dok je šetao ulicama tih gradova. Tražeći neki neponovljivi momenat, odnos svetlosti i senke u kojoj ni jedno ne dominira, i ugao snimanja pri kome će ljudska figura dominirati, i odrediti ključ za kompoziciju fotografije, je po mom mišljenju suština u likovnosti Abadžićevog fotografskog traganja po velikim gradovima.

Fotografija: Stanko Abadžić

Stanko Abadžić nam na trenutak deluje kao Servantesov vitez, koji se bori protiv gradskih prostora, tražeći u njima suštinu i osobenost koji nisu našli mnogi pre njega. Nije lako ući u osobenost grada kao što je Pariz, kada na plećima nosite viđene fotografije Atžea (Atget), Brašaia (Brassaïa), Bresona (Bresson), Duanoa (Doisneau) ili Ronisa (Ronis). Ali kada vidimo fotografije, zauvek bivamo razuvereni da taj vitez nije donkihotovskih namera.

tt

On uspeva u tom traženju, i nalazi svoj prepoznatljiv izraz, pitak običnom posmatraču, koji fotografijama biva opijen, kao pićem koje ispija u oduševljenju. Abadžić analizira gradski pejsaž, njegovu linijsku osobenost, oko koje gradi kompoziciju kadra, a onda je začinjava teksturom, senkom i prostornom prazninom koju povezuje sa suštinom ljudske egzistencije. Svetlost je tu veza, koji sve prostorne detalje, gradi i menja sa vremenom. Posebnost na fotografijama svih gradova je dijalektički odnos čovek i prostora. U tom odnosu se traži trenutak koji oslikava fotografov ugao posmatranja.

ww

U prikazu čoveka se na njegovim fotografijama može osetiti neka „tišina“, koja podseća na metafizičko slikarstvo ispunjeno melanholijom ulice, isčekivanjem neobičnog događaja, prizivanjem tišine i sna. Autor na fotografijama ne ulepšava stvarnost, niti veliča mravinjak megapolisa, već intimističkim prikazom jedinke, daje sasvim drugačiji pogled na grad.

Možda potraga za prostorom i putovanje u mnoge gradove da ih ovekoveči, potiče iz Stankove čežnje za rodnim krajem, koga je u ratnom vihoru morao da napusti i nastani se na neko vreme u Pragu.

Fotografija: Stanko Abadžić

Pored gradova još jedna velika i večna tema zaokupila je Abadžićevo stvaralaštvo. To je žena i ženski akt kao forma, koja je muškarcu najizazovnija, i kojoj se divi. Nekako se stvara utisak, da je autor aktovima gradski motiv preselio u sobu, ili pak u neki drugi intimni prostor, dajući ženi mogućnost da se potpuno opusti i pokaže svoje čari. Ujedno nesputano i neometano on prati svaki detalj, svojim „voajerskim“ objektivom. U tom prostoru je on osvetljava prirodnim svetlom, a „šara“ senkom, ističući njenu putenost, i skrivenu seksualnost uspavane lepotice, koja čeka i priziva svoga princa preko filmske emulzije. Ona svoju ženstvenost i mirnoću širi prostorom kao nekakav očaravajući parfem. Prostor i ovde igra veliku ulogu, ali nije povezan sa suštinom egzistencije, kao kod fotografija iz serije gradova, već sa suštinom njenog bića da se ne otkriva svakome, nego samo odabranom posmatraču. Tu fotograf vidi svoju šansu, i kadrom snažno prikazuje svoju ulogu u otkrivanju njene lepote.

Fotografija: Stanko Abadžić

Jedan viteški odnos u današnje digitalno vreme, je sam rad na stvaranju fotografija. Abadžić fotografiše i stvara isključivo na klasičan način. Radom sa srednjeformatnim filmom, i kasnijim povećanjem na fotopapiru kod svog laboranta, njegov je rad u dobroj meri ograničen brojem fotografija koje može snimiti, ali je zato izoštrio sva ostala čula da mu ne promakne ni jedan „odlučujući trenutak“. To ga stavlja u red sa velikim majstorima fotografije, jer ne traži iz kvantiteta kvalitet, već se uzda u svoju intuiciju i osećaje, a kadar kontroliše velikim fotografskim iskustvom. „Sve što nastaje polako, trajaće dugo“ citiraću njegovu jednom izrečenu misao, koja možda najbolje objašnjava zašto fotografiše analognom tehnikom.

Fotografija: Stanko Abadžić

Dobra i originalna fotografija je prvi i najvažniji korak svakog profesionalca. Ali nju treba prezentovati i prodati da bi se mogli profesionalno baviti fotografijom. O mnogim detaljima galerijske promocije i prodaje će se Stanko Abadžić dotaći u svom predstavljanju u Fotografskom klubu Vojvodina, što će posebno biti interesantno fotoamaterima koji jednim okom gledaju na profesionalni okean pun izazova, koji treba savladati do uspeha.

14

Za predavanje Stanka Abadžića u Fotografskom klubu Vojvodina SVI plaćaju kotizaciju.
Članovi FKV, CD13 i Mense Srbije plaćaju kotizaciju 300 din, a ostali posetioci plaćaju kotizaciju 400 din. za predavanje. Zbog ograničenog broja mesta u klubu, molimo vas da e-mail-om potvrdite dolazak na predavanje do utorka u 14 časova. E-mail je: office@fkv.rs Predavanje se održava na adresi: Bulevar oslobođenja 22, Novi Sad

BIOGRAFIJA:

Portret Stanka Abadžića
Portret Stanka Abadžića

Stanko Abadžic – rodjen 1952. u Vukovaru.U petnaestoj godini od oca dobiva
prvi fotoaparat SMENA 8.Učlanjuje se u Foto klub „BOROVO“, koji mu organizira
prve grupne i samostalne izložbe u Vukovaru i Borovu.
Diplomirao je germnistiku i radio kao dopisnik Vjesnika iz Vukovara. Iz tog vremena poznate
su njegove reportaže iz Tunisa, Malte, Turske i drugih zemalja.
Od 1995. do 2002. godine boravi u Českoj, gdje radi kao slobodni fotograf. U Českoj je takodje imao brojne grupne i samostalne izložbe, a najveću retrospektivnu izložbu imao je u Pragu u Komornoj galeriji „Dom Josefa Sudeka“, koja nosi ime po čuvenom českom fotografu. Muzej „Mimara“ mu organizuje 2003. godine izložbu „IN ABSENTIA“, kojom je Abadžić označio povratak na hrvatsku fotografsku scenu. U Hrvatskoj je izlagao u Osijeku, Novigradu, Splitu, Zagrebu i Dubrovniku, Karlovcu, Sisku, Rijeci i Daruvaru. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja
Samostalno je izlagao u 16 europskih zemalja, od kojih u Argentini,Japanu, Americi i Rusiji.
Njegove fotografije se nalaze u brojnim zbirkama u Europi, Hrvatskoj i Americi. Redovno
suradjuje s izdavačkim kućama DISPUT, MEANDAR, FRAKTURA, ZNANJE, AGM na oblikovanju korica knjiga.
Član je HDLU Zagreb, Hrvatskog saveza samostalnih umjetnika Zagreb i Fotokluba Zagreb. Živi i radi u Zagrebu.

Zastupljen u zbirkama i privatnim kolekcijama :

Filip Trade,Zagreb
Zbirka hrvatske fotografije,Fotoklub Zagreb
Muzej grada Rijeke
Moderna galerija Rijeka
Moderna galerija Zagreb
Steven Cohen Gallery,L.A. USA
Stuart N. Brotman Communications,Boston,USA
Perdita Adrian Kunze,Njemacka
Galerija Moosgasse,Kempen,Njemacka
Kazutami Ando,Tokio,Japan
Karel Kresta,Prag,Česka
Stockeregg,Zuerich,Svicarska
Vintage Ltd,USA
Pg Art Gallery,Turska
John Cleary Gallery,Houston,US
Umeleckoprumyslove muzeum Praha
Fotografska zbirka pariske banke HSBC

Objavljene knjige:

naslovnica-PRAG

Zagreb - Sketches for a portrait of the city

Paris - Sketches for a portrait of the city

Istanbul

sami u toj sumi

Portfolio objavljen u časopisima:

Black and White,Amerika
Schwarzweiss – Njemačka
Fotoforum – Njemačka
Photoeye – Bugarska
Fotografie Magazin – Česka
Photoart Magazin – Česka

Fotomag – Hrvatska
Oris – Hrvatska
Livingston – Hrvatska
Photo – Rumunjska
Refoto – Srbija
IZ – Turska
Photo Art International – Francuska
Polka,Francuska

Fotografije: Stanko Abadžić
Tekst prikaza: Milovan Ulićević
.

0 1562

Predstaviti jedno kapitalno fotografsko delo, na koje se čekalo više od četvrt veka, je ujedno lako i teško. Lako jer se ne možete postideti pišući o njemu, a teško jer ne znate koju od sijaset značajnih i važnih uloga ovakvog kapitalnog dela istaći prvo. Tim povodom Fotografski klub Vojvodina u utorak 27. oktobra 2015. godine u 20 časova organizuje tribinu o „ALMANAHU FOTO SAVEZA SRBIJE“ u kojoj ćemo najbolje osvetliti sve strane ovog Almanaha, ali i autora zastupljenih u njemu. Almanah objedinjuje značajne fotografije svih Majstora fotografije i Kandidat majstora fotografije od nastanka Foto saveza Srbije 1951. do 2014. godine. Ovaj Almanah pored fotografija krasi i studiozan prikaz „Istorijski pregled razvoja amaterske fotografije u Srbiji“ autora Gorana Malića MF FSS, istoričara umetnosti i pisca mnogih knjiga o istoriji fotografije.

Gosti naše tribine će biti:
1. Branislav Brkić MF FSS i MFIAP predsednik Foto saveza Srbije
2. Dragoslav Mirković MF FSS i EFIAP/s
3. Borivoj Mirosavljević MF FSS i EFIAP
4. Geza Lenert MF FSS, EFIAP
5. Ana Lazukić KMF FSJ i AFIAP

ALMANAH-FSS-1000

Učesnici tribine su eminentni fotografi Srbije od kojih su pojedini više godina radili na ovom Almanahu, i fotografi sa višedecenijskim fotografskim delovanjem, koji su bili, kolege, saradnici ili su pak lično poznavali ili poznaju veliki broj autora, i njihovog fotografskog rada, zastupljenih u ovom Almanahu FSS. Oni će tokom prezentacije fotografija iz Almanaha govoriti svoja sećanja o pojedinim autorima, osvetliti njihov rad, njihovo fotografsko delovanje, i značaj u srpskoj fotografiji.

Pozivamo sve fotografe koji žele da saznaju o najznačajnijim autorima u srpskoj fotografiji, koji su za proteklih šest i po decenija delovali i stvarali u srpskoj fotografiji, da dođu i uzmu aktivno učešće u tribini. Takođe pozivamo i mlade fotografe koji stasavaju u kreativnoj fotografiji, da dođu i upoznaju tradiciju fotografije kojoj će nesumljivo pripadati u budućnosti.

Almanah Foto saveza Srbije je knjiga koju svaki fotograf u Srbiji, koji drži do svog poznavanja fotografije, ili svaki student fotografije, treba da poseduje u svojoj foto-biblioteci. Kako se knjiga ne može kupiti u knjižarama, ovo će biti i jedinstvena prilika da je, na ovom neponovljivom druženju sa fotografijom i fotografima, kupite po promotivnoj ceni od 2000 din, a specijalno izdanje (izdato samo 100 numerisanih primeraka u kožnom povezu) za 3000din.

Mesto dešavanja tribine je Bulevar oslobođenja 22 (vidi u kontaktima na sajtu http://fkv.rs/kontakt/)

Tekst: Milovan Ulićević
Plakat: Milenko Savović MF FSS

0 1479

U Fotografskom klub Vojvodina će u utorak 20. oktobra 2015. u 20h će se održati tribina:

„Fotograf dr Radivoj Simonović – pogled za istoriju i budućnost“

simonovic_foto_velika

Povod za tribinu je velika izložba koja se održava u Muzeju Vojvodine o dr Radivoju Simonoviću, i predstavljanje široj javnosti njegovog značajnog etnografskog i fotografskog rada.

Na tribini učestvuju:
1. Bogdan Šekarić, etnolog, viši kustos Muzeja Vojvodine i pomoćnik direktora Muzeja
2. Borivoj Mirosavljević, Majstor fotografije FSS
3. Branislav Marković – Umbra, akademski slikar i fotograf na projektu
4. Ilija Ramić, fotograf saradnik na projektu

Pozivamo Vas da u što većem broju prisustvujete ovom događaju i da zajedno osvetlimo istorijski značajan rad ovog fotografa, i da ukažemo kroz razgovor na sadašnjost i budućnost etno-fotografije.

Na tribini ćemo videti i projekciju radova dr Radivoja Simonovića i razgovarati o prezentaciji, obradi i čuvanju značajnih fotografskih dela u budućnosti.

0 3189

Predstaviti čoveka bogatog životnog iskustva, maksimalno angažovanog na fotografskom, ali i mnogim drugim poljima – književnom, sportskom, izdavačkom, organizacionom, izlagačkom, i da ne nabrajamo više, nije ni malo lako. Jedan od takvih je Božidar Vitas koji se više od pedeset godina druži sa fotografijom ali ne samo sa njoj već i sa umetnošču generalno bilo ona likovna, pesnička, grafička i li neka druga. Zato će Fotografski klub „Vojvodina“ u utorak 13. oktobra 2015. od 20h predstaviti pre svega fotografsku stranu Božidara Vitasa KMF FSS, AFIAP, a onda i neke druge aspekte koji su se odrazili na njegov umetnički rad.
0075 Nebeska carolija
Dugo mi je vremena bilo potrebno da izaberem bitne biografske detalje za ovu priliku, jer su oni isprepleteni u toku celog dosadašnjeg života Vitasovog, i kada ih je mnogo, jer se Boža maksimalno angažovao u mnogim aktivnostima, ali je i nesebično inspirisao druge, i pomogao im da zavole sve ono što je i on voleo.
0006 Pecenje rakije 1958
„Fotografija se doživljava, a ne snima!“ kaže Vitas. Tim rečima on je izrazio suštinu pedesetogodišnjeg nastojanja da ugradi najbolji deo sebe u na svetlo osetljivi senzor svoga aparata i tako nesvesno dosegne neslućene visine na polju bavljenja fotografijom – piše Miroslav Predojević MF FSS u prikazu jedne od Vitasovih izložbi i dalje nastavlja ...“ Njegova vrsta fotografije je umeće pronađenog doživljaja kao izraz onog kako čovek oseća život u njegovoj punoći, a ne organizacija i manipulacija. Fotografija za koju se on opredelio izuzetno je važno, a i teško je održati visok nivo poštovanja svojih osećanja, da se ostane ono što čovek jeste, da se izbegne privlačna zamka „umetničke“ forme. Vitas je jedan od retkih koji istrajava na ovom nimalo jednostavnom i lagodnom putu“
0143 Boje u polju
Taj visok nivo „poštovanja svojih osećaja“ je ono kako sam ga i ja doživeo pri prvom susretu i kako je u tome istrajavao i polako sagorevao kao sveća osvetljavajuči trenutke i prostor delovanja drugima.
Poštovanje srpske kulture i tardicije je vidljivo u fotografskom radu Božidara Vitasa, i on ne pravi kompromise u tome, i dokumentarnošću svojih fotografija smešta ih u njemu dobro znanu hijerarhiju večnosti zabeleženog trenutka, bez obzira da li fotografiše najobičniji nadgrobni spomenik bezimenog, ili pak monumentalni hram srpske duhovnosti kakav je Hilandar. Ništa se tu ne radi skriveno od duhovnog miljea, već je uvek propraćeno blagoslovom duhovnih velikodostojnika. Sva ta nastojanja deluju kao ispunjenje sebi postavljenog zaveta.
0088 Pred vratima vecnosti manastir Krusedol 16 jul 2010
Božidar Vitas često govori za sebe da nije fotograf, već svetlopisac. U tome možemo prepoznati njegovo poštovanje svake reči koja je nepravedno zanemarena, a svojstvena je jeziku koji mu je maternji. Time želi da nam skrene pažnju, i da nas poduči, uputi, akcentuje, a to isto radi svojim fotografijama.
0022 Na Mokroj gori silueta
Dobar organizator i animator drugih daje veliki doprinos svim organizacijama gde je po nekom od svojih interesovanja pripadao, pre svih Udruženju umetnika Železnice Srbije čiji je predsednik, i Foto savezu Srbije, gde je u prošlom mandatu obavljao funkciju predsednika Skupštine FSS, a sada je izabrani predsednik Nadzornog odbora.
Skroman, dobroćudan, nestašan i radoznao, neopterećen nekakvim trendovima u fotografiji, ne razmišlja o kritici i od nje ne strepi, a za učinjeno nikome se ne pravda. Veruje svojim svetlopisima koje rado izlaže i koji ga predstavljaju upravo onakvog kakav je – prirodan, bez doterivanja i šminkanja.
0042  Blizanci
Tragajući za sopstvenim smislom, za suštinom postojanja unutar životnog vrtloga, Božidar Vitas je napravio kaleidoskop sopstvenog odraza opredmećujući svetlopisima svoje impresije radi davanja svima drugima. Kako piše Nestorović, za Božu možemo reći da kad kazuje, „slušaocu se čini da romori plaha đurđevdanska kiša. I uvijek ni riječ manje niti riječ više. Po mjeri“.

Pozivamo sve ljubitelje fotografije da dođu do Fotografskog kluba Vojvodina, (Novi Sad, Bulevar oslobođenja 22) u utorak i uživaju u razgovoru sa autorom i njegovim fotografijama, i pitanjima podstaknu našeg gosta, svetlopisca Božidara Vitasa, na priču o svom radu i fotografijama što više.

BIOGRAFIJA:
BOŽIDAR VITAS

foto Zeljko Skrbic 30 nov 2004
Rođen 26. novembra 1939. godine u Beogradu, na Dorćolu, gde i sada živi. Svetlopisanjem se bavi od 1957. godine. Samostalno izlagao 117 puta (75 izložbi svetlopisa, 15 projekcija dijapozitiva u boji i 27 projekcije svetlopisa) širom Srbije. Dva puta samostalno izlagao u Solunu, jednom u japanskom gradu Tađimiju, šest puta u Frankfurtu na Majni, dva puta u Doboju i jednom u Trebinju i Višegradu (Republika Srpska), jednom u Travniku (BiH). Učesnik je 254 kolektivne izložbe i likovnie manifestacije u zemlji i inostranstvu, kao i 56 saborovanja (kolonija) likovnih umetnika. Potpisnik je svetlopisa u mnogim katalozima likovnih umetnika i saborovanja umetnika. Fotografije, priče i prikaze objavljuje na internet stranicama Foto saveza Srbije, Udruženja likovnih umetnika „Sergej Jovanović“ iz Beograda, u informativnom listu železničara Srbije „Pruga“ i časopisu „Srpska reč“ koji izlazi u Frankfurtu na Majni.
Priredio i objavio: fotomonografiju o rukometu Oko rukometa, (2005); fotomonografiju motiva vezanih za železnicu Duž pruge, (2006); prvu zbirku poezije železničara Srbije Dok vozovi prolaze, (2007). ilustrovanu svojim svetlopisima; monografiju Udruženja umetnika Železnica Srbije Ars longa vita brevis, ilustrovanu svojim svetlopisima (2012); izložbene kataloge uz ISBN i CIP broj Narodne biblioteke Srbije: Fotografije (2007); Svetlopisi – Srcem i dušom uz narod Japana, (2011); Sa verom u Svetosavlje, (2012); Putevi i raskršća – 17 vekova Milanskog edikta (313 – 2013) uz blagoslov njegove svetosti patrijarha srpskog Irineja (2013); Svetlopisani članovi ULU „ Sergej Jovanović“, Beograd (2013.); 900 godina od rođenja Stefana Nemanje, uz blagoslov njegove svetosti patrijarha srpskog Irineja (2014); izložbene kataloge: Vera, ljubav i nada, uz blagoslov Njegove svetosti patrijarha srpskoh Pavla (1994); Tihovanje u Hilandaru – 800 godina manastira (1998); Priča o selu,(2006.);„ Milosrdni anđeo – Da se ne zaboravi (2009) sećanje na bombardovanje Beograda; Uz sliku je sve lepše – Božidar i prijatelji, (2008); Krajolik, izložba slika i svetlopisa četiri autora, (2009); Duhovni horizonti (2010),;elektronsku brošuru (CD) katalog multimedijalne manifestacije Ivi Andriću u čast – povodom 50 godina od dodele Nobelove nagrade za književnost, (2011); elektronsku brošuru (CD) katalog međunarodne multimedijalne manifestacije Sećanje na Steriju – sabor literarnog stvaralaštva (2013) i druge; elektronsku brošuru (CD) katalog manifestacije Sećanje na Njegoša – sabor pesničkog stvaralaštva (2013). Priredio je brošuru – katalog 19. likovne kolonije „Perilipac 2013“ na 22 strane formata 21 h 21 centimetar sa 63 svetlopisa; u izdanju HELICON PUBLISHING, Pančevo, brošuru DUHOVNI HORIZONTI sa reprodukcijom 54 svetlopisa u crno beloj tehnici i sa prikazima devetorice istaknutih umetnika (2015).
Bozidar Vitas  21 maj 2010
Organizovao je i vodio 23 književna susreta od kojih izdvaja: Manifestacija posvećena 200 toj godišnjici od dolaska Dositeja Obradovića u Srbiju, (2007); manifestacija Ivi Andriću u čast povodom 50 godina od dodele Nobelove nagrade. (2011); „ Sećanje na Steriju – sabor literarnoh stvaralaštva“ (2013) i Sećanje na Njegoša – sabor pesničkog stvaralaštva (2013). Organizovao je šest koncerta kamerne muzike u izvođenu gudačkog sastava „Romantika“.
Organizovao je i priredio više od 80 kolektivnih izložbi slika, fotografija i vajarskih radova kao i više desetina samostalnih izložbi drugih autora. Organizovao je i vodio 10 saborovanja (kolonija) likovnih umetnika.
Više desetina puta prigodnim govorima otvarao je samostalne izložbe slikara, vajara i
fotografa.
Više puta, kao član raznih komisija za odabir i dodelu nagrada na izložbama fotografija, pa i međunarodnog ranga, imao je priliku da se upozna sa stvaralačkom aktivnšću umetnika fotografije sa svih kontinenata.
Na dosadašnjim izložbama prikazao je javnosti više od 3000 različitih fotografija i oko 1300 različitih dijapozitiva u boji. U muzejskim, galerijskim i privatnimkolekcijama u zemlji i inostranstvu ima više od 250 radova.
Dobitnik je pedesetdve nagrade i priznanja iz oblasti fotografije od kojih 25 međunarodnog ranga. Dobitnik je četiri priznanja FIAP. (Međunarodna organizacija umetničkih fotografa – Fédération Internationale de l’Art Photographique – 2003. godine). Dobitnik je Nagrade za životno delo (2014.) koje dodeljuje Udruženje umetnika Železnica Srbije za vrhunski doprinos razvoju i ugledu Udruženja umetnika Železnica Srbije, ukupne stvaralačke aktivnosti i širenju kulture u Republici Srbiji i svesrpskom kulturnom prostoru. Član je i jedan od osnivača Udruženja umetnika Železnica Srbije (1998). Član je udruženja novinara Srbije (1995); Međunarodnog udruženja novinara (2008); Foto saveza Srbije (1995); FIAP – Međunarodnog udruženja fotografa (Fédération Internationale de l’Art Photographique) (2008);
Izborni je predsednik Nadzornog odbora Foto saveza Srbije sa mandatom do juna 2019. godine. Izborni je predsednik Udruženja umetnika Železnica Srbije od aprila 2004. sa mandatom do maja 2016. godine. Više godina unazad, zaredom, nalazio se na listi 10 najuspešnijih fotografa Foto saveza Srbije. Na listi pet najuspešnijih izlagača Udruženja umetnika Železnica Srbije od 2005. (od ustanovljavanja liste) do 2014. godine nalazi se na prvom mestu.
Fotografijom se bavi iz ljubavi prema toj umetnostii i radi druženja sa ljudima
U Foto savezu Srbije nosilac je umetničkog zvanja Kandidat majstor fotografije, (2005). Na svetskoj fotografskoj umetničkoj sceni nosilac je zvanja Umetnik fotografije –AFIAP koje dodeljuje Međunarodna federacija umetničkih fotografa (Fédération Internationale de l’Art Photographique) (2009).

Kontakt:
Božidar Vitas
11000 Beograd,
Strahinjića Bana 28
Tel: 011 2621642
Mob: 064 8452494

.
Tekst: Milovan Ulićević
Fotografije: Božidar Vitas
(osim portreta Božidara Vitasa koje su autora Željka Škrbića)

1 1604

Izložba fotografija dr Radivoja Simonovića biće otvorena u svečanoj sali Muzeja Vojvodine, u Dunavskoj 35, 6. oktobra u 19 časova, a povod je istoimena monografija koja je izašla iz štampe.

simonovic2Dr Radivoj Simonović (1858-1950), lekar, fotograf, naučnik širokih vidika, poliglot. Intelektualac velikog kalibra i savremenik svih bitnih događaja s kraja 19. i početka 20. veka koji su obeležili modernu epohu. Družio se sa najznačajnijim ljudima koji su ostavili neizbrisive tragove u istoriji i kulturi na našim prostorima!
Jovan Cvijić, Vasa Stajić, Laza Kostić i Đorđe Natošević, samo su neki od njih. Klinički centar u Somboru i danas nosi ime dr Radivoja Simonovića.
Zaljubljen u fotografiju, shvatajući moć fotografskog materijala koji ostaje za večnost, sa kamerom je proputovao prostore Balkana, vraćajući se nekima kao što je planina Velebit čak sedamnaest puta.
Ljudi u svom prirodnom okruženju, njihove nošnje i običaji, nastambe, poslovi koje obavljaju, fotografije geomorfološkog i botaničkog sadržaja samo su deo etnografskog blaga koje je za ovim izuzetnim čovekom ostalo u posedu Muzeja Vojvodine. Tačnije, 1414 velikih staklenih negativa, 1250 fotografija razvrstanih u 14 albuma i 32 klišea.
Za sada, iz štampe je izašla prva knjiga njegovih fotografija koje nas vode kroz prostore današnje Vojvodine, Srema, Bačke i Banata, zatim kroz zapadni Srem, Slavoniju, Podravsku i Podunavsku Baranju

0 5428
Vlada Marinković: House II
Fotografija: Vlada Marinković

Fotografski klub Vojvodina u saradnji sa Mensom Srbije  organizuje izložbu fotografa Vlade Marinkovića iz Beograda. Izložba će biti postavljena u FOTO GALERIJI „148+” od 20.juna do 27. juna 2015. godine, a biće predstavljeni pejsaži, priroda i panorame grada. Ova izložba je kruna uspešne saradnje Mense, njenog Foto SIGa u kome je Vlada Marinković koordinator i Fotografskog kluba Vojvodina, a koja je započela pre nešto više od godinu dana.

 

Vlada Marinković je jedan od najpoznatijih fotografa prirode i pejsaža u Srbiji, i za njegovo ime su vezane mnoge nagrade na međunarodnim i domaćim foto-konkursima, foto-izložbama.

002 House III_resize
Fotografija: Vlada Marinković

Vrlo je aktivan izlagač, a uvek nađe vremena za druženje sa kolegama fotografima na raznim foto-izletima, foto-safarijima i sličnim događajima na kojima se okupljaju fotografi. Na jednom takvom druženju je i autor ovog teksta upoznao Vladu.

002 From above II_resize
Fotografija: Vlada Marinković

 

Odmeren, mudar u dijalogu, pažljiv slušalac, kome ne promiče ni najmanja sitnica, a uvek okrenut jednim okom prema prostranstvu panonske ravnice, gde primećuje mnoge detalje očaravajuće svetlosti. Posvećen je trenutku, u kome ne može ni munja da zablesne na horizontu, a da je ne primeti, ili ptica da odleti iz gnezda, a da joj ne zabeleži let.

003 Early morning in Boka_resize
Fotografija: Vlada Marinković

Od onih je fotografa koji beleže prirodu u svim godišnjim dobima, skoro svakog dana ako mu posao dozvoljava, i koji se nikada ne žali na loše vreme jer u takvom vremenu sunčeva svetlost pravi najveće čarolije, i bori se sa svim zemaljskim i atmosferskim promenama. Tu prirodnu borbu svetlosti i neba, svetlosti i vode, svetlosti i zemlje Marinković maestralno beleži svojim pejsažima.

006 City Park in Vrsac_resize
Fotografija: Vlada Marinković

 

Ne zaboravlja na stanovnike prirode, ptice, životinje koje je najezda čovekovih potreba oterala u najskrivenije delove. Ponekad i najmlađe ljude (decu) prikazuje na fotografijama kao i retke ptice, ne narušavajući fotoaparatom njihov mir i igru. U fotografisanju panorama grada on se uzdiže u nebo, kao Ikar, ne bi li pogledom sličnim Sunčevom, obuhvatio  i oblikovao grad, i uhvatio svetlost koja kroz njegov objektiv oblikuje njegove misli i impresije.

004 Drama over the Sunflowers Field_resize
Fotografija: Vlada Marinković

Svi fotoamateri koji vole prirodu, i koji je žele zauvek zabeležiti, imaće priliku mnogo da nauče, da vide kako se to radi na pravi način, i da poređenjem sa Vladinim fotografijama uoče sve nedostatke u svojim fotografijama, koje nisu zabeležile onaj utisak koji su doživeli predajući se prirodi.

Otvaranje izložbe je u subotu 20. juna 2015. u 19 i 30 časova. Budite deo istorije fotografije, i ne propuštajte ovakve događaje. Izložene fotografije se mogu kupiti, a zainteresovani se mogu javiti Fotografskom klubu Vojvodina ili autoru. Lokacija galerije je Bulevar oslobođenja 22 Novi Sad. (Videti u kontaktima mapu gde je lokacija)

BIOGRAFIJA : Vlada Marinković

VladaM Suvobor
Fotografija: Vlada Marinković

 

  • Koordinator Foto SIG-a Mense Srbija
  • Rođen 8.7.1954. u Mostaru.
  • Živi i radi u Beogradu i Vršcu.
  • Osnovna škola “Vladimir Ilić Lenjin”, Novi Beograd.
  • IX beogradska gimnazija – prirodno matematički smer, Novi Beograd.
  • Diplomirao spoljnu trgovinu na Ekonomskom fakultetu u Beogradu .
  • Putovao dosta, između ostalog, proveo 4 godine u Pekingu, Kina,
  • kao direktor predstavništva Hemofarma A.D.
  • Trenutno radi u Hemofarmu A.D. kao menadžer globalne nabavke.
  • Uspešno se bavi fotografijom, imao je jednu samostalnu i više zajedničkih izložbi.
  • Fotografije su mu objavljivane na stranicama Guardiana, britanskog Digital Photo Magazine-a, na naslovnim stranicama kanadske izdavačke kuce Raincoast Books, u izdanjima mnogih turističkih organizacija i agencija.
  • Nagrađivan je više puta, od nagrada izdvaja:
  • I mesto na svetu u okviru Mensa World Photo Cup za fotografiju “Relax”, 2010.
  • II mesto na svetu u okviru Mensa World Photo Cup za fotografiju “House”, 2008.
  • Četiri fotografije kao pozadine za Windows 7, u izboru Microsoft, Srbija, 2009.
  • I i više II i III mesta za najlepšu fotografiju ptice u Srbiji.
  • I mesto na konkursu “Vidim nevidljivo”, u okviru manifestacije “Noć muzeja”, 2010.
  • I mesto na konkursu “National Geographic, Srbija” na temu “Neprocenjivi trenutak”, 2014.

E-mail: Vlada Marinković

vlada.marinkovic@gmail.com

.

Fotografije:  Vlada Marinković

Tekst: Milovan Ulićević

0 3066
"Afganistanska" kamera pogled iznutra

Fotografski klub Vojvodina organizuje Prvu međunarodnu foto-radionicu u kojoj će učestvovati Foto klub Čakovec iz Hrvatske i FKV iz Srbije. Fotografska radionica će trajati dva dana 12. i 13.  juna 2015. godine i ekskluzivno će prvi puta u Srbiji biti predstavljena „avganistanska“ kameru,  koju nam na radionicu donose gosti iz Čakovca.  Radionica je namenjena svim fotografima amaterima, studentima fotografije i profesionalnim foto umetnicima koji žele da uvedu nove tehnike u svoje kreativno izražavanje, ili žele da spoznaju nešto više o kodu fotografske slike. Svi koji su zainteresovani za ovakav vid edukacije, mogu da učestvuju bez obzira da li su članovi FKV ili ne. Na kraju radionice biće organizovan zajednički foto izlet, kada ćemo razmeniti iskustva sa fotografima iz Čakovca.

Program radionice:

  1. Prvi dan 12. jun 2015. godine sa početkom u 20h održaće se tri predavanja
    • Predavanje „Kod fotografske slike“ u kome će Davor Žerjav, autor istomene knjige, govoriti na tu temu. Knjiga se bavi proučavanjem fotografija kao medija, koji prenosi informacije od autora do posmatrača, i za to koristi vlastiti vizuelni kod koji treba razumeti, kako bi komunikacija autora i posmatrača bila potpuna. Ova knjiga se nadovezuje na prvu knjigu istog autora „Promišljati fotografski“.

      "Kod fotografske slike"  i autor Davor Žerjav
      „Kod fotografske slike“ i autor Davor Žerjav
    • Predstavljanje autora Foto kluba Čakovec kroz priču i prezentaciju fotografija.
    • Prikaz  Davorina Mance predsednika FK Čakovec na temu „Stanje fotografije u Hrvatskoj“.
    • Na kraju dana će se kroz mini tribinu razmotriti  sličnosti i razlike fotografske scene u Hrvatskoj i Srbiji.
  2. Drugi dan 13. jun 2015. godine od 11 h su praktične radionice
    • Praktična radionica „avganistanska kamera“ koju će održati Davor Dolenčić i Danijel Mihaljković. Avganistan je jedno od najzabitijih mesta na zemlji i tamo fotografi koriste jednostavnu instant kameru, koju nazivaju „kamera-e-faore“, i ona je sredstvo zarađivanja za život. Mi smo kameru od milja nazvali „Avganistanka“. Reč o ručno izrađenoj kameri koja je fotoaparat i tamna komora u jednom.

      "Camera Obscura Gigantica" kamera pogled iznutra
      „Camera Obscura Gigantica“ kamera pogled iznutra
    • Praktična radionica „Pinhole kamera“ koju  će održati prof. dr Željko Škrbić, profesor na Akademiji umetnosti u Novom Sadu.
    • Nakan toga je organizovan zajednički ručak na „Bean festu“ u Sremskoj Kamenici svih učesnika radionice, zatim foto-izlet na Petrovaradinasku tvrđavu, poseta slikarskim i fotografskim ateljeima, šetnja i fotografisanje po Gradiću, i u večernjim časovima po Novom Sadu.
  3. U oviru radionice će dva dana biti postavljena fotografska izložba Lazara Lekovića KMF FSS sekretara Foto saveza Srbije, sa „pinhole“ fotografijama, koje su izlagane na njegovoj samostalnoj izložbi u Beogradu

Svi učesnici ove radionice će moći po mnogo povoljnjijim cenama kupiti, u toku trajanja same radionice, obe knjige Davora Žerjava „Primišljati fotografski“ iz 2011. i „Kod fotografske slike“ koja je izašla iz štampe krajem 2014.

Za dvodnevnu fotografsku radionicu se plaća kotizacija po ceni od 800 din. za sve učesnike. Članovi FKV i Mense Srbije imaju popust i plaćaju kotizaciju za dvodnevnu radionicu 500 din.

Svi oni koji se prijave do 10. juna 2015. godine za Početni kurs fotografije FKV, a budu polaznici ove dvodnevne radionice, dobijaju 10% popust na cenu početnog kursa.

Mesto održavanja radionice je Bulevar oslobođenja 22, Novi Sad (vidi mapu u kontaktima na sajtu FKV).

Prijave za radionicu su na e-mail:  office@fkv.rs  do 11. juna 2015. godine. Mejlom možete dobiti i sve ostale informacije u vezi sa radionicom, naručivanjem knjiga i ostalo.

 

 

0 3040

Postavlja se pitanje kako predstaviti fotografa velike energije i ljubavi prema fotografiji, a koji je u fotografiji 50 godina. Čini se kao težak zadatak, u kome će se sigurno nešto propustiti. Zato Fotografski klub Vojvodina u utorak 26.05. 2015. u 20 časova predstavlja Vojislava Voju Pešterca MF FSS i EFIAP/b iz Čačka, da kroz razgovor i prezentaciju fotografija predstavi svoj rad, upotpuni sliku koju imamo o njemu, otkloni nedoumice, podstakne slušaoce i proširi vidike mladim fotografima. Vojislav Vojo Pešterac je jedan od grupe fotografskih entuzijasta koji su novembra 1977. godine pokrenuli aktivnosti Foto kino kluba Čačak, kluba iz koga su potekli mnogi MF i KMF Foto saveza Srbije, i kluba koji je izlagačkim aktivnostima često bio među najboljima, pa je logično bilo da se „Dani fotografije u Srbiji“ već dugo godina održavaju u tom gradu.

Posmatrajući fotografije Vojislava Voje Pešterca kroz dugi niz godina, kako na grupnim izložbama, tako i na samostalnim, a najavljujući njegovo gostovanje u FKV, zapitao sam se koje su osobenosti fotografskog rada i gde su predmeti interesovanja u njegovom stvaralaštvu. Pronašao sam odgovor u jednoj estetskoj kategoriji, koja se naziva DINAMIKA LINIJE koja dominira u mnogim njegovim radovima, i u opredelenju da motiv fotografije bude ŽIVOT, , u svim oblicima društvene i kulturne realnosti, odnosno „Life“ fotografiji.

"Fog Nađa" - Foto: Vojislav  Vojo Pešterac
„Fog Nađa“ – Foto: Vojislav Vojo Pešterac

Fotografije iz života 70-tih, „Portreti“ 80-tih, „Guča“ 90-tih, „5. oktobar“ iz dvehiljadite su njegovi najkarakterističniji ciklusi fotografija iz života. Pri tome se uočava njegova posvećenost radu u ciklusima. „Kolekcija „5.oktobar“ je najbolje obrađen foto-žurnalistički esej, bez političkih pretenzija, sa izrazitim ciljem ka umetničkoj fotografiji“ kaže u prikazu šeste samostalne izložbe Zoran Milošević MF FSS.

"Špricer Guča", 1989 Foto: Vojislav Vojo Pešterac
„Špricer Guča“, 1989 Foto: Vojislav Vojo Pešterac

Druga dva prepoznatljiva Vojina ciklusa su „Senke“ i „Portreti“, za koje profesor Akademije primenjenih umetnosti u Beogradu Branimir Karanović kaže: „naglašene kolorističke stilizacije, atraktivne pojednostavljene kompozicije do znaka i simbola, sa jasnim asocijacijama na pop-artističke portrete Endija Vorhola, pokazuju njegovu želju da se upusti u eksperiment sa svim mogućnostima digitalne tehnologije, i načini iskorak na sva svoja dosadašnja likovna rešenja“. Ova dva osvrta fotografskih znalaca na Vojine fotografije samo potkrepljuju gore iznetu pretpostavku.

"Dragiša Lazović"  Foto : Vojislav Vojo Pešterac
„Dragiša Lazović“ Foto : Vojislav Vojo Pešterac

Ako se prisetimo njegove samostalne izložbe, po pozivu Španskog kulturnog centra „Servantes“ u Beogradu 2014. godine, videćemo kako je potvrda osobenosti njegovog rada, u kome dominira dinamika linije, primenjena na fotografijama Kalatravinog „čuda“ monumentalnog arhitektonskog kompleksa „Grad umetnosti i nauke“ iz Valensije. Kolekcijom pod nazivom „Svemirski grad“ je stao u red najboljih svetskih fotografa koji su fotografisali Kalatravine arhitektonske građevine, a u srpskoj fotografiji je sigurno najbolji.

"Jedro H" Foto: Vojislav Vojo Pešterac
„Jedro H“ Foto: Vojislav Vojo Pešterac

Čvrstom kompozicijom, jasnoćom i dinamikom crno-belih tonova, i dinamikom linija koja najviše dominira u arhitektonskim detaljima, napravio je neke poglede na samo arhitektonsko delo koje ni sam arhitekta nije mogao da zamisli, stvarajući ga. Time se pokazao kao dobar istraživač likovnosti u fotografiji, izbegavajući banalnost prikaza istog motiva, u poređenju fotografijama drugih fotografa, koji nisu uspeli da uđu u suštinu arhitekture, ili pak da spoznaju njenu likovnost i harmoniju.

"DE-1" Foto: Vojislav Vojo Pešterac
„DE-1“ Foto: Vojislav Vojo Pešterac

Imam utisak da se fotografije izražene minimalističke likovnosti, ne mogu posmatrati van ciklusa u kojima su rađene, i kojima pripadaju. Pojedinačno posmatrano njegova fotografija gubi deo izražajnosti, kada je otrgnemo iz celine ciklusa, i može se na trenutak učiniti kao samostalna likovna vežba, istina dobro odrađena, ali bez naglašenog stava fotografa o tome šta želi da kaže posmatraču. Tek u celini ciklus, stav i poruka fotografa izlaze u prvi plan, a svaka fotografija postaje deo mozaika bez koje on nema smisla.

"Na kafi" Foto: Vojislav Vojo Pešterac
„Na kafi“ Foto: Vojislav Vojo Pešterac

Jedan motiv bih istakao u Vojinom radu, i on se nalazi na prelazu između DINAMIKE LINIJE I ŽIVOTA a to je SENKA. Ona je grafički linijski orjentisana, ali ujedno i dinamična, jer pripada čoveku i menja se sa promenama u vremenu, tako da spada u samu suštinu fotografije. Samo pri svetlosti ima fotografije, a kada postoji svetlost postoji i senka, kao nevidljivi je pratilac svakog čoveka i njegovog života. Zato po meni najbolja Vojina fotografija „Susret 1320“, koja u sebi objedinjuje život, dinamiku linije i senku koja kao „lepilo“ spaja te dve suštinske odrednice pedesetogodišnjeg fotografskog rada Vojislava Voje Pešterca.

Predavanje Vojislava Voje Pešterca MF FSS EFIAP/b je besplatno za članove FKV i članove MENSE, dok ostali plaćaju kotizaciju u iznosu od 250din. Mesto događanja je Bulevar oslobođenja 22, Novi Sad. U toku predavanja i nakon njega ljubitelji fotografije mogu dobiti odgovore na pitanja što doprinosi opuštenijoj atmosferi ovog druženja sa fotografom i fotografijama.

Na prezentaciji u Novom Sadu pod radnim nazivom „50 GODINA DRUŽENJA SA FOTOGRAFIJOM I FOTOGRAFIMA“ biće prikazana kolekcija od oko 200 fotografija nastalih u dugogodišnjem radu autora iz svih perioda stvaranja, kao i video projekcija fotografija pod nazivom „KUBA – ŽIVOT ULICE“.

BIOGRAFIJA:

Vojislav Vojo Pešterac
Vojislav Vojo Pešterac

Rođen u Čačku 14.jula.1951.godine, Osnovnu školu i Gimnaziju je završio u Čačku i diplomirao na Saobraćajnom fakultetu u Beogradu. Živi u Čačku i radi u svom birou za veštačenje i projektovanje „EXPERTUS“.

Prvu fotografiju izlagao je na izložbi fotografija dece Jugoslavije 1964.godine, za koju je dobio nagradu Fotokemike. Fotografijom se aktivno bavi od 1977. godine, i do sada je učestvovao na 335 izložbi (217 međunarodne i 12 samostalnih) i osvojio 90 nagrada.

Za odanost fotografiji, klubu i savezu proglašen je za zaslužnog člana FKK „ČAČAK“ i nagrađivan je plaketom „BORIS KIDRIČ“, Plaketom Narodne tehnike, Majskom nagradom i diplomom Foto saveza Jugoslavije i Srbije.

Za postignute rezultate u oblasti umetničke fotografije Foto savez Srbije dodelio mu je umetničko zvanje „MAJSTOR FOTOGRAFIJE FSS“, a Internacionalna federacija umetničke fotografije (FIAP), zvanje Ekselencija FIAP/b.

Član je foto kino kluba *ČAČAK* od osnivanja 1977.godine i član Foto saveza Jugoslavije i Srbije. U periodu od 1977.god. u više navrata bio je predsednik Foto kino kluba *ČAČAK*, od 1980. do 1988.godine član predsedništva, a od 1981. do 1983. godine i predsednik Foto kino saveza Srbije.

Inicijator je i jedan od osnivača najznačajnijeg, kultnog fotografskog događaja u istoriji fotografije u Srbiji “DANI FOTOGRAFIJE U SRBIJI – ČAČAK”, i osnivač izložbe *ISKORAK*, koje se već 12 godina uspešno organizuju u Čačku.

Adresa: 32000 Čačak, Lomina 9/1; Tel: (+381) 64 186 72 83; E-mail: expertus@ptt.rs