Izložba Branislava Brkića u FKV

Izložba Branislava Brkića u FKV

1 1340
Branislav Brkić, MF FSS, ULUPUDS, MFIAP, ESFIAP, EFIAP/s Foto: V. Tanasković
Branislav Brkić, MF FSS, ULUPUDS, MFIAP, ESFIAP, EFIAP/s Foto: V. Tanasković

Fotografski klub Vojvodina će ugostiti predsednika FSS Branislava Brkića, prvog i za sada jedinog nosioca fotografskog zvanja MFIAP u FSS,  najviše fotografske titule u ovoj internacionalnoj fotografskoj organizaciji. Izložba fotografija pod nazivom „Seoski muzikantiˮ će biti otvorena 29. januara 2014 u 19:30 h u FUJI galeriji u Novom Sadu, a odmah posle otvaranja autor će digitalnom projekciom fotografija predstaviti svoj dosadašnji opus, i u razgovoru sa posetiocima izložbe otvoriti fotografske “Aladinove lampe”, osvetljavajući svoj način kreativnog fotografskog stvaralaštva. Izložba će biti otvorena do 9. februara 2014. svakog dana od 16-21h

Branislav Brkić, MF FSS, ULUPUDS, MFIAP, ESFIAP, EFIAP/s  Foto: V. Tanasković
Branislav Brkić, MF FSS, ULUPUDS, MFIAP, ESFIAP, EFIAP/s Foto: V. Tanasković

 

Branislav Brkić jr rođen je 1960. godine u Valjevu.

Danas živi u Beogradu, po zanimanju je diplomirani elektroinženjer.

Kreativnom fotografijom bavi se od 1980. godine i do sada je učestvovao na vise od 400 grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Nagrađivan je više od 140 puta.

Do sada je imao 26 samostalnih izložbi u Srbiji i inostranstvu (Slovenija, Bosna i Hercegovina, Mađarska, Rumunija, Ukrajina, Kina).

Predsednik je Foto saveza Srbije od 2003. godine.

Poseduje DIGIGRAPHIE sertifikat za najviši kvalitet izrade fotografija u savremenoj EPSON tehnologiji.

Plakat najave izložbe Branislava Brkića u Novom Sadu Dizajn: I. Mašanović
Plakat najave izložbe Branislava Brkića u Novom Sadu Dizajn: I. Mašanović

 

 

Serija Seoski muzikanti:

 

Fotografije iz ove serije snimane su poslednje tri godine u selu Nanomir kod Valjeva.

Ovo selo, smešteno između Bogovađe i Mionice, naseljava dosta porodica koji pripadaju Romskoj nacionalnoj zajednici. Preci današnjih stanovnika naselili su se u ovom kraju kako bi radili kao najamni sezonski radnici kod seljaka iz okolnih, bogatijih sela. I dan danas njihovi potomci žive na sličan način, većinom su slabo obrazovani, ne poseduju sopstvena imanja i osnovne prihode im obezbeđuje nadničarenje na okolnim imanjima.

Otprilike, tu bi se sva priča o ovom nevelikom selu mogla završiti, da naši sugrađani Romi nisu prirodno muzički obdareni, pa pokušavaju, uz pomoć muzike, da obezbede sebi bar malo bolji život nego što postižu teškim radovima u polju.

Muzikanti predstavljaju izvesnu elitu u selu iako nemaju formalno muzičko obrazovanje. Kao veoma mladi počinju da vežbaju i uče od starih, dokazanih majstora svirača. Ukoliko pokažu dovoljno talenta i upornosti u učenju, biće im omogućeno da se uključe u neki orkestar i da se opredele za život muzikanata.

Dobri violinisti su najviše poštovani. Samo najdarovitiji i najuporniji muzikanti uspevaju da savladaju do perfekcije ovaj atraktivni instrument. Po pravilu, violinisti su šefovi orkestara i oko njih se okupljaju svi ostali svirači.

Ne bira se prilika za svirku i zaradu. U vreme pravoslavnih slava svi orkestri su na putu, obilaze domaćine po bližim i daljim selima i stižu da zasviraju u svakoj kući. Svadbe i druga veća slavlja donose i bolje prihode, pa nije redak slučaj da se nalaze „tezge“ ne samo u okolini nego i stotinak kilometara daleko.

Nije lako, kažu muzikanti, ali je ipak sve drugo teže nego svirka.

Izvod iz kataloga:

„Fotografije Branislava Brkića, predstavljene na ovoj izložbi, odvajaju od zaborava jednu autentičnu sredinu. Predstavljajući romske muzičare i njihove porodice, fotograf nije skriven kao lovac na kadar, već otvoren saučesnik i beležnik onoga što je pred njim, dozvoljavajući muzičarima da se predstave na prirodan način samom fotografu. Fotograf tada bira „odlučujući trenutakˮ kada je ta prirodnost maksimalna, i kada je ušla duboko u suštinu ličnosti na fotografijama, u bit karaktera ekspresivno ocrtanog na njihovim licima. Posvećenost muzici ide toliko do krajnjosti, da su ostali aspekti života prikazani na fotografijama samo mizanscen istrumentima, u koje je usmerena sva ljubav seoskih muzikanata. Fotografije su mogle biti samo crno-bele, jer se u valerima sive odvija i njihov život.“ (Milovan Ulićević)

Fotografije na ovoj izložbi rađene su tehnikom DIGIGRAPHIE na fajn art papiru Somerset Velvet for Epson, 505 g/m2, format 76cm x 61cm. Ukupno je izloženo 16 radova.


SIMILAR ARTICLES

0 1762